Dovršena je sanacija povijesnog kanala mješovite odvodnje ispod Stradunu. U sklopu ovog povijesnog pothvata očišćeno je i sanirano 470 metara kanala ispod Straduna i Prijekog, dodatnih 80 metara ispod Pila, a ugrađeno je i 200 metara novog cjevovoda i hidrantske mreže čime je osigurana bolja opskrba Prijekog. U budućnosti predstoji sanacija kanala u sporednim ulicama te održavanje. No, nije sve teklo glatko. Izvođač i radnici susreli su se s brojnim poteškoćama, od temperature koja je prelazila 50 stupnjeva, opasnih plinova u kanalu poput metana i amonijaka do nemogućnosti izvođenja radova za vrijeme sezone i održavanje raznih manifestacija. Unatoč svemu projekt je uspješno priveden kraju te je sačuvana funkcionalnost ovog sustva starog više od 500 godina.
Kako bi se obilježio dovršetak opsežnih i dugotrajnih radova na sanaciji povijesnog kanala ispod Straduna održan je danas u Studentskom domu okrugli stol na kojem su sudjelovali gradonačelnik Mato Franković, Lukša Matušić i Vicko Begović ispred Uprave Vodovoda, predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine Vedran Kosović, ujedno i nadzorni inženjer tijekom izvođenja radova sanacije, Bruno Diklić ispred Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, Mihaela Skurić, ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika te direktor tvrtke Anafora, koja je izvodila radove, Tonči Janković.
Jaković je uvodno prezentirao tijek sanacije.
“Želim zahvaliti ljudima dobre volje koji su prepoznali potrebu za izvođenjem ovakvih radova i vjerovali u uspješan rezultat”, kazao je te dodao kako su preduvjet za izvođenje radova bili istražni radovi kako bi se detektiralo stanje u kanalima.
Naglasio je kako je potreba za sanacijom ovog kanala odavno prepoznata u Dubrovniku te da su se stručnjaci složili da se Stradun ne smije kopat, niti ugrađivati vakuum kanalizacija koja bi riješila samo problem fekalija, a ne i oborinskih voda.
“Georadar koji smo koristili pokazao nam je da se Stradun nalazi na laguni, kroz koju je provučen kanal. Brojni tektonski poremećaji učinili su da je taj kameno-zidani savitljivi kanal bio elastičan i horizontalan”, kazao je te dodao kako se s Prijekoga preko Ulice Celestina Medovića kanal dijeli na istočni i zapadni krak.
Janković je istaknuo karakteristične probleme koje su zatekli u kanalima, a koji su ometali funkcionalnosti odvodnje, a čija je detekcija bila preduvjet za projektiranje sanacije, a to su: odroni, masnoća, fekalni talog u gornjim dijelovima te sedimentni kruti talog u donjim dijelovima kanala. Istaknuo je kako su prilikom izrade projekt morali detektirati i dubine taloga.
“Kanala je prosječno visok od 160 do 180 centimetara. Na određenim mjestima bilo je od 30 do 40 centimetara materijala, dok smo na središnjem dijelu Straduna imali desetak metara slobodnog prostora. Na izljevu iz Ulice Celestina Medovića detektirali smo sedimentirani cementni mort u visinu od 20 do 30 centimetara, koji je nastao kao posljednica njegovog izlijevanja preko slivnika nakon obnove. To smo morali razbijati pneumaticima”, kazao je.
“Nužno je bilo rekonstruirati i dio vodovoda na Prijekom. Iz Ulice Celestina Medovića fekalija ulazi i kreće desno prema prema zapadu, preko vanjskog dijela u crpnu stanicu te preko Luže ponovno u crpnu stanicu. To je osnova odvodnje povijesne jezgre. U ta dva kanala gravitira 12.1 kilometar kvadratni naplavne površine. Ne postoji projektant niti kanali koji mogu povući u jedinici vremena ekstremne padaline. Ovaj grad će i dalje plaviti za ekstremnih padalina. Iz smjera istoka, zapada, sjevera i juga imate slijevanja na Stradun koji je najniža točka odvodnje. No, neće se događati izlijevanje fekalija. Radit će se o oborinskoj vodi, za koju s Vodovodom promišljamo kako je uz suglasnost konzervatora riješiti. Kad pođem iz Dubrovnika ne želim čuti da Straduna nije prije plavio, a da sad kad je kanala očišćen plavi”, kazao je Janković.
Kad je pak u pitanju čišćenje samog kanala kazao je kako je to rađeno ručno uz pomoć malih grajfera zbog nemogućnosti ulaska velikih strojeva i teških kamiona na Stradun.
“U kanalu pokraj Orlandovog stupa zatekli smo 40 centimetara masnoće koja je plivala na površini, a koju nismo mogli razbiti. Tu masnoću smo morali ručno ukloniti i odložiti na deponij. Uklonili smo kamione takvih santi masnoća. Osnovno sredstvo za čišćenje bili su nam krampa i motika. U početku smo u kanalima imali ogromne količine metana i amonijaka, a dečki u kanalima su, pogotovo u dubljim dijelovima kanala radili pod maskama s kisikom. Sve je pratila kamera koju je nadgledao čovjek u slučaju da nekome pozli da ga možemo izvaditi vanka. Na sreću, nismo imali odrona”, kazao je Janković te otkrio kako su na zapadnom dijelu kanala ispod samih zidina pronašli tajne prolaze, dupli pločnik i tajni izlaz.
“Da Turci u srednjem vijeku ne bi ulazili u te kanale na svakom izlazu iz gradske jezgre postavljena je kovana ograda, a svi projekti su bili uništeni. To je bila mjera sigurnosti”, otkrio je.
Janković je kazao kao se po završetku čišćenja kanala oduševio kvalitetom suhozida.
“Bokove ovih kanala ne čuva ništa, a preko samog kanala odnosno preko Straduna prolaze teški kamioni. Vjerujem, a gradonačelnik je o tome pričao, da će trebati smanjiti njihovu tonažu. Nemojte da vam se sad kanal obruši jer nema zemlje koja ga bočno drži”, kazao je.
Istaknuo je kako se u pojedinim nižim kanalima radnici nisu mogli ni uspraviti, a da su im poseban izazov predstavljale iznimno visoke temperature u kanalima, koje su išle i preko 50 stupnjeva.
“Stoga su radnici radili u ekipama dva po dva čovjeka i kanalu su boravili po pola sata”, istaknuo je.
Po završetku čišćenja uslijedila je i sanacija te su gdje je to bilo potrebno ugrađene montažno-betonske kinete, od bazaltne dvostruko pečene obloge, kojoj, kako je kazao abrazija ne može ništa, a vijek trajanja joj je preko sto godina. Na pojedinim dijelovima kanala je i produbljen za što je korištena epoksi smola i stakleno platno.
Kako jednu od otegotnih okolnosti prilikom izvođenja radova Janković je naglasio i brojne manifestacije koje su odvijale na Stradunu, za vrijeme kojih su sonde privremeno zatvarane, a na traženje Grada Dubrovnika.
Po završetku radova sve je vraćeno u prvobitno stanje, a napravljene je i shematska mapa odrađenih radova.
“Imamo preko 477 metara glavnog kanala sa sekundarnim kanalom, preko 105 metara novog cjevovoda, 12 novih račvi, preko 50 kućnih priključaka, preko 2100 kubika materijala je odvezeno”, naglasio je.
“Nakon odrađene sanacije vi ste sad jači od Venecije koja ima gondole po kanalu, a vi imate glisere po svojim kanalima”, kazao je Janković koji je prikazao i 3D prikaze očišćenih kanala.
Nakon prezentacije svih radova uslijedio je i okrugli stol.
Gradonačelnik Franković zahvalio je Tončiju Jankoviću.
“Za ovo izvesti treba prije svega biti entuzijast i zaljubljenik u svoj posao, a malo tko voli raditi u kanalizaciji. Kod gospara Tončija vidite upravo to, ljubav prema svom poslu. Ovo je povijesno čišćenje sustava mješovite odvodnje ispod povijesne jezgre. O ovom se u novinama pisalo od 1970-ih godina. Drago mi je da sam i ovo doživio u svom mandatu i da pokazujemo kako se kontinuirano skrbi o baštini. Mi smo ovaj grad naslijedili, ne kako bi ga eksploatirali, nego da bi ga sačuvali i prenijeli idućim generacijama u što je boljem mogućem stanju. Godinama se ovo zatrpavalo, iz razno raznih razloga. Hvala svim koji su sudjelovali na ovom velebnom projektu kojeg nije bilo lako izvesti. Cijelo vrijeme smo imali živi grad, fekalije su konstantno prolazile. Imali smo i brojne manifestacije od Feste sv. Vlaha, Zimskog festivala, Du Motiona, Tonči je tu bio prilično ograničen. Trebalo je voditi računa i turizmu i našim gostima. Problem su bile i visoke temperature i plinovi u kanalima. Tonči se sa svim ovim izazovima uspješno nosio. Kad bi na svakoj javnoj nabavi dobili ovakvog izvođača, moj bi život bio puno lakši”.
Bruno Diklić, ispred Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, rekao je par riječi o njihovoj uključenosti u ovaj projekt.
„Prije same izrade projekta i radova napravljene su brojne sondaže kako bi se vidjelo kakvo je stanje. Konzervatori su propisali sve uvjete realizacije projekta, koji je slijedio tri ključna parametra, da je zahvat što minimalniji što je ovaj zahvat zadovoljio, da se intervencija vidi i da je sve reverzibilno tako da se nakon 100 – 200 godina ovo lako može ukloniti te da je ova visokovrijedna povijesna struktura sačuvana. Alternativa ovome je bilo izraditi novu kanalizaciju kojom bi se stara kanalizacijska mreža uništila. Ovo je najoptimalniji način čuvanja povijesnih struktura koje su i dalje u funkciji. Nakon završetka grad čeka održavanje“.
Vedran Kosović, predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine i nadzorni inženjer sanacije kazo je kako društvo zahvaljujući ovo podudarnosti bilo detaljno uključeno u sve ono što se događa u kanalima.
“Iza ovog projekt je ostalo puno anegdota. Recimo ispod Luže se dječjim bojicama tražilo rješenje za veliku problematiku. I onda kad nije bilo sve lijepo pronašlo se rješenje. Tonči je u jednom trenutku zazivao i ministricu da mu zaustavi radove kako bi ga spasila ove agonije. iz prve ruke mogu reći da se niti pred jednim problemom nisu zatvorile oči, niti jedan problem se nije samo zatrpao, sve se sustavno rješavalo. Mnogi će reći da je Tonči plaćen za ovaj posao, no posebnim ga čini način na koji je izveo ove radove i saživio se sa živim tkivom ovog grada. Čovjek je od kojeg se može puno naučiti”.
Ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovniku, Mihaela Skurić, kazala je da ova obnova važna za grad ali i da je vrhunski primjer inženjerske domišljat naših predaka, koji su osmislili takav sustav odvodnje koji i danas funkcionira.
“Ovo je komplementarno radovima obnove baštine koje Zavod provodi zadnjih 45 godina. Ako bilo koji dio ostavimo nefunkcionalnim dolazimo u opasnost da se te vrijednosti izgube”, kazala je Skurić i istaknula suradnju svih struka na projektu sanacije, a najavila je i sanaciju poljanje Marina Držića ispred katedrale koja će također zahtijevati sličan pristup.
Član Uprave Vodovoda, Vicko Begović pojasnio je što sanacija kanala ispod Straduna znači za sustav vodoopskrbe i odvodnje povijesne jezgre.
Podsjetio je da je do 2004. godine sedamdeset posto kanalizacije povijesne jezgre izlazilo u Portu. Tad je napravljen obalni kolektor od Malih vrata do tvrđave sv. Ivana, gdje je napravljena crpna stanica.
“Nakon toga smo se suočili s dva problema. More je ulazilo u te kanale i zaključili smo da moramo ići u njihovu sanaciju. S obzirom na to da smo te kanale morali zatvoriti pilima i oseka nisu više iz kanala izvlačile materijal. Morali smo postići otjecanje materijala iz kanala. U dogovoru s konzervatorima smo 2006. godine napravili dionicu između Malog mula do katedrale, tu smo u kanal stavili cijev, a 2009. smo od Orlandovog stupa do Velikog mula sanirali ulaženje mora. Već tad smo počeli razmišljati o sanaciji kanala. Kroz Aglomeraciju Dubrovnik i fondove koje smo potpisali planirali smo odraditi što više, ali nas je bilo strah rokova koje smo morali ispoštovati. Stoga smo se odlučili za sanaciju kanala ispod Straduna i na Prijekom. Manju, zapravo pilot dionicu odradili smo 2018. godine. Dosta je bilo sastanaka s konzervatorima, nismo se uvijek slagali što je i razumljivo, ali na kraju smo pronašli dobar kompromis. Ovaj način sanacije nije bio invazivan za stare kanale i ako netko u budućnosti bude imao bolji način sanacije, a da se pri tome zadrži kanala kao takav koji je rađen prije 500 godina, to se može napraviti. Nama je bitno da smo dobili otjecanje kanala putem minimalnog pada. Tako da će se otpadna voda sama čistiti i ići prema crpnoj stanici. Smatramo da će održavanje kanala sad biti puno jednostavnije. S vremenom će se otpadne tvari koje se nalaze u sekundarnim kanalima za vrijeme velikih kiša pomalo ispirati i mi ćemo ih hvatati na kišnim preljevima i crpnoj stanici i tako uklanjati iz sustava. Predstoji nam još sanacija sekundarnih kanala, što je ogroman problem, ali već se s ovim puno napravilo”, zaključio je Begović.
Predsjednik Uprave Vodovoda, Lukša Matušić, kazao je da u budućnosti predstoje radovi sanacije sekundarnih kanala.
“Veliki dio dionica, koja smo sad sanirali, bile su zapunjene devedeset posto. Osim masnoće, koje su očekivali, zatekli smo velike količine građevinskog materijala i šuta. S Tončijem je bilo jako stresno raditi, kao što je bio i cijeli ovaj projekt. Naravno ne mislim ništa loše, bilo je zadovoljstvo raditi. Bilo bi dobro kad bi svi izvođači na Aglomeraciji bili ovakvi. Očišćeno je 470 metara kanala ispod Straduna na i Prijekom, kao i 80 metara na Pilama. Postavili smo i 200 metara vodoopskrbnog cjevovoda i hidrantske mreže čime smo unaprijedili ulicu Prijeko”, kazao je Matušić te dodao kako je u zadnjih pet godina, a nevezano za ovaj projekt Vodovod očistio 30-ak ulica u povijesnoj jezgri.
“Negdje ju situacija bila dobra, a negdje jako loša kao u Ulici sv. Dominika gdje smo izvukli 50 kubika materijala. Sve je to trebalo napraviti a da ne remetimo turizam i život u gradu. Tonči se i u tom dijelu pokazao kao susretljiv izvođač, imao je i sluha za nervozne ugostitelje koji naravno plaćaju javnu površinu. Snosio je s nama i teret da se ne daj Bože u kanalu nekome nešto ne dogodi. Pri samom ulasku u kanal nosila se glava u vreći”, kazao je te dodao kako se već 1970-ih zbog plavljena Straduna razmišljalo o zacjevljivanju Straduna.
“Ovo obnova donosi napredak u kulturnom i tehničkom smislu. Iza nas će ostati snimci za budućnost, jer mi do sada nismo ni puno znali o samom kanalu, jer ono što je ispod Straduna se ne vidi. Mi na Straduna nismo mogli staviti veliki bypass, a dok je netko u svom objektu puštao vodu, ljudi su u kanalu radili. Bilo je poprilično izazovno. Veliki izazov će biti i klončine. Veliki broj smo uspijevali riješiti. No, veliki broj objekata je tijekom zime zaključan i nedostupan. To je izazov za budućnost”, kazao je Matušić.
Diklić je na samom kraju istaknuo da je ovaj projekt osvijestio i samim građanima ovaj dio grada.
“Svi vide Sponzu i katedralu, ali usudio bih se reći da je sustav kanalizacije možda i vrjedniji. U srednju vijeku je malo koji grad u Europi imao ovako nešto. Ljudi su se osvijestili što im je pod nogama i koliko je to nužno čuvati”, poručio je.
