LIFESTYLE
09.06.2019 u 08:20

Iris Vuletić: umjetnost se voli i živi, a od turizma se plaćaju računi

Možda u nekom drugom dijelu svijeta, ideja i realizacija POP UP 3D razglednice ne bi imala vrijednost vijesti i možda ne bi bio neki povod za razgovor, ali ... Iris Vuletić akademski obrazovana 29-godišnja umjetnica koja je završila grafiku na ALU u Zagrebu, ali živi od turizma, bez puno boja, drame i ludila postigla je ono što mnogi godinama pokušavaju, a završe kao Marina Frapa na Lapadskoj obali, čudno, ružno i nedovršeno. Uspjeh je spojiti posao i ljubav, kombinirati umjetnost i turizam. Pokazati svoje ideje, vještine, a oduševiti i turiste i naše ljude. Sve je stalo u jednu prozirnu kuvertu i sive je boje. Ne para vam dojmljivo? Itekako jest! Upoznajte Iris.


komentara  0

Dubrovnik ili Zagreb? Ipak Dubrovnik.

Još dok sam bila studentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu znala sam da se želim vratiti u Dubrovnik. Iako nisam imala točno ideju kako, željela sam pokušati učiniti nešto po pitanju turističke ponude našeg Grada jer sam i sama ljeti radila u turizmu i prepoznala brojne nedostatke. Htjela sam povezati stvari koje volim, s onima koje znam raditi i  podijeliti to sa svim ljudima koji dolaze u Grad, a najjednostavniji način za ući u taj svijet suvenira za mene su bile razglednice. Inače i privatno volim umjetnost, fotografiju, teatar i htjela sam napraviti nešto posebno i malo drugačije, sa elementima svih tih meni dragih stvari. Htjela sam nešto prepoznatljivo, nešto s mjerom i stilom, nešto što nije još jedan pozdrav s Jadrana kojeg šalju tri žene u kupaćim kostimima dok iza njih u pozadini dupin iskače iz mora.

 

POP UP - 3D razglednica - od ideje do realizacije

Sve moje prave ideje se jako dugo razvijaju, i ako mi se motaju po glavi godinu dana, znam da su dobre i da ih moram slijediti. Za ovu 3D razglednicu bilo je tehnički zahtjevno osmisliti principe po kojima bi se jednostavno otvarala. Htjela sam da bude od papira odnosno kartona, samim time lagana i da ne zauzima puno mjesta. Za prvu razglednicu odabrala sam jednu od najpoznatijih vizura Grada. U gotovo scenografski složenom prostoru u šest prostornih planova nižu se Karaka, Porporela, Sv. Ivan, Peskarija, jedan red krovova i zvonika te Minčeta. Zasad imam jedan motiv jer sam htjela vidjeti kakve će biti reakcije, ali sada mogu sa sigurnošću reći da će ih biti još. Htjela sam da taj proizvod bude zaokružena priča i da pakiranje ne bude obično pa tako razglednica dolazi složena u koverti od paus papira kroz koju se vidi sadržaj. Sasvim jednostavno, a opet efektno i drugačije.

Risan nema veze s gradom u Crnoj Gori

Prve verzije sam sama crtala i morala sve to skupa nekako dovesti u omjer. Puno crtanja, izrezivanja i lijepljenja, a zapravo je puno jednostavnije sve napraviti kompjuterski. Budući da nisam baš sa Ilustratorom i sličnim programima na „ti“ puno mi je pomogla prijateljica još iz vrtićkih dana, Kristina Mirošević iz Studia Bonsenjo. Budući da se jako dugo poznajemo i družimo Kristina je savršeno razumjela što želim postići i iz mojih crteža i ideja izvukla maksimum te mi pomogla u realizaciji. Dizajnirala mi je i prepoznatljiv logo za obrt koji se zove Risan, ali nema nikakve veze sa gradom u Crnoj Gori. Zapravo obrt sam nazvala prema nadimku kojeg mi je mama nadjenula dok sam još bila mala, a Kristina ga je uz malo kreativnog promišljanja pretvorila u nešto zanimljivo i zapravo spojila nekoliko meni bitnih elemenata. Umjesto slova „i“ se nalazi mala olovka koja zapravo prezentira ono što ja radim i volim, a to je crtanje odnosno risanje. 


Craft & Stones - primjer da turisti doma u svijet mogu odnijeti nešto lijepo, autentično, naše

Ne bavim se marketingom i PR-om, još uvijek nemam ni Facebook stranicu gdje objavljujem svoje radove i suvenire. Ne volim se pretjerano promovirati na taj način, ali bojim se da ću ipak morati napraviti nešto po tom pitanju jer danas svijet funkcionira preko društvenih mreža i poslovi opstaju ili propadaju zahvaljujući upravo njima. Kao pozitivni primjer mladih kreativaca koji zaista razumiju što ovom Gradu treba zasigurno bih navela mladi kreativni i bračni par Lenu i Pera Klaića i njihovu preslatku butigu Craft & Stones. Oni su među prvima prepoznali moj rad i već lani u svoju suvenirsku ponudu uvrstili razglednice „polaroide“ koje su zapravo bile moj prvi suvenir. 

Oni su na svom Instagram (@dubrovnik with love) i Facebook profilu objavili video pop up razglednice i nakon toga mi poruke i pohvale nisu prestale stizati danima. Ja sam nekako mislila da će se ona provući na sporedna vrata i nisam očekivala toliko pozitivnih komentara. Drago mi je da su ljudi to prepoznali i čak mi je draže kada me netko „naš“ pohvali nego kad dobijem isti komentar od stranca. Razglednice se ne prodaju na puno mjesta jer je meni jako bitno gdje će se moj proizvod prodavati odnosno u kakvom okruženju. Važno mi je da se istaknu među kvalitetnim proizvodima, a ne da se izgube među kineskom robom koja preplavljuje police naših suvenirnica. Volim vidjeti svoje stvari u lijepom okruženju, među domaćim proizvodima, a ne među uvezenim stvarima koje nemaju nikakve veze s nama i realno ne pomažu puno našoj ekonomiji. Mnogi prijatelju ne razumiju tu moju potrebu i zbog toga me smatraju snobom, ali to je jednostavno moj princip. 

Spojiti ljubav i posao - u tvom slučaju čini se izvedivo

Na akademiji sam završila nastavnički odsjek i specijalizirala sam grafiku. Grafika općenito i duboki tisak moja su najveća ljubav. U Gradu nemam prešu za otiskivanje pa sam to malo stavila po strani, ali u budućnosti se svakako želim ponovno posvetiti tome. Jako volim rad s rukama, obradu cinčanih ploča, rad s kiselinama … Za tehnologiju sam smotana, ali kad se radi s rukama usudila bih se reći da sam "maherica".  Sudjelovala sam na par grupnih izložbi na faksu, i na Dubrovačkom likovnom trenutku u Umjetničkoj galeriji. Osjetila sam se jako posebno i zahvalno kad sam u galeriji vidjela da moje grafike vise u centralnoj dvorani pored slika Anabel Zanze, moje profesorice iz osnovne škole, koja je jedna od najzaslužnijih osoba zašto sam upisala umjetničku školu Luke Sorkočevića i kasnije akademiju. Točno se sjećam kad mi je u 7. razredu rekla "Iris ti moraš upisat umjetničku" - tako je i bilo. 

Umjetnost se voli i živi, a od turizma se plaćaju računi. Otvorila sam vlastiti obrt prije dvije godine, povukla sam sredstva preko Zavoda za zapošljavanje što bi preporučila svakome tko želi imati svoj posao i nema neko financijsko zaleđe. Uz dobar program i malo truda može se dobiti vjetar u leđa za pokretanje nečeg svoga. Osim proizvodnje suvenira bavim se i turističkim vođenjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Potrudila sam se i na tom polju ponuditi nešto drugačije pa osim klasičnih pregleda Grada nudim dvije autorske tematske ture, ali ne u vidu GOT ili Star Wars tura jer toga već imamo dovoljno. Radi se o zanimljivim pričama iz naše povijesti koje prezentiraju slavnu dubrovačku povijest na malo drugačiji način.

Jedna od tura zove se  Napredna Republika kroz koju goste upoznajem sa svim onim stvarima u kojima su Dubrovčani prednjačili. Od karantene, ljekarni, kanalizacije do podzemnog silosa žita. Upoznajem goste sa slavnim ličnostima koji su bitni u svjetskim razmjerima kao što su Ruđer Bošković, Marin Getaldić i ostalim znamenitim ljudima koji su pridonijeli raznim znanostima. Druga tura se bavi malo mračnijim temama iz Republike. Gostima pričam o knezu špijunu, o zatvorima i uvjetima u kojima su zatvorenici provodili svoje dane, o prostituciji i lokacijama javnih kuća koje se spominju u djelima Marina Držića, o njegovim urotničkim pismima te o javnim kažnjavanjima i egzekucijama koje su tada bile posjećene kao današnji koncerti.

King's Landing/ Nottingham/ Ili najljepši grad u galaksiji Star Warsa?

Nemam ništa protiv snimanja filmova i serija u Gradu i mislim da je to zapravo super stvar, ali kao turistički vodič i zaljubljenica u svoj Grad ne znam kako bi opisala emociju kada se sretnem s ljudima koji su došli posjetiti King's Landing, a ne Dubrovnik, koji je ipak nešto značio i još uvijek znači u svjetskim razmjerima.
Sa strane osobe koja je tu odrasla, koja voli svoj Grad, koja i dalje svakodnevno uči o svom Gradu to mi je degradirajuće -  kako za takve turiste, tako i za nas same, ali zapravo to smo si sami napravili.

Stradun

Pomalo je zastrašujuće kako nam izgleda Stradun… Ne tako davno, mi smo se iza škole družili na Stradunu. Mogao si kupit kakav komad robe, neki novi cd, školski pribor, šminku, imalo se što razgledati u izlozima. Na Stradunu se boravilo, šetalo, ljubilo, igralo...  Izlozi koji još nisu pretvoreni u mjenjačnice i bankomate ne nude ništa osim treš majica,  jeftinih i ružnih suvenira,  gumenih bombona i ostalih stvari koje ne priliče takvom mjestu i takvoj ulici. Umjesto da Stradun bude ekskluzivno mjesto koje pršti našom kulturom i prikazuje naš način i filozofiju života, skoro sve se svelo na kičeraj u kakvom smo kao djeca uživali u Gospinom polju na sajmu za svetoga Vlaha. Brico na Stradunu mi je super i cvjećara koja se vratila u povijesnu jezgru su rijetki svijetli primjeri unazad godinu dana koje bi istaknula i koje treba slijediti i razvijati i dalje. Treba nam raznih sadržaja i mjere povrh svega. Trebaju nam ljudi koji nešto stvaraju svojim rukama i od čega svi mi kao zajednica imamo koristi, a ne papige i varijacije na temu "putujući cirkus".

Jako volim putovati i vidim da se ne događa baš svugdje u svijetu ovo što vidimo kod nas. I dalje postoje lijepi primjeri malih gradića koji se nisu pretvorili u „cash machine“ kao recimo Taormina na Siciliji. To je predivan mali mediteranski grad koji u svakoj korti, u svakom đardinu i ulici ima nekog obrtnika, umjetnika, kreativca koji nešto svoje stvara i prodaje gostima. Doživljaj je samo se šetati po tom gradu i upijati ljepotu. Kod nas je sve isto. Kada me turisti pitaju gdje će kupiti nešto autentično, dubrovačko, naše - šaljem ih na svega nekoliko mjesta, jednostavno nema dovoljno izbora. 

Najdraži komadići Dubrovnika

Moja tri najdraža mjesta u Dubrovniku su bez sumnje Lokrum, Depozit i Porporela. Lokrum ne treba posebno predstavljati, taj otok svima nama koji dane provodimo radeći u Gradu neizmjerno puno znači. Bez obzira koliko ljudi, gužve i općenito nervoze ima unutar zidina tijekom sezone, momenat kad sjedneš na Skalu ili Zrinskoga otpuštaš sve stresove iza sebe i ispred vidiš samo zelenu oazu mira. Ta kratka vožnja do samog otoka na mene djeluje meditativno. Čim nogom dotaknem Otok oko sebe čujem samo cvrčke i valove, ton na mobitelu se gasi i jedino što prolazi u tom opuštajućem okruženju je dobra knjiga. Moje drugo najdraže mjesto u Dubrovniku je Depozit, taraca na kojoj sam odrasla gledajući Grad kao na dlanu i uz koju me vežu predivne dječje uspomene, a i one malo novijeg vijeka. Sjećam se kada je Konalom trčalo tridesetak djece i dane smo provodili gradeći logore, igrajući razne igre i općenito družeći se. Danas gotovo da nema djece i  sve je manje "naših" koji dolaze uživat u miru i pogledu, ali nema vele ni turista, izgleda da Depozit još nije ucrtan u kartu "must see" mjesta u Dubrovniku tako da mi domaći još uvijek nađemo slobodnu klupu. Treće, ali ne i najmanje važno mjesto u mom srcu zauzima Porporela. Već se dugo godina kupam na Porporeli i tamo se osjećam kao u sebe doma. Aktivni sam član Udruge Porporela, i iznimno sam ponosna na njen rad, na organizaciju raznih humanitarnih akcija, festivala i zabava. Također presretna sam što taj prostor i dalje pripada svim građanima i što nije komercijaliziran kao gotovo svaki drugi kantun u Gradu.

Poruka za kraj

Uz sve mogućnosti HZZ-a, EU fondova i sličnih prilika za pokretanje posla, ono što nama u Gradu svima fali je prostor za realizaciju svojih ideja. Ako i uspijete naći prostor koji plaćate k'o kajganu Sv. Petra, činjenica je da kad otvarate obrt, prije nego ispostavite ijedan račun dobijete pet uplatnica koje trebate platit i baš nikoga nije briga što još ništa niste zaradili. Voljela bi da uz malo političke volje Grad Dubrovnik pruži ruku i olakša početke svima koji zbog neiskustva i svih nameta jednostavno propadnu i uguše se u papirologiji te raznim nelogičnostima sustava.

Voljela bih da se mladi vrate živjet u Grad, da imaju parking, da im gosti ne vrše nuždu u kortama i ispred vrata i da se ljude koji nešto pokušavaju motivira da idu dalje, a ne da svi svoje zanate ostavljaju po strani i okreću se lakoj zaradi podcjenjujući tako i sebe i ovaj Grad koji nam toliko toga može dati i već nam je dao, samim time što smo se tu rodili.


Igor Mlinarić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 18|09|19
Ne budi panj! Ostavi trag!







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija