LIFESTYLE
13.07.2019 u 08:58

PRIČA MLADE SLAVONKE: u početku je mislila da se svi u Gradu prezivaju "kenova"

Nije imala puno izbora - skromni uvjeti u obitelji u kojoj je bila jedinica "natjerali" su je da krene "u svijet", da se osloni na vlastitu snagu, pamet i snalažljivost. Izabrala je Dubrovnik i sa završenom srednjom školom za fizioterapeuta radila je u početku u trafici te u ugostiteljstvu. Htjela je više, strpljivo je koračala svojim putom, dodatno se educirala i danas može s ponosom pogledati iza sebe. Mlada, 33-godišnja Zorica Đukić danas je voditeljica Odjela fizikalne terapije u Marin Medu. 


komentara  0

Zovem se Zorica Đukić, rođena sam u Pakracu 13.09.1986. godine. Školu sam također završila u Pakracu, smjer fizioterapeutski tehničar. Financijske mogućnosti mi nisu dopustile daljnje školovanje, pa sam počela raditi poslove koji nisu u mojoj struci. Budući da je standard u Slavoniji bio izrazito loš, te financijsko stanje, kako meni tako i drugima nije dopuštalo napredovanje u niti jednom segmentu, odlučila sam se prijaviti na burzu rada. Htjela sam poći negdje gdje bih mogla biti  financijski neovisna da bih mogla prosperirati. Vrlo brzo mi je došao poziv da se prijavim za posao na mjesto prodavača u Dubrovniku. Prošla sam dodatne edukacije i kroz par dana sam već bila u Dubrovniku - počinje svoju priču simpatična Zorica koja je, nakon jedanaest godina provedenih u Dubrovniku, počela govoriti mješavinom dubrovačkoga sa slavonskim naglaskom.

Počeci u Dubrovniku, tada dvadesetdvogodišnjakinji, nisu bili laki.

- Prvih nekoliko dana bilo mi je izuzetno teško budući da sam pošla od kuće, te nisam znala što mogu očekivati. Sada kada gledam unazad najviše me je držala nostalgija za roditeljima i rodnim krajem. Trebao mi je jedan određeni period da se priviknem na život u Gradu, ali smatram da sam se dobro adaptirala. Jedna anegdota mi je ostala u sjećanju. Pri upoznavanju sa šeficom, kada sam mislila da je riječ “kenova” prezime koje je veoma često u Dubrovniku. To je bio moj prvi doticaj sa dubrovačkim jezikom. Kroz jedanaest godina boravka u Dubrovniku, doma sam postala stranac po govoru, a ovdje ljudi još uvijek osjete dašak Slavonije u mom govoru.

Misli se kako su Dubrovčani poprilično skeptični prema strancima, kaže se kako teško prihvaćaju nove ljude...

- Ne bih se složila da su Dubrovčani skeptični i distancirani, možda samo ponekad rezervirani, ali smatram da nije u redu generalizirati, možda  jest razlika u mentalitetu, ali ne bi bilo dobro ni da smo svi isti. Iz vlastitog iskustva, mogu reći da sam u Gradu stekla poznanstva, od kojih su neka prerasla u prava prijateljstva. Iako sam došla kao fizioterapeut, nije mi bio problem raditi u drugim strukama, štoviše ljudi koje sam upoznavala kroz te različite poslove koje sam radila, su zaslužni za moj današnji posao.

Počeli ste u trgovini, a ugostiteljstvu, ali od svoje struke niste odustajali...

- Tako je, već sedmu godinu radim u poliklinici Marin Med, na odjelu fizikalne terapije, a unazad par godina sam unaprijeđena na mjesto voditelja. S poslom sam jako zadovoljna u svakom smislu. Ambijent je odličan, radim posao koji volim, te imam mogućnost napredovanja i usavršavanja. Naravno taj posao dodatno čine ljepšim moje kolege.

Osjećate li razliku između sebe i vršnjaka Dubrovčana, jesu li oni razmaženi?

- Ne bih mogla generalizirati, svatko ima svoj put. Ja sam odrasla i odgojena sam u skromnoj obitelji koja je možda pomalo konzervativna, ali me naučila da uživam u malim stvarima i poštujem prave vrijednosti. Majka i otac su mi vrijedni i pošteni ljudi, reklo bi se onaj “stari kov”, pa su me pokušavali tako i odgajati premda im nije uvijek uspjevalo. Moj horoskopski znak mi ne dopušta da me život iznenadi, već je sve  pomno isplanirano, po mogućnosti nekoliko dana, tj mjeseci unaprijed, no unatoč tome život ponekad sam iznenadi.

Kad se okrenete iza sebe, imate puno razloga za zadovoljstvo, a kada pogledate u budućnost, kakvi su vam planovi?

- Moj trenutni plan jest riješiti stambeno pitanje majci i meni, što je već u realizaciji, te se posvetiti privatnom životu. Jedan od planova je i nadoknaditi propušteno, tj. omogućiti si neke stvari koje do sada nisam mogla zbog životnih okolnosti.

Osjećate li i Vi problem smještaja u Gradu?

- Što se tiče smještaja u Dubrovniku, smatram da je zbilja skup, te da ne prati životni standard, što je stvarno problem, ali nažalost, što je, tu je .


L.C.





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija