Gradska vijećnica iz redova SDP-a, Anita Bonačić Obradović u priopćenju za medije osvrnula se na raspravu o Planu zdravlja 2025. – 2030., odnosno metalnom zdravlju djece. Iako je kako navodi iznijela alarmantne brojke iz izvješća, rasprave se svela na utjecaj pekara na mentalno zdravlje djece.
“Na 2. sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika raspravljali smo o Planu zdravlja 2025.–2030. To je dokument koji naglašava ključne izazove današnjice u Dubrovniku, poput mentalnog zdravlja djece i mladih, ovisnosti i disfunkcionalne obitelji.
Nažalost nismo dobili raspravu kakvu sam priželjkivala, umjesto ozbiljne rasprave o tome kako pomoći djeci i obiteljima koje se bore s depresijom, anksioznošću i nasiljem u domu, vladajući su temu sveli na pitanje jesu li djeca “gora” ako kupe pecivo u pekari i je li mama “dobra” samo ako svaki dan kuha. Da nisam bila, ne bih vjerovala.
Postavila sam jasno pitanje vijećniku iz vladajuće većine: „Želite li vi sada reći da će dijete koje kupi pecivo u pekari u budućnosti biti sklonije mentalnim oboljenjima?”
Nažalost, dobilo je podršku vladajućih.
U raspravi se čak insinuiralo da će kćeri majki koje ne kuhaju svaki dan “biti lošije majke i domaćice” a tema je bila Plan zdravlja Grada Dubrovnika 2025.–2030..
Pekarski proizvodi nisu zdravi – slažem se – i roditelji odlučuju hoće li i koliko će ih njihova djeca jesti. Isto tako odlučujemo o vremenu na mobitelu, o navikama i vrijednostima koje prenosimo. I roditelji tu trebaju reagirati, neupitno. Ali za odredene situacije nam ipak trebaju stručnjaci i pomoć. Pa umjesto da govorimo o mentalnom zdravlju i nasilju u obitelji, pojedinci su raspravu sveli na to tko je bolji roditelj i kakav ručak kuha.
Alarmantne brojke iz službenog dokumenta:
– 23 % djevojčica i 17 %dječaka razmišljalo je o suicidu.
– 19–52 % djece bori se s depresijom i anksioznošću.
– Nasilje u obitelji poraslo je s 533 na 670 prijavljenih slučajeva u tri godine.
– Više od 900 djece u Dubrovniku evidentirano je s poremećajem u ponašanju ili duševnim poremećajem, koji su u tretmanu (0-19 godina).
Ovo su službene brojke i stvarnost naših sugrađana i potrebno nam je konkretno rješenje, jer se u dokumentu vidi trend rasta takvih slučajeva.
Početkom godine predložila sam amandman kojim bi Grad osigurao interventni tim stručnjaka dostupan školama, djeci i roditeljima. Trošak za Grad bi iznosio 45.000 eura godišnje, ali vladajući su to odbili. Njima je to prevelika cijena za zdravlje naše djece.
Znamo da se najveći broj mentalnih poremećaja i anksioznosti pojavljuje do 14. godine života. Upravo zato je potrebna sustavna i brza reakcija, a ne banaliziranje problema kroz trivijalne rasprave o tome tko kuha ručak i tko kupuje u pekari.
Da situacija nije alarmantna, onda brojke ne bi izgledale ovako. Ne bi nam trebali dodatni psihijatri, psiholozi, logopedi, defektolozi… Ali brojke su tu. Problemi su tu.
Naša djeca i mladi trebaju sustavnu podršku i ozbiljan pristup, a ne politiziranje i omalovažavanje. Slušajmo stručnjake. Jer, budimo i šaljivi (i iskreni): nije svemu kriva pekara”, zaključuje u priopćenju Anita Bonačić Obradović.
