Dubrovačka biskupija upriličila je danas tradicionalano primanje u dvorani Ivana Pavla II.
“Prolazeći svakodnevno ispred Kneževa dvora, idući u Parčev crkvu slaviti svetu misu, promatrao sam adventski vijenac, s četiri svijeće, iz subote u subotu palila se jedna za drugom, počevši od svijeće nade, mira pa do svijeće radnosti. Prije dva dana, upalila se i četvrta svijeća, svijeća ljubavi. Sve četiri goruće svijeće nas podsjećaju da je vremena još malo preostalo. Božić je pred vratima. Dan kada se neizmjerna Božja ljubav očitovala u utjelovljenom i rođenom čovjeku – Isusu iz Nazareta. Svijeće su tu, na vijencu, ne samo zato da ih dođemo iz subote u subotu palili. One su nam podsjetnik. Tiho su mene, a vjerujem i svakoga drugoga pozivale na promišljanje, preispitivanje. Kako živim Došašće, kako se pripremam na susret? Iskreni susret nas obogaćuju, pa i onda kad možda nismo spremni na susret. Na početku Došašća smo čuli poziv koji na je pozvao da budemo budni i u svako doba molimo. Te riječi je Gospodin uputio svakom od nas. Svakome i za sva vremena. Nerijetko smo skloni pospanosti, kunjanju i spavanju. Mislimo o duhovnom poimanju. Stoga nam je dobro i potrebno čuti taj poziv. Prenuti nam se od sna i prionuti na molitvu i duhovnu akciju, jer Došašće je vrijeme bdjenja, pripreme i nade”, kazao je među ostalim don Ivica Pervan te dodao kako je lani naglasak stavio na nadu.
“Želim da vjerovati samo smo ovu godinu redovnog jubileja iskoristili u svem bogatstvu koje nam Crkva nudi, a ako kojim slučajem nismo, imamo još vremena do iduće nedjelje kad ćemo slaviti Svetu obitelj i kada ćemo službeno zatvoriti na jubilarnu godinu koja nas je pozvala da intenzivnije živimo sakramentalni život moleći i zazivajući potpuni oprost bilo za sebe, bilo za one koji su se preselili Gospodinu u zagrljaj. Milosna je ova godina bila za se nas”, poručio je don Pervan i prisjetio se Goetheove pripovijesti u kojoj govori o liturgijskom slavlju. Gothe je kazao je da i svetac promatrao lica ljudi koja su prolazila kraj njegove slike i da su lica djeca i odraslih sjajila, dok su lica mladih nisu, oni su kraj lika sveca prolazili ravnodušni.
“Znakovito je njegovo tumačenje. Rođeni u zlom vremenu ti se mladi ljudi nisu mogli sjetiti ničega dobra, niti su se ičemu radovali niti nadali. Samo onaj tko smo može sjećati, može se radovati i nadati. Tko nikad nije iskusio dobro i dobrotu, jednostavno ih ne može ni poznavati. Sjećanje i nada, moraju ići zajedno. Tko otruje prošlost, ne daje nadu nego razara njenu duševnu temeljenost i teško može graditi sretniju budućnost. Vrijeme Došašća je vrijeme gradnje bolje budućnosti i nade koja nas sjedinjuje u utjelovljenom Bogu. Svjetla adventskih svijeća potiču nas na nadu, ljubav, radost i mir, bez obzira na svi kritiku doba u kojem živimo, a svako vrijeme ima svoje breme. Mi smo pozvani ulijevati dobro i buditi nadu u srcima i djece, mladih i odraslih”, poručio je don Ivica Pervan.
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković kazao je kako je protkelih tjedana i mjeseci razmišljao kako je društvo postalo kritično.
“Kritični smo prema svima. Tako često gledajući u tuđe oči i videći balvan u tuđim očima, a ne razmišljajući istovremeno postoji li u vlastitim očima također mali balvan. Možda da smo više radili na svom balvanu, u svojim očima, gledajući sami sebe u zrcalo, bi malo manje pazili tuđa posla. U 2026., bi više volio da se okrenemo sebi i balvanu u svojim očima, pa ćemo i onda u drugim očima vidjeti da je taj balvan nešto manji”, kazao je Franković.
Župan dubrovačko-neretvanski Blaž Pezo poručio je da je Božić obiteljski blagdan, vrijeme kad se okupljamo u miru i zajedništvu.
Imam Salkan ef. Herić kazao je kako Bog u Kuranu poziva da se okupimo oko riječi Božje, da sva svačije pravo poštuje, da se čini dobro i da se bližnijima zabranuje nasilje.
“Gospodar svih svjetova posebno naglašava da pravedni budemo, jer pravda je najljepša oda ljudske duše. Pohvaljena svojstva su pravednost, dobročinstvo i udjeljivanje, pokuđeno svojstva su razvrat, nepravda i nasilje. Ovo je univerzalni poziv koji istim parametrima određujemo mjesto svih članovima društva”, poručio je te dodao kako je blagdansko vrijeme vrijeme jačanja međusobnog poštovanja i spremnosti na zajedništvo u dobru i miru.
Paroh Pravoslavne crkve Vladan Perišić Podsjetio je na noć Kristova rođenja i poruke o dobroj volji i miru koje su anđeli, među tisućama mogućih poruka, u tom jedinstvenom trenutku od Boga dobili kako bi ih razglasiti ljudima.
“Danas su ovdje prisutni i predstavnici drugih vjerskih zajednica. To je najbolji način za poručiti da su mir i zajedništvo najvažnija poruka zajedništva. Fra Jozo je neki dan u Malog braći kazao da je se u Dubrovniku u ovo doba osjeti taj duh Božića. Ne znam je li mislio na šušur koji je događa u vrijeme pred Božić. Mislim da je važnije od toga da otvorimo svoj srca, jer se tu Božić treba dogoditi i to je ono što trebamo prenijeti u naše obitelji”, poručio je Pezo.
Dubrovački biskup Roko Glasnović kazao da smo se na današnjem prijemu čulo puno lijepih misli.
“Čuli smo puno toga za promišljanje. Počevši od gradonačelnika koji je kazao da pogledamo u sebe, što je važno , jer bez tog odnosa prihvaćanja Boga, nećemo moći prihvatiti ni druge, a najvažnija su autorefleksija i samokritika. Župan je kazao da je obitelj važna, pa nam svim želi da se stavimo u službu obitelji, pa je to onda i demografsko pitanje. Otac Salkan je govorio o važnosti Marije i Isusa, da bez njih nemamo referencu, oni nas okupljaju, oni su u središtu. Otac Vladan kaže da je mir važan. Za njega molimo 2026., kad kažu da ima 50, 60 sukoba, u svijetu. On je mir naš, to je Krist, mironosac. Mir nije samo odsustvo rata, mir je i djelo pravde. Mi smo pozvani činiti pravdu, tako da svakome damo ono što mu pripada, a Bogu pripada sva slava na nebesima, a ljudima ono što nam je potrebno za život. Činimo nepravdu kad ne dajemo drugima ono što im pripada i ono što im treba. Ivica je spominjao svetog Ivana, možemo se mi usporediti sa svetog Ivana, on je najveći koji je rođen od žene, ali i onaj koji pokazuje na Isusa”, poručio je biskup Glasnović i dodao da je Isus važan i da je važno zajedništvo.
“U tišini Betlehema gledamo u najdublju istinu naše vjere, Isusa, utjelovljenog Krista, dijete u jaslama. Bog je ušao u našu stvarnost. Utjelovljenje je srce kršćanstva, trenutka kad se vječnost spustila prema bremenu, kad je Bog sišao s nebesa, radi nas i našega spasenja, kako bi čovjek mogao postati dijete Božje. To iskustvo, ako ne usvojimo, vjerom, nadom i ljubavlju da smo djeca Božja, promašujemo, on ulazi u naše živote kao dijete, čija je blizina nama ljekovita. On dijeli naš umore, naše tjeskobe i čežnju za smislu. U tom otajstvu počiva nada koja nikad ne gasne”, kazao je biskup Glasnovi te poručio, među ostalim, da nas Bog koji je postao čovjekom poziva da čuvamo ljudsko dostojanstvo, djecu i mlade, obitelj, domovinu, naš grad i stvoreni svijet.
“Kad izgubimo pogled, na Boga koji je postao čovjekom, gubimo i mjeru čovječnosti jer čovjek ne može shvatiti samog sebe bez Krista. Mi sami sebe ne možemo shvatiti da ne razumijemo, ne prihvatimo Isusa Krista”, zaključio je biskup Glasnović.
