Ona je učiteljica razredne nastave, čuvarica dubrovačkih tradicija po festama, a odnedavna svi pričaju o njenim prstićima iz Cele koji se ponovno peku nakon dugih godina stanke. Ane Čerjan tako je mnoge od nas vratila u djetinjstvo, a mi smo s njom pretresli razne teme – od a do ž!
U učionici ili u kuhinji? Možete li se odlučiti između to dvoje?
Jedno je poziv, drugo je hobi u koji sam zaljubljena.. zapravo bi idealno za mene bilo spojiti to dvoje, tko zna što budućnost donosi!
Kako ste se upustili u slastičarstvo?
Sasvim slučajno zapravo, jedan izlazak je bio prekretnica cijele zadnje godine, ali već dugo vremena me nagovaraju da krenem u te vode.
Dijelite li svoje recepte ili ne otkrivate onaj tajni sastojak?
Mnogi imaju moje recepte, od kiflica do nadaleko poznatog tiramisua, ali ono što mi znaju povratno javiti – dobro je, ali nije kao tvoje… tako da ima nešto i do ruke koja mijesi.
Tradicionalno ili moderno?
Ovisno o čemu se radi, ali jako volim i cijenim naše tradicije, pogotovo običaje koje nastojim i sama prenositi s koljena na koljeno.
Uvijek ste nasmijani, energični i dobre volje? Što je to što vas pokreće?
Vodim se onom – kako zračiš, to privlačis, ako kreneš u dan s osmijehom, onda ćeš u svakom danu naći nešto dobro.
Može li vas ipak nešto snervati?
Nepravda me uvijek izbaci iz takta, ali i u tim situacijama nastojim naći neku lekciju/pouku ako ne za sebe, za tu drugu osobu.
Kako se uspijevate savladati pored mirisa svježe pečenih prstića?
Hahaha, znam da će zvučati čudno, ali ja nisam baš od slatkog, više sam za nešto konkretno, tako da mi slastice koje pravimo ne predstavljaju problem.
Imate li i vi fotografiju s prstićem u ruci dok hranite golubove?
Zapravo ja se ni ne sjećam prstića, ja se sjećam da smo nedjeljom iza mise s “medom” u ruci trčali po krafene u Cele, a ako bi taj tjedan bili jako dobri čak bi dobili i šaumrolu ili ekler.
Koliko ste se blizu uspjeli približiti originalnoj recepturi?
Pa evo većina kaže da je to taj okus, dobila sam recept od tete Kate koja je nekad radila u Cele, pa mislim da je dosta blizu. Jedino se naši ne mogu složiti jesu li bili ljepljivi ili nisu.
Znamo da su domaći oduševljeni, a što kažu gosti?
Gostima je zanimljivo kad im ispričam priču iza prstića, pa ga često i oni sami uzmu za probu i oduševe se!
Što je prvo što napravite ujutro kad se probudite?
Ugasim deseti alarm po redu koji me pokušava prizvati među žive.
Kako je živjeti u povijesnoj jezgri?
Ja obožavam Stradun, odrasla sam na njemu i teško da bi mogla igdje drugo živjeti. Zimi mi grad ima baš posebnu čar nakon što izgura milijune ljudi ljeti, pa mi se čini da zimi kao da je još ljepši za nas koji smo tu.
Može li vam vrijeme utjecati na raspoloženje?
Jooj kao i svim Dubrovčanima, južina vazda donese neku težinu.
O čemu trenutno maštate?
O godišnjem odmoru na nekom otoku.
Na što vam nikad nije žao potrošiti novac?
Na putovanje i dobro vino u još boljem društvu.
U čemu nemate granica?
Radoholičar sam, pa često u tome i pretjeram.
Porporela ili Lokrum?
Uh… s obzirom da sam odrasla na Porporeli, moram reći Porporela, ali Lokrum mi je apsolutno najdraža oaza mira.
Koja vas rečenica najbolje opisuje?
Non abbiate paura di sognare cose grandi ili u prijevodu – Ne bojte se sanjati velike stvari!
