Don Hrvoje Katušić, svećenik Dubrovačke biskupije, župnik u župi Vela Luka u svom je komentaru za današnju emisiju Mir i Dobro Hrvatske televizije govorio o šutnji hrvatskog svećenstva o teškoj temi zagađenja okoliša u Lici. Njegov komentar tjedna prenosimo u cijelosti:
“Šutnja je nekada zlato, a nekada je izraz ljudskog straha, kukavičluka, oportunizma ili koristoljublja. Katekizam neke šutnje smatra teškim grijehom, izričito uči da možemo biti odgovorni za grijehe drugih, onda kada zlo ne razotkrijemo ili ne spriječimo.
Za blaženog Fultona Sheena časopis TIME je pisao da je hrabro prozivao političare zbog rata, žestoko kritizirao one koji se pozivaju na demokraciju, a sami nisu demokratični, prozivao kapitaliste zbog pohlepe, i cijeli Zapad što nije autentično živio kršćanstvo.
Mnogi ljudi danas (vjernici ali i javnost) prigovaraju što iz Crkve, ponajprije od odgovornih, nema primjerenih riječi na važne događaje.
U javnosti se stječe dojam da se glas Crkve kod nas jasnije i snažnije čuje kada su posrijedi svjetonazorske teme nego kada su u pitanju egzistencijalni, socijalni, radnički, ekološki i zdravstveni problemi.
S druge strane papa Leon je ove godine u svom posjetu Aceri, kraj Napulja, poznatoj po dugogodišnjem ilegalnom odlaganju i spaljivanju otpada rekao da je došao ponajprije prikupiti suze onih koji su izgubili svoje najmilije, stradale zbog onečišćenja okoliša koje su prouzročili beskrupulozni pojedinci i organizacije, koji su predugo mogli djelovati nekažnjeno. Ali i da je došao da zahvali onima koji su na zlo odgovorili dobrim, osobito Crkvi koja se usudila progovoriti i biti proročka.
Zašto nam je danas toliko teško govoriti jasno, pravodobno i javno?
Nekad šutimo jer nas koči strah da ćemo nešto pogrešno reći ili biti izvučeni iz konteksta, nekad iz opreza da se ne zamjerimo, nekad čekamo da netko “iznad nas” prvi progovori.
A kad netko ipak istupi, lako ga se optuži za samopromociju, traženje pozornosti ili dodvoravanje medijima. I to postaje još jedan razlog za šutnju.
Papa Franjo upozoravao je upravo na taj refleks sigurnosti i kaže „Draža mi je Crkva ranjena, povrijeđena i prljava zato što je izišla na ulice, nego Crkva koja je bolesna zato što je zatvorena u sebe i grčevito se drži vlastite sigurnosti.“
Usprkos svim teškoćama, svi kršćani, a pogotovo svećenici, teolozi, profesori, vjeroučitelji, biskupi dužni su govoriti i naviještati Božju riječ bez njezina razvodnjavanja i bez dodvoravanja, bilo zgodno ili nezgodno, kako kaže sveti Pavao.
Svjestan sam da je progovoriti jasno o teškim temama redovito bolno jer nosi posljedice, osude, odbacivanje i prijezir. Ali za Crkvu je mnogo opasnije izabrati sigurnost i šutnju nego izići i govoriti, čak i kada znamo da ćemo nekada i pogriješiti, i da ćemo zbog svog govora biti napadani i odbacivani, ” smatra don Hrvoje Katušić.
https://hrti.hrt.hr/live/programme
