KULTURA
07.09.2019 u 12:57

Kad knjige predlaže profesorica i spisateljica očekujemo nešto posve iznimno

Mogla bih krenuti s onom poznatom rečenicom kako mi je teško odabrati deset najdražih knjiga, ali to bi bila djelomična laž. Neki naslovi knjiga odmah su navirali iz misli preokupiranih stručnom literaturom koju iščitavam u posljednje vrijeme, ali nekih sam se morala podsjetiti i vidjeti čime su očarale čitavu mene - zapisuje prof. hrvatskog jezika i književnosti, spisateljica Marina Asturić.


komentara  0

Kada čitam knjige, razlikujem ih po tome koliko su promijenile moje viđenje na svijet i koliko su me puta natjerale na bijeg iz određene životne situacije; ako me riječi neke knjige prožimaju kao da ne postoje sati u čiji se mehanizam moram vratiti, znam da sam iskusila putovanje onkraj vremena kakvo mi može pružiti jedino okretanje stranica, poput ovisnika tražim još događaja, likova, situacija i ne prestajem dok ne dobijem zadovoljavajuću dozu literarnog subjektivnog vrhunca. Dijelim ih i na one lagodne, lagane i vezane uz djetinjstvo, kao posvemašnje opuštanje nadahnuto bezbrižnim ljetnim poslijepodnevima kada sam ulazila u čarobni svijet knjige te na one koje ne mogu do kraja razumjeti bez daljnjeg istraživanja i traganja za spoznajama njihovih velebnih ili manje skrivenih tajni. Ništa ne može dočarati puninu karaktera, svijesti, unutarnjih monologa i događaja kao što to može knjiga, magično zdanje napravljeno od nečijeg maštovitog uma, najboljeg materijala za gradnju jedne individue. 

Søren Kierkegaard – Dnevnik zavodnika

Kierkegaard je filozof, začetnik egzistencijalističke filozofije, koji me zaintrigirao i čije knjige želim čitati sa što većom pozornošću i sve prodornijim intenzitetom. Njegova kontradiktornost nadahnjuje skrivenu duhovnost ispod krinke jednog lakomog, naoko sasvim banalnog zavodnika koji zavede i zaruči mladu Cordeliju kako bi je nakon tog čina mogao ostaviti u svoj njenoj slobodi, ali u tekstu nije eksplicitno navedeno zavarava li Kierkegaard samog sebe, svoju nesuđenu zaručnicu, ironizira li odnos muškaraca i žena pritom prezirući društvene norme poput zaruka ili se pak prepušta svojoj neprekidnoj potrazi za umjetnošću koja veže opne uz Kierkagaardovo religijsko sidro, sve to teče u fragmentima jednog dnevnika zbunjenog čovjeka, estetičara i etičara, koji ne želi izbjeći patnju nesretne ljubavi, dapače, on je uporno traži u svom najčišćem i najtežem obliku.

Predrag Matvejević – Mediteranski brevijar

Mediteran, važna okosnica naših života na ovom području, postao mi je shvatljiv tek na poslijediplomskom studiju; u razgovorima s profesorima te čitanjem literature o Mediteranu prvi sam put pronikla u teško razumljive sfere nečeg tako velikog što je usađeno u svima nama kroz čije vene teče mediteranska krv iskazana u temperamentu i specifikumima nad kojima Mediteranci vole držati monopol. Matvejevićeva knjiga ne postavlja granice Mediterana, ona širi horizonte i otkriva književna svanuća mora, otoka, groblja, masline, vjetrova, svjetionika i razne simbole onoga zajedničkog u okrilju jednog takvog kompleksnog i neodređenog naziva kao što je Mediteran, a s druge strane jednostavnih prizora pokraj kojih prolazimo svaki dan, tako da upravo takvi paradoksi, uz neprikosnovenu erudiciju autora, čine knjigu od koje zastaje dah. Postavljaju se pitanja bez odgovora tako da čitatelj sam sebi pokuša odgovoriti na napisanu istinu, poput autorova primjera kako je moguće da na mjestu najstarije demokracije postoji stalna težnja za autokratskom vladavinom ili kako je moguće da otoci, baš poput ljudi, nekima pružaju smiraj, a nekima vječno zatočeništvo?  Ono što ovu knjigu čini posebnom njezin je spoj znanstvene literature i umjetničkih težnji začinjenih Mediteranom, i svatko tko želi znati nešto više o sebi, trebao bi je pročitati. Citirat ću autora: Mediteran je možda i sudbina.

Platon – Obrana Sokratova

Prijateljice koje su studirale filozofiju zaslužne su za moj daljnji razvoj u ovom smjeru, ali na neka kamenja spotaknem se jako često, a neke stijene prijeđem u jednom popodnevu – kada sam čitala Hegelovu Fenomenologiju duha, razumjela sam samo to da ništa ne razumijem, dok je Obrana Sokratova, podosta lakše štivo, oda filozofiji koju danas mnogi podcjenjuju samo zato što ne mogu shvatiti njene brojne darove, baš kao što oni koji su se podavali novcu, moći, lažnom znanju i korupciji nisu mogli uhvatiti Sokrata u svoju mrežu varki. Optužen je za dvije stvari: kvarenje mladeži i nevjerovanje u iste bogove u koje vjeruje država. Njegova kritika političara, pjesnika, obrtnika i ostalih miljenika društva priskrbila mu je smrtnu kaznu jer je govorio njemu svojstvenu istinu, koja ne mora nužno biti istina, ali odzvanja jače od lažne istine navedenih neznalica, lažnih buntovnika i tzv. mudraca, jer on je svjestan svojeg neznanja, ali se ne pravi znalcem, za razliku od onih koji to rade kako bi pridobili glasove, publiku ili novac. Kao što kaže Sokrat (u prijevodu): O kakvoj je mudrosti riječ? O ljudskoj mudrosti, pretpostavljam. Jedino bih se u takvoj usudio biti mudar.

Greg Iles – Krvave uspomene

Fantastičan triler muškarca koji je žensku intuiciju, sumnje i neprohodnost sustava kada se radi o tabuiziranim temama uspio pretočiti u iznimno snažan tekst uz početne riječi posvete kako je roman posvećen ženama koje u gluho doba noći shvaćaju da njihov život već dugo nije kako treba, nakon čega parafrazira Faulknera i ostavlja ohrabrujuću poruku kako nisu same, što vrlo često bude slučaj kada se radi o seksualnom zlostavljanju jer žrtve nekada dožive veći linč od samog počinitelja zbog toga što je ljudima nemoguće pojmiti da istaknuti i poštovani članovi zajednice mogu biti sposobni za velika zvjerstva. Bila sam skeptična, ali njegov način pisanja sve me više uvlačio u priču kako bih na samom završetku uzdahnula od šoka i nenadanog raspleta, dok su mi se u napetim udovima širili trnci uzrokovani psihologizacijom jednog karaktera koji je potisnuo nelagodna sjećanja i ostao na rubu vlastitog života, nespremnog za suočavanje s užasnom, novootkrivenom istinom.

Miroslav Krleža – Povratak Filipa Latinovicza

Krležijanski stil te stil Antuna Šoljana nevjerojatno su mi inspirativni kada tražim utočište u moru njihovih izraza, a njihovi izrazi zahtijevaju manevriranje s alatima znanja kojima još ne znam u potpunosti rukovati, stoga mi je veliki izazov dešifrirati umjetnika i analitičara Filipa, i svaki put kada ga čitam, iznova obnavljam čitalački zanos u pronicljivosti jedne duše prema krhkosti izraženoj u njegovoj umjetnosti, stvorene u društvenoj divljini, baš kao što me Bobočka, o kojoj pišem žalopojke dok istovremeno gajim odbojnost prema njenom liku (na jednak način intrigira me i Kovačićeva Laura), iznova potiče na radoznalost jer je, za razliku od ostalih ''lutki'', ona tako živa, tako tjelesna, tako neopterećena strogom formom konvencija.

Enes Kišević – Snijeg u očima

Zasuzila sam prilikom životnih pjesama Enesa Kiševića jer me ganulo njegovo neposredno stvaralaštvo, a takvu vrstu povezanosti s domom i ljubavlju osjetila sam kod Jesenjina nad čijim se pjesmama redovno probude sva čula i ožive sva čuvstva za koje nisam ni znala da postoje. U tome je snaga poezije – misliš da znaš čitavu paletu osjećaja što ih izaziva njezin uragan riječi, a ona te opet oboji nekom drugom bojom, suviše bliskom, a opet nedostižnom, da bi je mogao zadržati u nečemu tako uokvirenom kao što je slika života. Posebno mi je draga pjesma I ništa te kao ne boli, gdje sve nas itekako boli, jer očima sretnim svatko se divi, ali što ako duh već dugo ne živi? Dobrota pomiješana sa sjetom, pesimistične note u pjesmama posvemašnjeg optimizma, vrijednosti čovjeka prikazane u naletima borbe s vjetrenjačama, svaka od tih stavki izražena mi je u ovim autorovim stihovima: Srcem delfina odlazim u svijet. Ljubav moja od mene je jača. Iako ću se razbiti kao val, srcem delfina kući se vraćam.

R. L. Stine – Fear Street ciklus

Ove su knjige mladenački horori na kojima sam odrasla – ako želite potaknuti dijete da čita, dajte mu Stinea, majstora zaokreta, nepredvidljivih situacija i jednostavnog, pitkog stila. Nije ni blizu jezivosti videoigara gdje su nasilje i smrt početna i ultimativna točka, a dovoljno je suptilno i s dozom određene grotesknosti kako bi zadovoljilo znatiželju mlađe generacije.

Antoine de Saint-Exupery – Mali princ

Ovo je vjerojatno velikom broju ljudi najdraža knjiga pa neću previše tupiti ni zamarati o značenjima koje sam sama izvukla iz njene prekrasne unutrašnjosti. Kada bi barem svi ljudi pronašli svoju ružu i o njoj marili jednako kao i Mali princ, za njih tek puko, nerazumno dijete, svijet bi bio puno ljepše, puno drukčije mjesto, dovoljno velik za sve stanovnike planeta koji ga nekada čine tako malim i sramotnim.

J. K. Rowling - Harry Potter (Darovi smrti)

Zadnjih godina Rowling je omražena od strane publike, ali mene ne zanima njezina politička aktivnost dok čitam Harryja Pottera i posljednji nastavak o jednoj pobjedi nad zlom i svime onim što zlo, upakirano u dobro, često predstavlja. Volim romane fantastike i izmišljeni svijet u kojem protagonisti točno znaju što je dobro, a što nije, što u stvarnosti nije tako lagan zadatak. Harry je dječak pun vrlina, ali i mana, prvenstveno je dječak kojeg njegova rodbina i društvo odbacuje jer je drukčiji, te njegov svijet ne nalikuje onom njihovu kao što ni njegovi talenti nisu ni slični njihovima; najradije bi ih sakrili kako iscrpljeni dječak ne bi uvidio za što je sve sposoban. Sprječavanje njegove čarolije ekvivalent je zanemarivanju djeteta koje može ispuniti svoj potencijal, ali netko mu je rekao, u svoj svojoj ogorčenosti, kako je to sasvim nemoguće i kako bi bilo bolje da prestane sanjariti, dok je njegova čarolija puštanje svih spona tih sputavajućih glasova ako je uvjeren u ispravnost i vrijednost svoje odluke. Ako postavimo Harryja Pottera s jedne strane, a njegova neprijatelja, antagonista Draca Malfoya, s druge strane, možda bi većina ljudi prije posegnula za Dracovom rukom koju je Harry odbio zbog Malfoyeve arogancije i uvjerenosti u svoju nadmoć, jer u knjigama pobjeđuje Harry, ali u pravom životu, kako oni kažu, pobjeđuju ljudi poput Draca koji gaze sve pred sobom. E pa ja ne mislim tako; sve ovisi što nekome predstavlja pobjeda, ali u istinskom smislu te riječi, pobjednik je Harry, i kao dijete i kao čovjek.

Madeline Miller – Ahilejeva pjesma

Lirski protkan stil Madeline Miller poslastica je za sve knjigoljupce koji žude za raskošnim opisima, pripovjedačkom nostalgijom, duhovima grčke prošlosti, ljepotom patosa i snažnim dijalozima. Likovi se čine neobično živi i poznati, ali njihova uzvišenost krije se u tragičnim sudbinama, namijenjenima da ih napravi nesretnim junacima čija imena koračaju u povijesti. Madeline Miller daje mogućnost seciranja Ahileja, Patrokla, Tetide i ostalih likova na jedan posve drukčiji način, intimizirajući njihove postupke u svjetlu odrastanja i Trojanskog rata. 


dubrovniknet team





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija