Nakon nedavnoga juga aktualiziralo se pitanje otpada u moru dubrovačkog akvatorija, višegodišnji problem koji daleko prelazi granice Hrvatske. Povijesni porat Dubrovnika pretrpan smećem u zimskim se mjesecima pretvara u toliko ekstremnu suprotnost njegove ljetne razglednice da ta slika redovito obilazi cijeli svijet.
No, više od privremeno narušene ljepote brine ono što od nanesena otpada ostaje u moru, oku nevidljivo i kako to utječe na morske organizme i posredno na nas?
Istraživanje o morskom otpadu upravo u staroj gradskoj luci bio je tema višegodišnjeg istraživanja koji su provele znanstvenice Instituta za more i priobalje. Na čelu s doc.dr.sc. Barbarom Gangai Zovko one su provele dva velika monitoringa, prvo između travnja 2023. i ožujka 2024., i u razdoblju od svibnja 2024. do travnja 2025. Od početka istraživanja na tome su radile doc.dr.sc. Ivona Onofri te dr.sc. Ivana Violić s Odjela za primijenjenu ekologiju. Timu su se u drugom projektu priključile doc.dr.sc. Ana Car, doc. dr.sc. Iris Dupčić Radić i dr.sc. Svjetlana Bobanović-Ćolić. Njihov udruženi rad omogućio je znatno širu i dublju sliku stanja u moru, od mikrobioloških pokazatelja do ekološke dinamike otpada. Cilj je bio utvrditi u kojoj smo mjeri opteretili more vlastitim otpadom i kakve posljedice to ostavlja.
– Institut za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku u suradnji s Dubrovačko-neretvanskom županijom proveo je do sada dva najdetaljnija istraživanja o stanju morskog otpada i ekoloških pritisaka u staroj gradskoj luci i na plaži Posat. Rezultati nisu nimalo bezazleni – prenosi doc dr. sc. Barbara Gangai Zovko.
– Iza slike stoljetnih zidina i ribarskih brodica skriva se druga priča – priča o otpadu koji se godinama gomila i o ekološkim problemima koji prijete jednom od najprepoznatljivijih jadranskih akvatorija. Rezultati pokazuju da je luka Porat, unatoč svojoj zaštićenoj strukturi, zapravo skladište otpada koji s otvorenog mora pronalazi put kroz uski prolaz Kaše–Sv. Ivan. Samo u prvoj godini istraživanja zabilježeno je 1324 komada otpada u luci, a iduće godine još 600 komada. Najviše je – očekivano – plastike: boce, ambalaža, folije, fragmenti plastike. Simboličnim i alarmantnim smatra se pronalazak 57 metara duge plastične folije koja je u prosincu 2023. plutala ispod zidina. Na plaži Posat, koju valovi i vjetrovi često pretvaraju u prirodnu mrežu za hvatanje naplavina, situacija je još ozbiljnija: dvije godine praćenja donijele su čak 2046 komada otpada, s ukupnom masom većom od 160 kilograma. Analiza natpisa, naljepnica i karakteristika predmeta otkriva širu sliku. Iako je najveći dio otpada domaćeg podrijetla, značajan dio stiže morskim putovima iz Albanije, Italije, Bosne i Hercegovine, Grčke, Crne Gore. Takva disperzija potvrđuje ono na što stručnjaci dugo upozoravaju: Jadran je tek mali dio šireg sustava morskih struja u kojem otpad ne poznaje granice – objašnjava dr Gangai Zovko.
– Osim značajne količine makrootpada, mikroplastika je potvrdila status tihog zagađivača – gotovo neprimjetnog oku, ali sveprisutnog u hranidbenom lancu. U tkivu dagnji pronađeno je od 4,6 do 38,5 čestica mikroplastike po gramu, i to najviše u zimskim mjesecima u vrijeme jakog jugoistočnog vjetra. Ovi rezultati, upozoravaju stručnjaci, predstavljaju stvarni rizik za ekosustav jer dagnje iz ovakvih voda filtriraju i djelomično zadržavaju u tkivu. Monitoring je pokazao da su visoke vrijednosti bakterija – Escherichia coli i crijevnih enterokoka – povišeni iza obilnih oborina zbog ispusta u Portu. Da plastika nije samo otpad – ona postaje i „brod“ za mikroorganizme i sitne životinje, potvrđuju kolonije dijatomeja (algi kremenjašica) na plutajućim predmetima, posebno rodova Cocconeis i Navicula. Njihova dominacija u zimskim mjesecima pokazuje da se biološki filmovi brzo formiraju čim otpad neko vrijeme miruje u vodi. Osim toga, znanstvenice su zabilježile i prisutnost raka vitičara (Lepas anatifera) – vrste poznate po tome da se hvata za plutače i može putovati na velike udaljenosti. To otvara pitanje mogućeg prijenosa neautohtonih organizama morskim otpadom. Jugo i obilne kiše dva su glavna aktera u povećanim količinama otpada.
– More u luci mijenja se sporije nego što se mijenja u ostatku obale. Svaki val unese nešto, ali malo toga iznese van – pojašnjava do.dr.sc. Gangai Zovko koja dodaje kako je dio rezultata ovih istraživanja predstavljen na znanstveno-stručnom skupu »Klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora« u Crikvenici ove godine dajući znanstveni uvid o stanju mora u starome portu.
Što dalje?
Iz Instituta za more i priobalje stižu preporuke: važno je uspostaviti stalni, cjelogodišnji monitoring morskog otpada i mikrobioloških pokazatelja; smanjiti dotok plastike iz lokalnih izvora kroz bolje gospodarenje otpadom i kontrolu istjecanja te moguće postavljanje kolektora otpada što je u razvijenim zemljama uobičajena praksa; ulagati u edukaciju – prvo djece (što radimo kroz radionice organizirane na Sveučilištu u Dubrovniku) pa zatim ostalih građana i turista; podržati znanstvena istraživanja tehnologija koje smanjuju plastično opterećenje.
Ako se iz ovih izvješća može izvući jedna jasna poruka, onda je to sljedeće navodi dr. Gangai Zovko: More ne zaboravlja. Svaki komad plastike, svaka kišnica puna bakterija, svaka folija koju vjetar odnese – sve to ostaje negdje u dubinama i krugovima mora. A Dubrovnik, kao jedan od simbola hrvatskog Jadrana, zaslužuje da njegovo more bude jednako čisto kao i njegove ulice – bez skrivenih tragova nebrige.
„Ovo je početak, a ne kraj našeg posla“, poručuju iz Instituta.
„More traži zaštitu, a mi imamo obavezu pružiti je.“
