U okviru izdavačke djelatnosti Doma Marina Držića nedavno je tiskana knjiga „Marin Držić: čitanje i književni turizam“, a autorice ovog vrijednog izdanja su kroatistica i povjesničarka književnosti, nasl. izv. prof. dr. sc. Katja Bakija i Marija Konsuo Kuzmanić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Ovo je drugo izdanje znanstvene Biblioteke Držićijana koja objavljuje stručne i znanstvene tekstove, nezaobilazne izvore za sve današnje i buduće istraživače Držićeva života i djela. Knjiga otvara neke nove vidike u iščitavanju bogatog opusa Marina Držića u kontekstu književnog turizma te ujedno ističe važnost popularizacije čitanja, osobito kroz projektne aktivnosti koje su tijekom četiri godine autorice kroz suradnju s Domom Marina Držića provodile u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama.
Kako autorice navode u knjizi „Književni turizam predstavlja specifičan oblik kulturnog turizma koji uključuje putovanja motivirana interesom za književna djela, autore i mjesta povezana s književnom produkcijom. On spaja fizički prostor i simboličku vrijednost književnosti, pretvarajući stvarne lokacije u scenu na kojoj se fikcija i povijest susreću. (…) Posebna vrijednost književnog turizma leži u njegovoj sposobnosti da istodobno potiče očuvanje kulturne baštine, pridonosi edukaciji i intelektualnom razvoju posjetitelja, ali i generira dodanu vrijednost lokalnim zajednicama kroz održivi razvoj turizma.“
Knjigu čine Prolog i tri poglavlja: „Marin Držić i njegova djela u kontekstu književnog turizma“, „Projekt Doma Marina Držića ‘Čitajmo Držića’ u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama“ te „Prevođenje Marina Držića – lingvističko-kulturološki izazov“, uz Riječ urednika Nikše Matića, ravnatelja Doma Marina Držića.
U prvom poglavlju knjiga promišlja Držićevu ostavštinu kao temelj autentičnog kulturno-povijesnog doživljaja, otvarajući mogućnosti njezine suvremene interpretacije u kontekstu održivog turizma i kulturne politike. Dubrovnik, u kojem Držić i dalje živi u jeziku, kazalištu i urbanom tkivu, prepoznaje se kao grad književne memorije, ali i grad živoga duha.
Drugo poglavlje obrađuje projekt proveden u višim razredima svih osnovnih škola u Dubrovniku te u nižim razredima Gimnazije Dubrovnik, kojem je cilj bio upoznavanje s bogatim opusom Marina Držića i stvaranje nove čitateljske publike, posebice među mladima. Danas, kada se govori o padu zanimanja za čitanje, autorice ukazuju kako upravo ovakvim projektima Dom Marina Držića nastoji poticati i razvijati interes mladih za čitanje i za upoznavanje kanonskih djela hrvatske književnosti. U sklopu tih dvaju pilot projekata koje su provodile autorice ove knjige nastala su i dva vrijedna istraživanja o čitanju općenito, kao i o čitanju odabranih Držićevih djela („Skup“ i „Novela od Stanca“) koja su dio ove knjige.
U trećem poglavlju autorice pišu o aktivnostima Doma Marina Držića na polju prevođenja i objavljivanja cjelovitih prijevoda Držićevih djela na svjetske jezike, što nije samo sredstvo jezične komunikacije, nego i važan alat kulturne diplomacije, interkulturnog dijaloga i globalne vidljivosti malih književnosti. Ističu kako objavljivanje kvalitetnih i funkcionalnih prijevoda Držićevih djela omogućuje da njegovi tekstovi izađu iz okvira nacionalne filološke i akademske uporabe te postanu dostupni stranim čitateljima, kazalištima, istraživačima i studentima.
O knjizi su svoje recenzije napisali ugledni znanstvenici sa sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Dubrovniku.
Izv. prof. dr. sc. Martina Kolar Billege s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Martina Kolar Billege navela je kako „Njezina pronicljiva analiza i strastveno zagovaranje ovu knjigu čine poželjnom lektirom za proučavatelje, kreatore kulturne politike, turističke profesionalce i sve one koji žele razumjeti snagu književnosti u oblikovanju identiteta i poticanju kulturne razmjene. Knjiga uspješno argumentira važniju ulogu Držića u oblikovanju kulturnog turizma Dubrovnika i pruža plan za postizanje te vizije.“
Prof. dr. sc. Irvin Lukežić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci smatra kako knjiga „’Marin Držić: Čitanje i književni turizam’“ predstavlja pionirski pokušaj sustavnijega pozicioniranja Dubrovnika kao mogućega budućega značajnoga središta književnoga turizma koje bi se moglo osmisliti na primjeru života i djela Marina Držića.“
Prof. dr. sc. Leo Rafolt s Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku ističe da se knjiga pozicionira „negdje na raskrižju filologije, sociologije čitanja, kulturne diplomacije i turističkog menadžmenta“ te da „Ključna snaga ove knjige leži u tome što autora, koji je neupitno stožerni pisac nacionalne književnosti i jedan od ključnih europskih autora svojega doba, ne tretira samo kao predmet akademskog proučavanja, već kao ‘živu’ inspiraciju književnog turizma i aktivni element suvremenog kulturnog identiteta. Budući da su autorova djela jednako aktualna kao i prije pet stoljeća, knjiga uspješno potvrđuje da njegov opus i dalje služi kao ključni vodič kroz proturječja vremena.“
Prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Raguž s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku navodi kako se „Znanstveni doprinos knjige ogleda se u kritičkom razmatranju analizirane problematike, provođenju istraživanja, korištenju brojnih izvora domaće i inozemne literature te postavljanju novih pogleda na analiziranu tematiku književnog turizma kao posebnog oblika kulturnog turizma.“
Knjiga „Marin Držić: čitanje i književni turizam“ otvara novo poglavlje u promišljanju Držićeva nasljeđa sagledavajući ga u kontekstu suvremene kulturne ponude i turističkog identiteta Dubrovnika i Hrvatske. Kao ustanova u kulturi Grada Dubrovnika koja baštini, čuva i interpretira život i djelo najvećeg hrvatskog renesansnog komediografa, Dom Marina Držića ima trajnu obvezu promicati njegovo stvaralaštvo, ali i otvarati nova polja iščitavanja i razumijevanja njegove svevremenosti i aktualnosti. Upravo stoga je knjiga „Marin Držić: čitanje i književni turizam“ još jedan važan naslov u izdavačkoj djelatnosti Dom Marina Držića i vrijedan doprinos afirmaciji čitanja, književnom turizmu i kulturnoj baštini u najširem smislu. U ovom izdanju prepoznaje se most između prošlosti i sadašnjosti, između Vidrina Dubrovnika 16. stoljeća i Dubrovnika 21. stoljeća.
