U ime Društva prijatelja Dubrovačke starine prigodnim tekstom od Snješke Knežević, jedne od najistaknutijih intelektualki hrvatske kulturne scene (1938. – 2025.) oprostila se Maja Nodari.
“S tugom smo u Dubrovniku primili vijest da nas je 16. listopada ove godine napustila Snješka Knežević, jedna od najistaknutijih intelektualki hrvatske kulturne scene.
Gospođa Knežević bila je ugledna povjesničarka umjetnosti, doktorica znanosti, vrsna prevoditeljica, iznimna radijska urednica. Ostavila je znatnoga traga djelovanjem u Trećem programu Radio Zagreba, gdje je bila urednica i komentatorica, oblikujući prostor ozbiljne kulturne misli i dijaloga.
Ostavila je za sobom golemo nasljeđe: u knjigama, znanstvenim tekstovima, prijevodima i velikom angažmanu na različitim poljima putem kojeg je široku publiku naučila gledati i poznavati grad. Ponajprije svoj rodni Zagreb, čija je jedinstvena kroničarka bila desetljećima. Nitko poput nje nije tako “u dušu” poznavao Zagreb, njegovu povijest, arhitekturu, urbanizam, njegove ljude, arhitekte, graditelje, ideje, osobito njegove mijene kroz vrijeme. Nitko se poput Snješke Knežević nije tako zdušno borio za grad, tako beskompromisno u kritici loših, nedosljednih i nestručnih poteza u uređenju grada. Njen glas i oštro pero vođeno znanjem, uvjerenjem i angažmanom, nadasve srčanošću – iznjedrilo je više knjiga posvećenih urbanističko-arhitektonskim i kulturno povijesnim temama Zagreba: od kojih u ovoj prilici ističemo: Zrinjevac – 1873.–1973.(1994.), Zagrebačka Zelena potkova (1996.), Zagreb u središtu ( 2003.), Zagreb: grad, memorija (2011.) i Zagreb u škarama ( 2018.). Kao osobu sa stavom i istinskom građanskom kulturom veselila je svaka ljepota za vrijednosti i nasljeđe.
I to ne samo zagrebačko nasljeđe. Često je i rado dolazila u Dubrovnik, diveći se Gradu i njegovim spomenicima. Znala je uvijek uočiti nedosljednosti i devastacije u urbanom tkivu Dubrovnika, te glasno i bez dlake na jeziku reagirati na poniženja dubrovačke baštine, kao kada je energično reagirala na uporabu Straduna kao gole sirovine i njegovo “kostimiranje” u scenu fiktivnih svemirskih svjetova, filmskih i TV serija, napose njegove jeftine komercijalizacije s kućicama i kobasicama u adventsko vrijeme – što je smatrala hrvatskom sramotom. Svi njeni tekstovi za obranu baštine potaknuti su destruktivnim odnosom prema baštini, bilo da su posrijedi urbani prostori i spomeničke cjeline ili pojedini spomenici i kompleksi. No, u svemu tome Snješka Knežević nije se borila protiv novog, samo je zahtijevala da to novo dobije suvisli kontekst.
Bila je kolegica Snješka perfekcionistica u istraživanju i pisanju, osobito vješta i znalački upućena u uredničke strukovne poslove. Tako je odlično uredila zbornik Obnova Dubrovnika 1979-1989 (1989.), za izdavača Zavod za obnovu Dubrovnika, gdje se kao glavna urednica pozabavila izvještajem u prvih deset godina obnove Grada nakon snažne trešnje 1979. godine. Navodi kako je ta publikacija težila ne samo što potpunijem prikazu svih faza obnove, već i intelektualnom potencijalu i ulogu energija na kojima je zasnovan koncept obnove i perspektive koje su joj bile otvorene.
Snješka Knežević i Društvo prijatelja dubrovačke starine ostvarili su svoju divnu baštinsku priču i lijepu suradnju, jer su tada znali birati najbolje. Naime, 2003. godine za nakladnike: Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba i Društvo prijatelja dubrovačke starine, Snješka Knežević kao urednica knjige Milan Prelog – Tekstovi o Dubrovniku, ostvarila je impozantno izdanje, objavivši studije, eseje i kulturnopovijesne zapise nadahnute Gradom autora Milana Preloga, barda hrvatske povijesti umjetnosti, svog pokojnog supruga. Te su dubrovačke studije samo biserje antologijskih Prelogovih misli utkane u nacionalno i internacionalno baštinsko pletivo interpretativno uzdignuto do savršenstva.
Suradnja s Društvom nastavila se u velikom projektu 2016. godine kada je u nakladi Društva, a o 65. obljetnici ove unikatne građanske udruge, ostvaren monumentalni Zbornik
Društvo prijatelja dubrovačke starine – povijest i rad na spomenicima kulture 1952.-2016.
Na čelu ovog zamašnog izdavačkog projekta predano je i s okušanim uredničkim i kreativnim nervom stajala dr. sc. Snješka Knežević, nastojeći da se u formi zborničke spomenice predoči historijat Društva, fiksiraju njegovi važni trenuci kronološkim redom, te istaknu njegovi ljudi koji su mu kroz duga desetljeća doprinijeli. Uspješna realizacija na sistematiziranju goleme građe, popraćene stotinama fotografija, iznjedrila je trajni dokument visoke važnosti i vrijednosti ne samo za djelovanje ove uzorne civilne udruge, već za cjelokupnu hrvatsku kulturnu i građansku javnost.
Najposlije, glas Snješke Knežević bespoštedno je odzvanjao u borbi za čast i opstanak Društva prijatelja dubrovačke starine, kada ga je politika željela ukloniti i poništiti.
U zemlji nezaštićenih, degradiranih i devastiranih arhitektonskih spomenika i cjelina, Dubrovnik je – čudo izuzetka! A to čudo nastalo je postojanjem i djelovanjem građanskog i volonterskog Društva prijatelja dubrovačke starine, zapisala je tada, 2013. godine.
Te su snažne i hrabre riječi svima usprkos, osobito moćnicima, odzvonile, postigle učinak da Društvo nastavi rad u ime općeg dobra. Takve se geste ne zaboravljaju. One traju u sjećanjima, a sjećanja je nužno podijeliti s mlađim generacijama kako bi postale svjesne da ljudima poput gospođe Knežević treba ostati trajno zahvalan.
Odlaskom velike povjesničarke umjetnosti Snješke Knežević nestao je glas koji je tijekom više od šest desetljeća neprestano svjedočio o vrijednostima i slojevitosti našeg prostora, i naše kulture. Neumorni rad, nepopustljiva kritičnost i duboko razumijevanje urbanih i kulturnih procesa ostavili su neizbrisiv trag u javnom i stručnom prostoru Hrvatske. Svojom erudicijom i predanošću gradila je most između znanstvenog istraživanja i njegove popularizacije, baštine i suvremenog promišljanja arhitekture i urbanizma. Bila je prisutna u javnosti, željela napredovati, uvijek učiti, širiti spoznaje. Nedostajat će nam gospođa Snješka. Ugledna intelektualka, vjerodostojna zaštitnica baštine, dama i hrabra žena”, napisala je Nodari.
