LIFESTYLE
17.03.2019 u 08:40

PREDSTAVLJAMO: dok drugi kupuju kartu za inozemstvo, fizioterapeut Vlaho Bratoš se iz Njemačke sa djevojkom vratio u Grad

Dubrovnik je odnedavno bogatiji za jedan novi mladi zanimljivi par. Nakon nekoliko godina života u Zagrebu, potom u Njemačkoj, mladi fizioterapeut s već zavidnim iskustvom, Vlaho Bratoš vratio se - doma, gdje je početkom mjeseca otvorio privatnu praksu "Balans" u sklopu Hotela Lapad. S njime se u Dubrovnik doselila i njegova djevojka Mia. Pred njima su brojni zajednički planovi, a što ih je potaknulo da se iz uređene zemlje poput Njemačke vrate u mali Dubrovnik, čime misle doprinijeti zajednici u kojoj žive... otkrili su u razgovoru za dubrovniknet.hr.  


komentara  0

Kako biste nam se predstavili?

- Zovem se Vlaho Bratoš, rođen sam u Dubrovniku 8. srpnja 1985. godine. Prve četiri godine svog života sam proveo u Konavlima, a nakon toga se moja obitelj preselila u Dubrovnik, kad sam imao 5 godina počeo je Domovinski rat, pa sam sa dijelom obitelji 10 mjeseci proveo u Istri. Osnovnu i srednju ekonomsku školu sam proveo u Dubrovniku, te sam završio osnovnu muzičku školu, a od sportova sam kao dijete trenirao tenis, vaterpolo, rukomet, a naviše sam se zadršao na nogometu, 12 godina. Nakon upisane prve godine studija fizioterapije u Mostaru 2004. godine, počinje moje intezivno bavljenje fizioterapijom i zdravljem općenito. Nakon uspješno završene prve godine studija u Mostaru, upisujem drugu godinu studija fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a godinu iza upisujem i treću godinu studija. Kao apsolvent se više počinjem zanimati za fizioterapijski rad u sportu, te 2007. godine odlazim na osam mjeseci volontirati u Nogometni klub Dinamo Zagreb sa prvom momčadi. Nakon toga upisujem Specialistički diplomski studij Fizioterapije u Zagrebu, smjer mišićno koštana fizioterapija. Nedugo zatim, dobivam staž u struci i počinjem raditi u „Poliklinici za reumatske bolesti fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop“, potom se selim u „Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice“ na odjel fizikalne medicine i rehabilitacije, a nakon toga na odjel kirurgije i intezivne njege. U tom periodu pohađam „Cyriax“ edukaciju za fizioterapeute.
Nakon uspješno odrađenog staža, završenog specialističkog studija dobivam poziv od mlade nogometne reprezentacije s kojom surađujem na nekoliko utakmica gdje također stječem dodatni uvid i iskustvo u radu sa sportašima. U nekoliko navrata odlazim u Mostar gdje učim Japanske tehnike akumpresure od terapeuta Joce Govedarice koji u tom periodu tretira svjetski uspješne sportaše Novaka Đokovića (tenisač), Daria Srnu, Filippa Inzaghija (nogometaši). U Ljubljani sam specijalizirao „Bowen terapiju“ kod gospođe Jelke Slapar (Australia). Nakon dvije godine rada u Zagrebu i na relaciji London – Zagreb, a u ljetnim mjesecima suradnje sa wellness centrima u Dubrovniku i Cavtatu, otvorila se potreba za prostorom u kojem bi pružao svoje usluge i prenosio znanje svojim klijentima. Unatoč mnogim ponudama za posao 8.7.2013. sa punih 28 godina, otvaram vlastitu praksu, a 1.12.2013. ulazim u svoj prostor u Ogrizovićevoj ulici u Zagrebu. Nakon dvije i pol godine uspješnog samostalnog rada u Zagrebu u potrazi za novim izazovima, ¬znanjima i iskustvima se selim u Minhen gdje živim i radim u fizioterapijskoj praksi TPZ Pullach i Solln. Nakon što sam naučio njemački jezik, pokupio znanje i iskustvo u inozemstvu odlučujem se preseliti u Dubrovnik gdje 1.3.2019. godine otvaram svoj studio u kompleksu Hotela Lapad pod nazivom Studio Balans.

Kada je u Vama sazrela ideja i želja da postanete fizioterapeut i smatrate li da ste izabrali za sebe pravi put?

- Želja da postanem fizioteraput se rodila vrlo spontano, u jednom danu. Nakon jedne ozljede u srednjoj školi dok sam igrao za nogometni klub Dubrovnik sam pošao na tretman kod jednog dubrovačkog fizioterapeuta i pomislio sam da bih se mogao baviti fizioterapijom, jer me ideja da pomažem ljudima oduvijek privlačila. Iste večeri sam došao kući i odlučio krenuti u ove vode u kojima sam danas. Odluka nije bila pogrešna jer sam, iz dana u dan što sam više sazrijevao kao čovjek i kao terapeut uviđao da nisam pogriješio, da se jako dobro osjećam sa poslom koji radim i da na taj način služim ljudima i ispunjavam samoga sebe. Kad vam čovjek legne na stol sav ukočen u bolovima i kad se nakon samo jednog tretmana ustane sa olakšanjem od 70 ili 80% takav osjećaj se ne može usporediti ni s čime drugim.

Zašto ste se prije tri godine odlučili poći i živjeti u Njemačku, te tamo raditi i educirati se? Kakvo ste iskustvo tamo stekli, je li Vam bilo teško naviknuti se na život u stranoj zemlji, koliko je ritam života tamo različitiji od ovoga našega?

- Za takvu jednu drastičnu odluku preseljenja u inozemstvo gdje nemaš ama baš nikoga svog, ne poznaješ jezik, nisi nikada tamo bio, a kamoli živio, treba jako puno razloga. Glavni od razloga je bio taj što se moja djevojka Mia, inače rođena Zagrepčanka koja je kao četverogodišnjakinja s  roditeljima odselila u Beč gdje je završila osnovnu i dio srednje škole, a drugi dio srednje škole i fakultet u Londonu, nije nikako mogla naviknuti na život u Zagrebu. Iako ima diplomu sa prestižnog The University of Surrey, iz plesa i antropologije, priča perfektno tri jezika, a sporazumijeva se na još dva, majstorica je u kuhinji sa zdravim namirnicama u kombinaciji japanske, indijske, dalmatinske, makrobiotičke kuhinje, sjajno slika i još štošta drugo zna, za nju u Hrvatskoj nije bilo adekvatnog posla za kojega bi bila i primjereno plaćena. Dogovorili smo se da će se u dvije godine pokušati asimilirati u Hrvatskoj, a ako ne bude išlo, da ćemo spakirati kufere i odseliti. Tako je i bilo. Obzirom da joj Zagreb nije do kraja sjeo, jednu večer smo uzeli kartu svijeta i počeli razmišljati gdje je najbolje mjesto za preseljenje. Nakon kratkog vremena smo odlučili da je Njemačka najbolji izbor za nas, pa smo na kraju završili u Minhenu. Morao sam naučiti njemački jezik i priviknuti se na život izvan granica Hrvatske, što sam prihvatio kao izazov i stjecanje ogromnog iskustva. Svaki početak je težak, prve dvije godine nije nam bilo lako. Preseliti se u tri mjeseca 5 puta je veliki izazov, obzirom da je naći stan u Minhenu gotovo ravno dobitku na lutriji, pogotovo ako nemate 3 platne liste sa prihodom 3 puta većim od cijene stanarine, dok je cijena stanarine za stan od 50 do 60 kvadrata od 700 do 1500 eura. Kako je vrijeme odmicalo, bilo nam je sve lakše i lakše. Stan smo našli, jezik sam naučio, oboje smo u poslu bili sve cjenjeniji. Ritam života u velikom gradu i u Hrvatskoj i u inozemstvu je potpuno drugačiji nego u Dubrovniku, a pogotovo je razlika preseliti se iz Hrvatske koja je dosta mala zemlja u veliku zemlju poput Njemačke. Način života Njemaca se uvelike razlikuje od Hrvata. U Njemačkoj se jako puno radi, ali se radi polako. Nema tolikog presinga jer su država i narod strukturirani tako da sve ima svoje mjesto i vrijeme. Poštuje se svačije zanimanje, svaki čovjek, vjerojatno je korupcija prisutna u visokim političkim i poslovnim krugovima, ali u svakodnevnom životu malog čovjeka je ona nezamisliva. Svaki detalj se zna, u takvoj sredini je život znatno olakšan, jer sustav jako dobro funkcionira. Mentalitet je bitno drugačiji, ljudi ne pričaju o politici, puno manje tračaju, zatvoreniji su, ali ne uzlaze u tuđu privatnost.

Zašto ste se s djevojkom odlučili vratiti u Hrvatsku i to u Dubrovnik? Što je u tome bilo presudno i kakvi su vaši planovi za posao i život ovdje?

- Za preseljenje natrag u Hrvatsku je bilo također puno razloga, ali najvažniji razlog je bio budućnost i pitanje identiteta. Kad se iseliš iz države u kojoj si rođen, svakim danom gubiš sve više karakteristika zemlje iz koje potječeš, pomalo gubiš svoj identitet, a vani uvijek ostaješ stranac, pa je teško stvoriti novi. Kad si daleko od rodnog kraja, u kojemu se nastavlja život koji ti je poznat, pa se događaju svadbe, druženja, zabave, ljeto traje mjesecima, tu je more, kvalitetna hrana, priroda, a ti čekaš jedanaest mjeseci da dođeš doma i uživaš u svemu tome, težak je osjećaj. Njemačka nudi jednu ugodu, kvalitetu života, rješavanje egzistencijalnih pitanja, ali se kao iseljenik počneš pitati je li sve to vrijedno toga da svoju budućnost nastaviš razvijati i korijene puštati u tuđini ili je ipak vrijednije to sve graditi u vlastitom dvorištu. Život u Dubrovniku mi se u ovih par mjeseci koliko sam tu već uvelike posložio po pitanju privatnog kao i poslovnog života. Otvorio sam 1. ožujka svoj studio za stručne masažne tretmane u sklopu kompleksa Hotela Lapad i jako sam zadovoljan. Ovaj početak nije tako težak kao onaj Njemački. Direktorica hotela gospođa Vivian Kuculo je prepoznala kvalitetu u mojem radu i u jako kratkom vremenu smo se dogovorili oko suradnje.Također je i razlog preseljenja bio taj što se Dubrovnik u zadnjih par godina dosta promijenio na mnogim poljima. Preko tisuću mladih ljudi se doselilo u Grad. Unatoč problemima koje Grad ima i sa kojima se mora nositi, postao je grad u kojem se može kvalitetno živjeti ukoliko imate privatne uvjete s kojima ste zadovoljni. Svjestan sam da je Dubrovnik dosta prometno izolirana, mala i zatvorena sredina, ali sam jako sretan što sam se vratio u svoj rodni grad i što tu mogu nastaviti graditi svoj život, dalje se razvijati kao osoba i svoje znanje i iskustvo podijeliti sa mojim sugrađanima i doprinijeti društvu u cjelini.

Obzirom na ovo iskustvo vani, što biste rekli mladim ljudima koji odlaze raditi u inozemstvo, o čemu bi se najviše trebali informirati prije odlaska?

- Kao prvo bih svim mladim ljudima iz Dubrovnika poručio da na nekoliko godina otiđu u veće sredine, a ako imaju mogućnost da svakako odu i negdje vani. Nakon iskustva vani, čovjek više nije isti. Nauči cijeniti mjesto odakle je došao i nauči nešto što u svojoj sredini nikada ne može naučiti, emocionalno sazrije puno brže jer ga životne prilike na to natjeraju, nauči uvažavati drugačije kulture, stavove, nauči se raditi i dokazivati jer je konkurencija znatno veća nego u maloj sredini, pa motivacija raste, vidi nešto što u maloj i zatvorenoj sredini nema priliku vidjeti i na taj način znatno obogati svoj život, dobije samopouzdanje i određene kvalitete koje uz taj pothvat nužno idu zajedno. Priprema je više od pola posla, pa se uvijek što god radili u životu, a pogotovo preselili negdje, bitno kvalitetno informirati o sredini u koju se seli, mentalitetu, načinu života kao i zakonitostima koje u toj sredini vladaju. Mi smo pregledavali video materijale na you tubeu o određenim gradovima koji su nas zanimali kako bi iz video materijala dobili uvid o kakvoj se sredini radi, kakav je način života, infrastruktura, mogućnosti itd. Igrala nam je ulogu i prometna povezanost sa Hrvatskom kao i mnogo drugih detalja o kojima se u početku ne razmišlja, a kasnije takvi detalji postanu ključni problemi. Mislim da je najbitnije znati što želiš, koje su ti želje i interesi, ciljevi, a onda vidjeti da li se u izabranoj sredini možeš profesionalno i privatno ostvariti ili ne, s tim da budeš svjestan svih izazova i prepreka koji će ti se sigurno naći na putu.

Postoji li neka specifična grana kojom se u svojoj profesiji bavite, čime se bavi Vaša djevojka i planirate li neke poslove raditi zajedno?

-Unutar fizioterapije sam se uvijek htio baviti samo jednom granom, masažama, stručno rečeno, manualnim radom. Međutim i u svijetu manualne fizioterapije se terapeut može školovati u raznim pravcima i završiti razne tehnike. U cijeloj toj zbrci tehnika koje su se pojavile u modernoj fizioterapiji, opredijelio sam se za rad na mekom tkivu, jer smatram da je to budućnost. Poštujem i cijenim svačiji pristup i smatram da svaki pristup i tehnika ukoliko se radi stručno donosi rezultate, ali smatram da rad na mekim tkivima u najkraće vrijeme daje najviše rezultata. Moj pristup nije namjestiti kost, zglob, niti opustiti mišić ili živac, moj pristup se temelji na tome da se stimulacijom i masažom mišićne ovojnice koja se zove fascija, na blagi način automatski opuštaju sve strukture tijela koje sam naveo. Fascija je organ najsličniji koži koji obuhvaća sve naše organe i mišiće u tijelu i opuštanjem i stimulacijom fascije se opuštaju i sve tvrđe strukture koje se nalaze u tijelu pa tako i zglobovi, kosti, hrskavice, diskove itd. Ukoliko je opna zategnuta ili na bilo koji način blokirana, ona vuče druge djelove tijela u patološke obrasce i nastaje problem. Ukoliko se fascija stimulira na jednom kraju tijela mi možemo dobiti opuštanje ili olakšanje na suprotnom dijelu tijela jer ona ima svoje tokove koji su kao mreža rasprostranjeni po cijelom tijelu i na taj način se tijelo može opuštati, a svi djelovi tijela koji su do tada bili u problemu se vraćaju u svoj balans. Moja djevojka i ja imamo brojne planove za zajednički posao u budućnosti, ali u ovoj fazi još ne. Mia se bavi čitanjem lica, drži predavanja engleskog i njemačkog jezika odlazeći često u Njemačku gdje predava liječnicima u klinikama, a preko skypa uglavnom radi jedan na jedan s njemačkim firmama i pojedincima, ali i sa ljudima iz cijelog svijeta, dok su joj hobiji kuhanje, slikanje, ples, a od svega najviše voli dugo plivati i odlaziti na dubrovačku placu petkom ujutro rano sa biciklom. Kako to nije uobičajena praksa mladih Dubrovkinja na placi je već znaju kao sinjorinu koja dolazi s biciklom i platnenm vrećicom u koju stavlja namirnice što ih kupi, što im je mislim, simpatično. Obzirom da se oboje intezivno educiramo i radimo na sebi u svim aspektima života, jedno drugome jako puno pomažemo u poslu savjetima. Zajedničke planove ćemo ostaviti za sebe, ali ono što možemo sa vama podijeliti je to da planiramo znanje čitanja lica dovesti u ovaj dio Europe, jer je to jedna genijalna stara kineska vještina koja može jako puno pomoći čovječanstvu. Na licu postoji 40.000 znakova. Iz lica se može pročitati karakter, zdravstveno stanje, a iz gestikulacije i mimike se može dobiti jako puno informacija o pojedincu, što, kada se upotrijebi na pravi način može jako puno čovjeku pomoći u svakodnevnom životu, te privatnom i poslovnom razvoju. Mladim ljudima se na takav način može pomoći u odabiru najboljeg zanimanja za njih, a policija čitanje lica koristi u svakodnevnom radu u kriminalistici. Svaki madež, tetovaža, pirsing, boja laka na ženskim noktima, oblik nosa ili obrva, oblik lica ili informacije na zjenici oka nešto znače. To dobro znaju i informatičke firme, pa sve više rade na razvoju programa koji se bave kompjuterskim čitanjem lica kako bi bili što uspješniji u prodaji roba i  usluga, što osobno držim negativnim aspektom i zloupotrebom tog drevnog i egzaktnog znanja.

Kojim masažnim tehnikama se najviše bavite i u čemu vaši masažni tretmani mogu najviše pomoći?

- Kod mene dolazi širok spektar ljudi koji traže pomoć ili se samo dolaze opuštati. Tri su osnovne tehnike koje sam završio, a sve tri su od poznatih svjetskih škola iz Australije (Bowen tehnika) iz Amerike (Anatomy trains tehnika) te Dns tehnika koja dolazi iz Praga. Završio sam još i neke druge tehnike ali ih rijetko upotrebljavam. Prve dvije spomenute tehnike se temelje na masažama mekog tkiva kao što sam već opisao dok se treća tehnika bazira na vježbama stabilizacije trupa i pravilnog disanja. Ukoliko imamo jake unutarnje mišiće trupa i zdjelice, te pravilno dišemo na trbuh, naše će tijelo biti u balansu. Ukoliko stabilizacijski sustav ne funkcionira kako treba, ostali mišići uzimaju funkciju stabilizacijskih mišića, te mi na taj način ispadamo iz balansa i dolazi do problema u lokomotornom sustavu. Ono u čemu moje tehnike najviše pomažu su problemi sa kralješnicom (uklještenja, diskus hernije), sportske povrede, bolovi u svim djelovima tijela, glavobolje i migrene, problemi kod novorođenčadi (kolike, refluksi), problemi kod trudnica i dojilja, bolne menstruacije itd. To su najčešći simptomi zbog kojih mi se klijenti obraćaju, a postoji još mnogo stanja kod kojih se može pomoći ili olakšati poput multiple skreloze i Parkinsonove bolesti. Najveći izazov u mom dosadašnjem radu je bio kada mi klijenti prepuste ispravljanje statike tijela. To znači ako netko ima nogu prema unutra ili vani, spuštena stopala ili se pogrbljeno drži i tu se mogu dobiti jako dobri rezultati što je za mene najveći izazov, jer se u takvim slučajevima vidi koliko su te tehnike moćne i djelotvorne.

Prošli ste birokratske procedure pri otvaranju vlastitog posla, kako bi ga ocijenili i ako možete, usporedili s istim procedurama u Njemačkoj?

- Malo je jedan intervju, a kamoli pitanje da se opišu razlike između našeg birokratskog sustava i jednog sustava u Engleskoj, Austriji i Njemačkoj gdje sam najviše boravio i živio. Primjerice, ukoliko želite otvoriti jednu vrstu posla kao što je u nas jednostavni obrt, npr. za predavanje jezika čime se bavi moja djevojka, u Njemačkoj je dovoljno nazvati jedan broj telefona, zatražiti svoj porezni broj i pričekati dan dva dok na kućnu adresu ne stigne broj pod kojim počinjete raditi svoju djelatnost. Sve ostalo sustav radi za vas. Privatni bankovni račun je i poslovni jer se u Njemačkoj i privatne osobe na neki način tretiraju kao poslovne, zato svi traže račune, jer će na kraju dobiti povrat poreza za jako puno stvari. Ako ste na burzi rada dobivate besplatno učenje jezika ili vam je financirano u velikom postotku, sukladno vašoj situaciji dobivate socijalnu pomoć što meni na svu sreću nije trebalo, a jednom kada uđete u sustav, on vas do kraja života štiti, što zdravstveno, što mirovinski, što socijalno. U Njemačkoj nisam radio u privatnom sektoru, ali sam čuo od poduzetnika da su nameti bitno manji, kao i PDV koji je 19%. Svaka država koju sam spomenuo ima svoje prednosti, Austrija je primjerice izrazito socijalno osjetljiva država dok Engleska i Njemačka potiču mlade poduzetnike da se razvijaju, međutim sva tri sustava su na žalost neusporedivo bolja i ozbiljnija od hrvatskog. Sve je uvezano i ne morate ići na 10 adresa da bi neki papir koji Vam je potreban dobili, a na mail ćete dobiti odgovor u roku 24 sata, dok su službenici za telefonima izrazito ljubazni, pogotovo u Engleskoj. 


Lidija CRNČEVIĆ/foto: Vedran Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
moba
LIFESTYLE
0      20|03|19 u 09:50
MOBA 2019: prvi dan ljeta smo svi doje u Konavoskom poju!
radionica_android
LIFESTYLE
0      19|03|19 u 18:33
Besplatna radionica „Razvoj android aplikacije“
krizni_put_mladih_naslovna
LIFESTYLE
0      19|03|19 u 17:00
FOTO: Mladi na 5. planinarskom križnom putu na Mljetu molili križni put pape Franje i prepješačili 30 km
vrtic_tate
LIFESTYLE
0      19|03|19 u 12:24
Mali Konavljani o tatama i obitelji!
furla
LIFESTYLE
0      19|03|19 u 10:29
-20% AKCIJA na FURLA torbe u Borza Grupi!

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija