Sjedimo ispred Gradske. Ispred kazališta. S pogledom na dum Marina i njegov zlatni nos kojeg i sad dodiruje smješkajući se neka strankinja. Razgovaramo, najviše o predstavi “Kuća je prevelika, ne može se ona nosit”, pa povremeno, na brzinu obrišemo suze, pa utonemo u tišinu… –Mirej, ostvarila si ulogu za Nagradu Hrvatskog glumišta – ponavljam se, … Nastavi čitati “Pitali su me zašto sam se “zakopala” u Dubrovnik, zašto ne idem dalje… ali ja previše volim Grad”