LIFESTYLE
14.06.2019 u 08:24

Ovo je priča o legendarnoj Lući Hajdić s Mljeta i njenom Komarcu

Ako vas nekad put dovede na Mljet, vaš doživljaj će biti nepotpun ako ne upoznate našu Lući. Neposredna, otvorena, optimistična i jednostavna. Puna aktualnih otočnih priča i puna pitanja, reći će vam sve, i pitati će vas baš sve. Eto to je ona. Naći ćete je u Komarcu.  Ona je živa legenda našeg Mljeta, nešto kao Nimfa Calypso novijeg vremena. Ona je kao junakinja iz one poznate Rozgine pjesme, žena, majka, kraljica...

Napisao: Ivica Hajdić


komentara  0

Kažu da čovjek uđe u legendu onog trenutka kada je dovoljno spomenuti njegovo ime, a da pri tome odmah znate na koga se misli. Kad nekome spomenete na primjer Miša, Terezu ili pok.Olivera, ne trebate reći prezime, nabrajati pjesme, albume ili guglati po internetu, svatko  točno zna na koga ste mislili.

Isto tako ako kojim slučajem na Mljetu nekoga pitate za Lući, ne trebate spominjati prezime, opisivati njen fizički izgled, objašnjavati kakvu frizuru ima, ili pokazivati njenu adresu. Svaki stanovnik će vam odgovoriti kao iz topa : „Pa tko ne zna Lući, nju svak živ zna, ma ne samo na Mljetu, nju znaju i van škoja! Ona je živa legenda! " Ovo je priča o njoj, o Lući Hajdić, sasvim jednostavnoj obiteljskoj ženi, supruzi i majci troje odrasle djece, ali opet posebnoj ženi koja zaslužuje svoje mjesto u ovom mom kolažu predstavljanja dragih ljudi s Mljeta. Mali, sasvim obični ljudi često su nepravedno izostavljeni iz fokusa naše zahvalnosti, a mnogo puta kriju velike i tople životne priče.

Dogovorio sam susret s Lući a gdje drugo nego u njenom kultnom kafiću „Komarac“. Budući da je veći dio njenog života vezan uz ovaj kafić, jednostavno je nemoguće pričati o njoj, a ne provući i ne spomenuti ovo legendarno okupljalište mladih. Koliko samo ljubavnih priča i tajni kriju zidovi „Komarca“. Većina mladih s Mljeta a i svi oni koji mljetuju, zujali su u Komarcu, zaljubljivali se, tugovali, slavili, pjevali, ponekad i plakali u njemu. „Komarac“ nama na Mljetu dođe nešto kao ona „Konoba“ od Meri Cetinić, u kojemu se „i piva i plače“. Tko god je ikad kročio na ovaj otok, išao u Odisejevu špilju (lokalno - „Jamu“) ili se jednostavno zaustavio u Babinom Polju, osjetio je čari ovog legendarnog kafića.

Smješten je u samom centru otoka, pokraj pošte i škole, gdje se u zimskom periodu odigrava glavnina društvenog života otoka. Tu će te zimi  uglavnom pronaći lokalne ljude koji igraju karte ili raspravljaju o ribanju, maslinama i lozi. Najbolji tulumi u Komarcu, pogotovo za domaću ekipu uvijek su bili upravo kada bi junakinja današnje priče, naša legendarna Lući, bila dežurna za šankom. Uvijek je znala osjetiti publiku i pogađati s pjesmom u dušu. Njen repertoar pjesama jednostavno vas baca na koljena i iziskuje nepredviđenu turu više. To je definitivno jedini komarac na otoku koji vam neće ići na živce, i u čijem ćete društvu ugodno mljetovati.

S Lući u društvu nikad nije dosadno, ona uvijek prva dozna sve što se događa na otoku. Jednostavno je takva, izravna, iskrena ali prije svega i dobronamjerna. Ona je tip osobe koji voli ljude, koja obožava komunicirati, tako da je njen kafić u centru otoka idealno mjesto za njen društveni karakter.

Dok ispijamo ranojutarnju kavu na terasi „Komarca“ odakle se pruža jedinstveni pogled na savršeno modri beskrajni horizont, priča mi o svom djetinjstvu u Gružu, o dugogodišnjem radu kafića i zanimljivim festama uz živu muziku koje je sa svojim suprugom Božom znala organizirati.  Osim tog radno-zabavnog dijela života, iznosi neke  detalje vezane uz njen osebujan karakter, gdje je oduvijek uživala upoznavati i spajati ljude:
- Znaš li da sam dosta parove s Mljeta upravo ja spojila? Mnoge sam upoznala i danas imaju djecu i žive u sretnim brakovima. Na to sam posebno ponosna, majke mi! I krene nabrajati sve te ljude koji danas imaju odraslu djecu a koji su se upravo zahvaljujući njoj, zasnovali obitelj. I dok mi priča zanimljive zgode i nezgode iz njenog života, zvoni joj mobitel.

- Hoću draga, hoću. Naravno da ću ti uplatiti koju kunu na račun. Znam koliko ti je teško. Ma nema brige, samo se ti čuvaj i ništa ne brini, popodne ću ti ja uplatiti, pa se mi čujemo. Naravno da ću te zazvati, ne brini se ti ništa...

Objašnjava mi kako je zove jedna žena kojoj malo pomogne s vremena na vrijeme i uplati joj poneku kunu. Kaže kako je žena u teškom imovinskom stanju, da je dosta usamljena i da je jednostavno ponekad nazove čisto da i ona s nekim malo popriča, jer samoća ubija čovjeka, uvjerava me Lući. 
- Ma kako neću, žo mi je u srcu. Žena nema a vajalo bi jon pomoć! Volim pomoć kad god mogu. To me ispunja, razumješ me... objašnjava mi.

Eto to je ona. Spremna na pomoć uvijek i svakome. Vrlo osjetljiva, topla, empatična. Ona svoju humanost ne doživljava kao nešto posebno, kao nešto vrijedno spomena, jer ona smatra da je to normalno. Pomaganje drugima njen je način života.

Ona takve osobe ne pita za pomoć, ona ih prepoznaje, pronalazi i daje im sebe. Ona pomaže svojim susjedima, starijima i nemoćnima. Ona voli podijeliti sve što ima, sve što kupi ili dobije. I nema osobe na Mljetu koja za nju neće reći lijepu riječ. Ona je zaista iskrena, a ljudi prepoznaju taj njen iskreni i dobronamjerni karakter.
Znam da mnogima pomaže često puta i kriomice, bez svjetla reflektora i samopromocije, jer to je jednostavno njen način života. Vođena empatičnim karakterom živi život baziran na humanosti, na pomoći  onim nezamjećenim i često puta zaboravljenim ljudima. Upravo je to ono što čovjeka čini humanistom. Naizgled mala djela, koja ne moraju biti senzacionalistička, ali su u biti su velika djela puna dobrote.

Njena humanost se očituje kroz svakidašnjicu, tako što pomaže nemoćnoj starici iz susjedstva, dijeljenjem ručka i kupnjom hrane za slučajnu prolaznicu koja izgleda isrcrpljeno i gladno. Često puta sam i osobno svjedočio ovakvim njenim plemenitim gestama. Ona jednostavno ne može proći pokraj potrebitog, a da mu nesebično ne ponudi svoju pomoć. Jednostavno je takva.

Njena kuća je uvijek puna djece. Ili od susjeda ili od prijatelja. Jer svi znaju da je u njenu kuću svatko dobrodošao. Djeca to najbolje osjete, njih ne možete prevariti, ona su najiskrenija bića na svijetu, tako da je Lući često puta okružena „nečijom“ djecom koju vuče na kupanje ako su im roditelji zauzeti, ili ih dovodi doma na ručak, ili ih čuva ako je potrebno. Lući je jednostavno dobra duša ovog otoka.







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija