LIFESTYLE
14.04.2019 u 20:06

"Mene je briga za mene i za nju, a svijet neka gori ako hoće"

Srednji je od trojice braće, zbog čega je, u svemu dobar i ni u čemu najbolji - sam će kazati. Završio je u Zagrebu kroatistiku, fakultet je povremeno bio na "počeku" zbog benda kojega je osnovao s bratom. Za Silente malo tko da nije čuo. Za taj bend pisao je i piše pjesme. Otac je dvoje klinaca. I, krajem godine očekuje izdanje svoje prve zbirke poezije. Njen naziv? Po jednoj od pjesama Silentea. Čini vam se da poznajete Sanina Karamehmedovića, Sanča? Procjenite nakon što pročitate ovaj razgovor.

 

 


komentara  0

Sanin Karamehmedović, Sančo, je rođen 23.7.1987. u Dubrovniku. Nakon srednje Turističke škole u Dubrovniku odlazi u Zagreb i 2008. upisuje studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 2016. godine. U međuvremenu se bavio glazbom i pisanjem raznih umjetničkih tekstova. Silente je osnovao s bratom Tiborom i prvi zajednički nastup su imali 2006. Do današnjeg datuma odsvirao je stotine koncerata i objavio 3 glazbena albuma sa sveukupno 37 pjesama. Živi i djeluje u Dubrovniku. Otac je dvoje djece, Ore i Dilana.

Za razliku od ostalih popularnih bendova i glazbenika, vi ste se trudili uvijek u prvi plan više stavljati svoj rad, glazbu i pjesme, nego vas kao pojedince i individue. Kako ste se uspjeli othrvati ljudskom egoizmu koji čuči u svakome od nas i ne podleći osjećaju "sliku svoju ljubim"?

- Sa svojim egom borim se žestoko svakog dana i trenutačno smo neriješeno. To je teška borba pa ako i ostane neriješeno, zadovoljan sam tim jednim bodom.
Što se tiče stavljanja stvari u prvi plan, to je lako, nama su pjesme u prvom planu i to je ono što ćemo pokazati nekome ako nas pitaju *tko smo - što smo*. U tom drugom planu, gdje se predstavljaš kao lik koji nešto priča i nekako izgleda, gdje se predstavljaju stvari izvan stvaralaštva, tu smo nespretni i sramežljivi. Ne bi bilo loše poraditi na tome, s obzirom na to kojim poslom se bavimo, ali kad-tad opet će se to svesti na to da prvo
pričamo o našim pjesmama, koncertima i slično jer to je ono što mi mislimo da imamo za prodati. Ako ima tu i drugih stvari, neka ih ima i neka se prodaju same od sebe, ali mi nećemo igrati odmah na te karte kad mislimo da imamo neke druge, bolje. To je isto neka vrsta egoizma tako da ne bih rekao da smo se othrvali. Pa mi mislimo da radimo najbolje stvari i da nam je svaka nova pjesma bolja od prethodne. Mislimo da smo bolji od većine izvođača koji djeluju usporedno s nama. Nekad smo u pravu, nekad u krivu, ali to uopće nije bitno sve dok se ne opterećuješ time.

Popularnost i glazbena scena svugdje na svijetu ima neka pravila za izvođače ukoliko žele stalno biti broj jedan - a to mrvi i često deprimira glazbenike koji su u svojoj suštini (hiper)senzibilni. Na koji način si se izolirao da bi mogao stvarati kao autor tekstova pjesama koje ste izvodili? Što se sada događa sa "Silenteom"?

- Ne mogu vam opisati koliko je teško i iritantno raditi s 5 toliko senzibilnih osoba da je i najmanji problem tolika muka za riješiti da ih mi većinom i ne rješavamo nego pustimo da se sami vremenom riješe. To nam je veliki uteg kao bendu. S druge strane, kad to prihvatiš i pogledaš sve dobre stvari koje tako slabi ljudi rade, situacija postaje ipak malo vedrija i najednom nas ne bi mijenjao ni za koga. Što se mene kao autora tiče, nisam se izolirao na vrijeme jer nisam mislio da će biti potrebe.
Onda me slomilo. Očekivanja, kritike, neuspjesi... Ali ništa strašno, to na kraju nije tako ozbiljan posao i ne bih htio dramatizirati oko toga. Popravio sam se, malo očvrsnuo i odlučio zanemariti sve to i samo raditi.
Imao sam bend kraj sebe, nitko od nas nije bio sam, bez obzira koliko se na trenutke osjećao tako. Nas ta pravila nisu toliko ograničavala, mi smo uletjeli unutar nekih zadanih pravila i promijenili malo igru. Nije nas nitko očekivao, nitko nije znao kako smo to napravili pa nisu mogli ni stvoriti pravila oko nas ili nam govoriti što da radimo. Više-manje svi su nas pustili da radimo što hoćemo, ne možemo stvarno reći da nas je netko ograničavao. Savjete većinom nismo slušali, što se često pokazivalo kao greška, ali ajde ti budi pametan u trenutku. Postojala su, i još uvijek postoje, nagovaranja da ponavljamo stvari. Koliko sam samo puta čuo "vama treba još jedna Terca na tišinu". Kao da Ti znaš što je Terca na tišinu ili kao da ja uopće znam što je Terca na tišinu. Kako se takva pjesma napravi i kako joj se mjeri vrijednost? Pa to nisu tako lako shvatljive stvari. Svemir se poklopi da se to dogodi. Terca je davno izmaknula kontroli i mi je ne bismo mogli ponoviti čak ni kad bismo htjeli. Silente je nastavio s radom, pišemo pjesme i održavamo koncerte isto kao i prije, a u međuvremenu pokušavamo popraviti štetu koju smo napravili svojim dvogodišnjim nestankom. Objavili smo treći album, a u sljedećih mjesec-dva bismo trebali krenuti sa snimanjem novih pjesama.

Drugi su dosta pisali o vama na temelju svojih dojmova - kako bi nam se ti osobno predstavio?

- Kao prosječno dobar tekstopisac i ispodprosječno dobar basist u natprosječno dobrom bendu. Ja sam miran kućni pas, obiteljski tip i navodno dobar otac. Srednje sam od troje djece, dobar u svemu i najbolji ni u čemu. Ja sam lovac na čudesa, ljubitelj svake umjetnosti i ljepote koja je dovoljno jaka da me sažvače i ispljune. Tip koji ne razumije ništa između sebičnosti i altruizma. Ja sam šmokljan iz Minchinove pjesme Rock'n'roll nerd. Osoba sam koja ne zna kad je pretjerala, kao što se vidi u ovom odgovoru.

Je li tvoj pristup pisanju pjesama drukčiji - kada pišeš za bend i, sada za zbirku koju namjeravaš izdati do kraja godine - ima li u tome razlike, prilagođavaš li pjesme glazbi? Kada  najviše pišeš, osobito sada otkada si postao otac? 

- Odgovorit ću, ali mora me se uzeti s rezervom jer inače bi to značilo da ja u potpunosti znam što pišem ili što pričam, a to je daleko od istine. U više svojih tekstova sam naknadno našao ili mi je netko drugi objasnio rješenja koja ja nisam svjesno ubacio unutra, a ponekad sam i zaboravio rješenje koje jesam svjesno ubacio. Tekstovi su živi, možeš ih nekamo usmjeriti, ali tko zna kuda će oni točno ići i koga će dotaknuti. Istina je da ću objaviti zbirku pjesama krajem godine, iako sam uvijek mislio da mi to neće trebati. Malo skačem sebi u usta jer sam javno govorio da nisam pjesnik i da ne pišem poeziju i da mi stoga ne treba knjiga. Daleko od tog da ja nisam lažljivac, ali i dalje mislim da se nikad ne bih predstavio kao pjesnik. Jednostavno, dobio sam neku želju da bacim sve to na papir. Silente tekstove u svojoj originalnoj formi koje sam nekad doživljavao kao da su bliski poeziji, neke nove tekstove koje će Silente, nadam se, pjevati, ali i neke tekstove koje sam napisao isključivo da budu na papiru i za koje ne vjerujem da bi se mogli uglazbiti. Ne znam otkud sad ta želja, možda sve ovo što se izdogađalo s bendom, dvije godine neaktivnosti, nakupilo se tu stihova i osjećaja. Kada pišem pjesme za Silente, ipak robujem nekim stvarima, barem u svojoj glavi. Kažem u svojoj glavi jer znalo bi se dogoditi da Tiboru pošaljem tekst i označim refren pa me onda on zove i pita: "Ej, zašto ti je ovo označeno?" Rekao bih mu da je to refren. "Stari moj, nije ti to refren", dobio bi natrag od njega. Uglavnom, robujem dijelovima pjesme, ritmu, dužini pjesme, ponekad i motivima. Na papiru se ne bojim više kratke pjesme, preteških ili prelaganih motiva, mogu igrati bez refrena, ali ono u čemu je najveća razlika to je da ne bolujem od savršene pjesme. U većini slučajeva nikad ne bih za Silente dao neki tekst za koji u trenutku nisam mislio da je savršen. Nije tako kada pišem druge stvari. Puno brže i slobodnije pišem kada ne pišem za Silente, ali i, neupitno, lošije. Iskreno, nikad nisam imao manje vremena, a nikad nisam više pisao.

Kada si odlučio i zašto upisati kroatistiku, je li fakultet ispunio tvoja očekivanja, vidiš li se kao profesor hrvatskog jezika u učionici?

- Ja nisam imao jasnu ideju što želim nakon srednje škole. Samo sam znao da volim tekstove, poeziju i da, već sam tada pisao za Silente. Filozofski je bio najbliži mom poimanju toga, a prijavio sam se na studij komparativne književnosti, filozofije i kroatistike. Na prva dva nisam upao, što se na kraju pokazalo dobrim jer nikad ne bih mijenjao ovaj studij koji sam prošao. Ja nisam bio dobar i fokusiran student. Silente mi je bio važniji, a od faksa sam uzimao što sam htio, a kod ostalih stvari sam se nekako provlačio. Možda onda i nije u redu da ja govorim je li taj fakultet dobar ili ne. Mogu samo bez sumnje reći da je za mene bio dobar. Upoznao sam velike ljude, pročitao puno dobrih stvari i što mi je najvažnije slušao sam živu riječ suvremenih pisaca. Izdvojio bih predavanja Julijane Matanović koja mi je na kraju bila i mentorica pri diplomi. Od nje sam puno naučio. I još učim. Ne vidim se kao profesor hrvatskog jezika u budućnosti, sve dok mi je Silente važniji od toga. Kad to ne bude tako, jednog dana, možda bih volio probati. Nisam ni siguran da bih bio uspješan kao profesor. To je izuzetno težak posao pun odgovornosti gdje daješ veliki dio sebe ili jednostavno nisi dobar. Skidam kapu i divim se svim profesorima koji rade to punim srcem. Na tim ljudima je sve.

Po mišljenju mnogih mojih prijatelja i osobnom, najvažniji profesor u odgoju razmišljajućih mladih ljudi upravo je prof. hrvatskog jezika. Koliko im je slobode dano u tome?

- Složio bih se, barem je tako bilo u mom slučaju. Nisam bio dobar učenik, ali volio sam riječi. Jedina profesorica koja je prije mog uspjeha sa Silenteom hvalila moje pisanje moja je profesorica hrvatskog jezika iz srednje škole, Ana Kukrika. Ja ni u čemu nisam uživao u srednjoj osim u pisanju školskih zadaćnica, a potpora koju sam osjetio čisto na temelju tih mojih "piskaranja", značila mi je kasnije u životu. Nikad joj to nisam rekao, ali profesorica Kukrika je izuzetna. Danas je veliki problem odnos učenika i knjige. Učenik je potpuno otuđen od knjige, u digitalnom svijetu moderne tehnogije knjiga je strana. Dio rješenja možda leži u promjeni obaveznih/izbornih naslova lektire, taj popis definitivno treba osuvremeniti. Koliko će ova kurikularna reforma uspjeti u tome, nisam siguran, vrijeme će pokazati.

Kada si se počeo baviti pisanjem i zašto baš poeziju? Tko je najviše utjecao na tvoje stvaralaštvo? Kako su doma prihvatili tvoje pjesništvo?

- Ja se nikad nisam bavio pisanjem poezije. Ja sam se bavio isključivo pisanjem tekstova koje će moj bend kasnije uglazbiti i pjevati. Postoji razlika. Ja imam osjećaj da se time bavim cijeli život. Navodno moja baka čuva jedna pjesmu koju sam napisao u prvim razredima osnovne škole, ali ajmo početi od onoga čega se sjećam. Dakle, pišem aktivno od početka srednje škole, otkad sam dobio gitaru od roditelja i počeo raditi na svojim pjesmama. Slušao sam i zavolio takvu glazbu gdje su tekstovi bili važni i upečatljivi pa sam htio da i moji budu takvi. Nisam bio baš vješt svirač, ali sam se trudio da budem što vještiji autor. U tom svijetu autora koji su na mene utjecali najvažniji su Arsen Dedić, Duško Trifunović i Đorđe Balašević. Tko god da se na ovim prostorima i na ovom jeziku bavi takvim poslom, neka se ne vara, taj radi pod gustom sjenom ove trojice. Na moj svakodnevni rad najviše utjecaja ima Romana jer s njom najviše tekstova čitam i proučavam, a i ona je uvijek ta koja prva čita moj tekst i kojoj na izrazu lica ili pomaku obrve vidim što ne valja u tekstu. Na moje najnovije radove, nastale recimo u zadnjih godinu dana, autorski je najviše utjecao Tiborov album I na kopnu i na moru.

Što kroz svoje pjesme želiš poručiti svijetu? Upoznali smo te kroz ljubavne stihove, ima li među tvojim pjesmama i društveno angažiranih, buntovničkih stihova?

- Pa kako kroz koju pjesmu. Moja je tematika univerzalno ljubavna. Želim kroz tekstove doći do snažnog osjećaja. Snažne tuge ili snažne sreće do koje ne možeš doći normalnim putem. Kad ja čitam pjesmu, želim da me ona u potpunosti slomi, da je jedva preživim. Ne pišem društveno angažirane tekstove jer to ne bi bila iskrena pjesma. Ja ne osjećam tu društvenu bol, ja ne patim jer svijet pati. Kod mene je to osobnije i sebičnije. Mene nije briga za svijet. Mene je briga za mene i za nju, a svijet neka gori ako hoće. Kako da pišem angažirano kad ne osjećam to. Rijetko kad to osjećam i kod drugih, većinom mi se čini isforsirano. Kako da to kažem, a da ne zvučim kao gad... ali kako da pjevam o tome kako je nekoga uništila politika ili kako banke drže svijet te kako je sve davno pošlo kvragu kad ne suosjećam ni malo s tim problemima? Žao mi je ako je netko propatio zbog toga, ali taj problem iz mene ne može izvući nikakvu umjetničku refleksiju. Ja želim carstva koja idu u rat jer je ovaj tamo maznuo drugome djevojku. Potrebu za buntom isto ne osjećam. Što, kao neka fantomska nepravda me ograničava u nečemu? Netko me sabotira? Ne bih sad ulazio u raspravu o slobodi. Jednostavno, bunt nastaje kao reakcija na ugnjetavanje, a kod mene toga nema. Možda sam glup, možda sve i jest tako, ne govorim ja u smislu istinito-neistinito, govorim samo da kod mene to ne budi nikakve dublje osjećaje i čudim se kad kod drugih probudi. Jedini koji mene ograničava jesam ja sam i protiv sebe se borim. Tu jesam buntovan i već sam par puta srušio svoj unutarnji sistem. Za ovaj vanjski sistem, briga me.

Svako je pisanje i izlaganje pred oči javnosti hrabrost u emotivnom razodjevanju svega onoga što leži u nama, od čega smo satkani. Gdje je granica između fikcije i osobnih doživljaja i iskustava, postoji li?

To je jako zapetljana mreža koju ja ne bih ni pokušavao otplesti. Nisam siguran u to da je netko upoznao pravog mene kroz ono što ja pišem. Barem ne tako doslovno. Tu postoje naznake onoga tko sam ja, ali sve je skriveno u nekoj laži i imitaciji. To je ono što ja mislim da pjesnici i jesu, vješti i dobri lažovi i imitatori. Ja pokušavam s nekoliko laži i prevara kroz pjesmu dovoljno puta izokrenuti određeni osjećaj kako bi on kad-tad ispao iz te pjesme i pogodio te direktno u glavu. Ili u srce, ne znam. Taj osjećaj je istinit i on je moja baza. Sad je pitanje je li netko imao sreće ili nesreće da ga uoči iz pravog kuta i ugleda baš mene ili ono "od čega sam satkan". U svakom slučaju sredstva kojima ga provodim kroz pjesmu često su gluma. Čuo sam od jednog pjesnika da su sve to Lažni Robinzoni i svidjela mi se ta misao. U tekstovima se rijetko kad bavim stvarima koje sam stvarno doživio. Bavim se osjećajem, ali ne i događajem. Ponekad, ali stvarno rijetko, provuče se stvarna situacija i postane temelj za pjesmu. Najbliže tome su pjesme "Preko svega" i "Nađi nekog poput njega", Te dvije situacije teške su i stvarne, žao mi je svih ljudi koji su se pronašli u njima jer tumačim da su u jednom trenutku u životu patili na sličan način, a u  zadnje vrijeme najveći broj ljudi javlja mi se upravo zbog ta dva teksta.

Što su za tebe riječi imaš li (straho)poštovanje prema njima? Kakav bi osjećaj volio p(r)obuditi u ljudima kada čitaju tvoju poeziju?

- Volio bih probuditi u njima neki osjećaj tipa: "Uh, osjećam da moram kupiti ulaznicu za Silente koncert!" :) Ne vjerujem da pjesma mijenja ni svijet ni ljude niti da oni mogu kroz tekst u sebi stvoriti nešto što prije nije postojalo, ali vjerujem da neke stvari leže u ljudima za koje oni ne znaju, a umjetnost to najednom probudi. Otud toliki šok i oduševljenje kad se to u nekome dogodi. Neki spavajući osjećaj može se probuditi nakon tko zna koliko vremena ili se neki lijeni osjećaj da malo razdrmati i pokrenuti. Imam strahopoštovanje i bojim se jer su izvan moje kontrole i naizgled ih koristim svojevoljno i kako god hoću, ali na neki način one mene definiraju. A ja nisam spreman da me netko definira niti da se sam definiram. One mogu nositi razna značenja i mijenjati se kroz vrijeme, biti ono što ja nisam zamislio da budu, ali najviše se bojim zbog toga što ih zapravo ne razumijem, a prate me i uvijek će me pratiti. Pročitao sam neke svoje tekstove na zidovima i po ulicama, naškrabane po autobusu ili tramvaju, citirane u drugim književnim djelima, tetovirane na koži pa čak i uklesane na nadgrobni spomenik. To je teško. Bojim se te odgovornosti, ako ona uopće postoji, ako je nisam umislio. Netko je moje riječi stavio na nešto što je vječno i što je veće od mene. Ja sam malen, ne razumijem u potpunosti što radim i ne vjerujem da su te pjesme uopće toliko dobre da bi bile na tim mjestima.

Sredina

ne poznajem sredinu
i ne vidim da tu netko
može zapravo da umre
ili zapravo da voli
tu nema smrtne, nema površne rane
nego neke čudne boli
što te cijeli život melju
dok ne uspore krv i ne uspore želju
i učine da taj prostor
koji niti sjaji niti mrači
najednom nešto vrijedi
najednom nešto znači
zagrli me ili pljuni
objesi me ili kruni
jer sve da ima neki način
da te se stvari spoje
ne vjerujem, nemoguće,
da je dobar za nas dvoje

ne razumijem sredinu
čudim se kad za njom grabe
ne shvaćam tu ničiju zemlju
to cvijeće lijepo, grane slabe
i nisam reko da znam bolje
ja sam čovjek bez zdravlja i volje
ili neću past uopće ili ću past prvi
mene pojest će vukovi, tebe će crvi
ili je srce povučeno
daleko od svake štete
ili visi probodeno
s vrha nečije bajunete
vjerujem ti da me voliš
ponekad vjerujem da volim i ja tebe
no to nije isto i bit će puno bolje
da ostane sad svak uz svoje
jer sve da ima neki način
nije dobar za nas dvoje


Lidija Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
djecji_uspon_snijeznica_naslovna
LIFESTYLE
0      24|04|19 u 17:26
FOTO: Uspon najmlađih planinara na Sniježnicu
kino_kokice
LIFESTYLE
0      24|04|19 u 13:51
KINEMATOGRAFI DUBROVNIK Novi program za sve filmoljupce!
obradovic_cristiano_ronaldo
LIFESTYLE
1      24|04|19 u 12:01
VIDEO:"Hej Miho, čeka te Cristiano!"
cristiano_ronaldno_dubrovnik01
LIFESTYLE
0      23|04|19 u 19:55
Cristiano Ronaldo se konačno pohvalio svojim dubrovačkim odmorom
dubrovacki_polumaraton
LIFESTYLE
0      23|04|19 u 10:59
PREKO DVIJE TISUĆE SUDIONIKA Za vikend najiščekivanija manifestacija za rekreativce

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija