Na izložbi u Galeriji Otok koja će se otvoriti u subotu, 8. ožujka s početkom u 19 sati, svoje će radove predstaviti dvije dubrovačke autorice – Gordana Bajurin i Berta Miloš.
Iako se njihovi radovi razlikuju, unutar istog izložbenog prostora stapaju se u dijalog – kontrasta i nadopunjavanja, preciznosti i geste, spontanosti i promišljenosti. Ovaj postav objedinjuje dvije izložbe u jednu, dva pristupa u jedan i dva pogleda kroz jedan.
Gordana Bajurin izlaže cjelinu pod nazivom „Papir i maslina“ i već samim nam odabirom naziva ukazuje na neposrednost pristupa i materijala kojim radi – papirom, u obliku precizno rezanih ornamenata i motiva, i ozlaćenim krekovima masline. Poznate nam „mustrice“, papirnate ornamentne arabeske, i ovoga puta presavijene, izrezane, rastvorene i ponovno otkrivene, Gordana slaže u multiplicirane i ponavljajuće nizove pozitiva i negativa, upućujući ujedno i na svoje fotografsko oko i iskustvo.
„Mustrice“ i na ovoj izložbi nastaju recikliranjem i izrezivanjem starih računa, opomena, deplijana, plakata i drugih odbačenih papira. Uz izrezane i složene apstraktne forme, ovoga se puta kao oblici pojavljuju i ljudske siluete u pokretu, nabijene u jednu masu, jednu sliku, jednu energiju.
Osim fino izrezanih papira, Gordana u Galeriju Otok ponovno donosi i maslinu – preciznije ozlaćene krekove masline. Bojanjem masline u zlatnu boju, autorica nam pogled vodi na detalj, teksturu, formu i ornament; ali i ujedno zlati i apstrahira ideju masline u našoj svakodnevici, tradiciji i zajednici.
O Gordaninim zlatnim maslinama, Staša Aras piše: „Plod masline, ulje i drvo masline za nas imaju svojstva koja prerastaju u mitsko. Zbog toga nije nimalo čudno što se umjetnica zaustavlja upravo na ovom stablu. Na detalju njezinih lica, jer onaj tko u bezbrojnim oblicima koje stablo masline ostvaruje nije vidio čovjeka i njegov vijek, rijedak je. Gordana Bajurin je umjetnica koja posreduje između vremena i čovjeka. Uvijek koncentrirana na višeznačnost, na začudnost svakodnevice, posvećena tome da otrgne od prolaznosti ono što bi tako lako skliznulo u zaborav, Gordana majčinski pažljivo nama pred oči iznosi ona mjesta koja bismo trebali više gledati u životu. Maslina nas podsjeća na vjekovitost, izdržljivost, bogatstvo i ljepotu.“
Berta Miloš poznata nam je po minucioznom i kontemplativnom pristupu svome radu, bilo da se radi o vezu, tkanju ili tapiserijama od špaga u koje upliće školjke ili naplavine s plaže. Sve te tehnike u našem intuitivnom prepoznavanju zazivaju samoću, kontemplaciju i predanost. I vez i tkanje su, istovremeno, i proces i rezultat. Repetitivna meditativna radnja i materijalizacija te iste radnje. Uvjerena sam da vezilje više uživaju u procesu veza nego u vezu rezultatu. Na ovoj izložbi Berta Miloš izlaže seriju kolaža koji pokazuju sličan kontemplativan pristup. Autorica svoj osobni i intimni trenutak pretvara u apstraktni uzorak, ukrasni papir. Svakodnevan, možda i beznačajan ali osoban trenutak ispijanja večernjeg čaja kroz procese sakupljanja i čuvanja papirnih omota vrećica čaja, slaganjem i kolažiranjem tih vrećica u ukrasni uzorak, upornošću zapravo, usložnjava se dvostruki užitak u procesima.
„Ustrajno smo sakupljali vrećice čaja, majčinu dušicu, komorač, lavandu, lipu – ustrajno smo uživali u čaju, da bih od vrećica napravila prava mala čuda koja izgledaju kao ukrasni papir ili kao uzorak za tapete.“ (B.M.)
Svoj segment izložbe Berta Miloš naziva „Sjena” prema pjesmi koju je napisala 1996. godine i kojom nam daje interpretativni okvir za svoje kolaže, ali i za cijeli njezin umjetnički rad.
Sjena
Tako volim taj osjećaj koji osjećam uvečer, i to:
da mi odgovara samoća, i da mi
odgovaraju ljudi oko mene, i da im
ništa ne objašnjavam i ne pričam,
već da živim jako intenzivan život, kao sjena, kao zrak.
Osjećam tada neku toplinu, osjećam se malena i nevažna,
prepuštena sebi, s mogućnošću da biram
i ja izabirem mir i slobodu,
punu mašte i čuvstava, koji me
prožimaju, obavijaju i vode.
Štikovica 25. 11. 1996. B.M.
O novim kolažima Berte Miloš, Petra Golušić fragmentarno je zapisala:
„Kolaži Berte Miloš svjedoče uslojavanje percepcije unutar fragmenata postavljenih u cjelinu na papir. Ona misli scenu koja se nevino ukazuje kao slika zona u kojima boravimo i kroz koje prolazimo kao ljudska bića. Eros duha povezuje kolorit smjelo i skladno. To su priče: prizori razdvojenih, ali metafizički povezanih. Tih proces rada. Rad je tišina po sebi. Iako se fragmenti nižu u raznim ritmovima, postoji stalni mir Vječnosti koja se kodira na bijelom papiru.“
Obje nas autorice pozivaju da pažnju usmjerimo prema detalju i vremenu i da im damo vremena.
U kolažima Berte Miloš vidimo vrijeme gotovo u mirovanju, stanju; ne možemo se voajerski ne zapitati kako su izgledali ti razgovori, uz baš te šalice čaja, je li bilo više šutnje ili razgovora, o čemu su razgovarali? Gordanini nas ornamenti upućuju prema vremenu kao kretanju, pokretu (slaganje papira, rezanje, otvaranje, ponavljanje…) i usložnjavanju.
Povezuju ih papir kao materijal, škare kao alat i kolaž kao umjetnička tehniku. Vještina koja zahtijeva istodobno promatranje cjeline u detalju i detalja u cjelini, pažljivo fragmentiranje, izdvajanje, rezanje i ponovno sastavljanje u novu kompoziciju. Ono na čemu se zaustavi pogled, misao ili škare autorice, pred našim, više ili manje površnim, promatračkim pogledima postaje novi odnos, nova slika, novo situacija.
Obje nas autorice pozivaju da pažnju usmjerimo prema detalju i vremenu i da im damo vremena.
Tekst uredila: Srdjana Cvijetić
Postav: Slaven Tolj, Berta Miloš, Srdjana Cvijetić
Tehnički postav: tim ARL
Produkcija: ARL, Gordana Bajurin i Berta Miloš
Radno vrijeme: Ponedjeljak – petak; 11 – 18 h
Kontakt arl@arl.hr | arl.hr | FB @ARL.Dbk
Izložba je realizirana uz podršku Ministarstva kulture i medija RH i Grada Dubrovnika; rad ARL podržava i podupire Zaklada Kultura nova
