VIJESTI
26.02.2019 u 07:52

"Na Srđu se grade apartmani, ali i paralelna ekonomija koja će se Dubrovčanima obiti o glavu"

Bez obzira što tko misli o turizmu u Dubrovniku, dok je on ovakav kakav je sada, velik dio sredstava koji se u njemu zarađuje se u lokalnu ekonomiju i vraća. S ovim projektom, vraćat će se puno manje ili ništa. Profit će se odnijeti drugdje. Oni koji iznajmljuju smještaj samo su prvi na listi, ali taj manjak će osjetiti svi: manje novaca od "afitavanja" osjeti će svaki cvjećar koji tokom godine prodaje cvijeće, profesor koji daje instrukcije iz jezika ili instrumenta, vozač ubera, organizator vjenčanja, vlasnik restorana ili betule. Baš svako tko se u Dubrovniku bavi ikakvim poslom - na tom brdu će dobiti nelojalnu i moćniju konkurenciju - napisao je Ivan Salečić, dugogodišnji urednik u brojnim medijskim kućama, filmski kritičar i publicist, psiholog i psihoterapeut Ivan Selečić, autor uspješne knjige s temom Dubrovnika, "Glava lava". Ovo je njegov osvrt na nepravomoćnu presudu sa suda u Splitu o projektu apartmana s golfom na Srđu.


komentara  1

Kad se priča o "projektu golfa na Srđu", na površini koja odgovara veličini 7-8 otoka dimenzija Lokruma, spominje se mnogo argumenata koji su često jako načelni i općeniti. Nije lako povezati ih s konkretnom egzistencijom konkretnog Dubrovčanina, ili se čak sugerira da će ovaj projekt za njih biti - dobar. Nije jasno da bi ovaj projekt i vas osobno - da, vas - mogao puno više koštati i svima se mnogo više obiti o glavu nego što to u ovom trenutku izgleda. Kad spustimo stvari na posve banalnu razinu, radi se o nečemu tako prizemnom kao što je tijek novca unutar lokalne zajednice - dakle, ništa ekološki, povijesno i kulturno - što čeka Dubrovčane s ovim megalomanskim projektom?

Osim što se na Srđu gradi ogroman apartmanski kompleks s gomilom popratnih sadržaja među kojima je golf igralište tek jedan od njih, na Srđu se gradi i paralelna ekonomija. Jednostavno rečeno - za svaki apartman koji će biti pun na Srđu, u Gradu će biti jedan prazan. I tog smještaja na Srđu će biti jako puno. No ne radi se samo o tome da neki domaći vlasnik apartmana ostane bez ljetnog prihoda. Naime, svaki član lokalne zajednice u životu grada financijski participira na mnogo načina, na koje vlasnik apartmana na Srđu - neće.

Bez obzira što tko misli o turizmu u Dubrovniku, dok je on ovakav kakav je sada, velik dio sredstava koji se u njemu zarađuje se u lokalnu ekonomiju i vraća. S ovim projektom, vraćat će se puno manje ili ništa. Profit će se odnijeti drugdje. Oni koji iznajmljuju smještaj samo su prvi na listi, ali taj manjak će osjetiti svi: manje novaca od "afitavanja" osjeti će svaki cvjećar koji tokom godine prodaje cvijeće, profesor koji daje instrukcije iz jezika ili instrumenta, vozač ubera, organizator vjenčanja, vlasnik restorana ili betule. Baš svako tko se u Dubrovniku bavi ikakvim poslom - na tom brdu će dobiti nelojalnu i moćniju konkurenciju. Sve što se radi "dolje" moći će se raditi i "gore" i to u okviru ponude koja je sistemska, a ne razmrvljena. Paket aranžman, još i s pogledom na grad.

Samo jedan takav sistemski primjer - charter let u Dubrovnik sa smještajem u ovakav "facility", može toliko pojeftiniti dolazak u Dubrovnik da čak i ako sam smještaj bude i nešto skuplji nego u Gradu, cijeli put u konačnici i dalje ispada jeftiniji, nego što je to sada slučaj. Lokalna zajednica neće imati argumente da se tuži na "dumping" cijena, ali svejedno će se više isplatiti - mimoići lokalce i smjestiti se drugdje. Tome dodajte all-inclusive smještaj, restorane, barove, gift shopove, animacijske sadržaje... U principu - kopiju svega čime se bave i lokalni ljudi, a što malo tko drugi ima na jednom mjestu. Većina posjetitelja Srđa pretvorit će u ono što su danas turisti s kruzera, jedino što će umjesto tenderom dolaziti žičarom. To su turisti čija se potrošnja sastoji od bočice vode u supermarketu, sladoleda i - možda - ručka. Na sadašnji način u Dubrovnik će dolaziti samo oni koji to baš tako budu željeli.

Možemo reći - OK, to je život, to je konkurencija, to je u krajnoj liniji nešto čime se gostima ide na ruku, to je nešto neumitno. To naravno uopće nije tako. Nije tako jer je Dubrovnik vlasnik branda Dubrovnik i ima pravo da ga - kako može i umije - razvija na način koji je najbolji mogući, a najbolje moguće u slučaju Dubrovnika nije generički junk, tipska ponuda kakvu mogu dobiti u bilo kojem resortu, ponudu kakva se razvija u mjestima koje vlastite posebnosti nemaju. Dubrovnik ima kapaciteta da stvori identitet i dok ga je stvarao, poslovao je bolje nego danas kad ga samo troši. Stvarao je identitet kad je gradio najnapredniju fortifikaciju svojeg vremena - tvrđavu Bokar. Stvarao ga je kad je pitanje opskbe vodom rješavao dovevši u Grad najboljeg majstora svojeg doba - Onofrija della Cavu. Stvarao ga je kad je razvio superiornu trgovačku flotu na Sredozemlju i Atlantiku.

Iako su turističke brojke u Dubrovniku toliko velike da danas vjerojatno nikom ne izgleda da bi one uopće mogle biti konačne, da turizam nije posve neiscrpno vrelo, to nije tako. Iako izgleda da se turistička ponuda unapređuje, ona se zapravo razvija na način koji na više razina predstavlja udar na turizam kao osnovni proizvod lokalne zajednice.

Lokalne ljude gura se iz biznisa i dugoročno ostavlja bez važnog izvora prihoda. Pojavljuje se netko tko počinje prodavati vaš brend, vaš proizvod - turistički proizvod - na platformi koja je daleko disruptivnija od vaše. Kao upravitelj brendom, on je samoproglašen i ni na koji način nije pridonio razvoju tog brenda. Svejedno, tvrdi da je on ono što biste zapravo trebali biti vi, kad biste to znali biti. I vi mu to dozvoljavate iako ste vi taj proizvod dugo razvijali i jedini vam je koji imate, dok je njemu samo jedan u nizu proizvoda. Dozvoljavate da ga prodaje za manje para od onog što je vaša cijena. Gradite mu pristupne ceste i prepuštate nepriređeno smetlište pored kojeg ćete vi dovijeka živjeti. Radite sve što u korist svoje štete. Dopuštate bunarenje svojeg jedinog resursa - za ništa ili malo zauzvrat. Kao da vam je netko nasadio naplatne kućice ispred Grada, na kojima će posjetitelji ostavljati gotovo sav novac koji su nekad ostavljali kod vas. I vama je to baš OK.

Pritom naravo nema veze što je njegova strategija disruptivna, ali ima veze to što je ta disrupcija neodrživa kad se radi o životu sustava koji se prodaje, dakle Dubrovnika samog. Iako je to povijesnim gradovima na Mediteranu prilično nejasno, upravo je život ono što čini taj proizvod, a ne kulisa na kojoj se taj život odvija. Ali sad čak ne mislim na život kao broj stanovnika unutar zidina, iako je to prvi indikator, nego na širu sliku - život kao funkcionalno sučelje. Život kao platni promet, na život kao razmjenu usluga, život koji se ipak zbiva od Rijeke do Župe. Taj se život udara i to je nova razina udarca na život u Dubrovniku, već ionako dovoljno iscipelaren.

Jedini diskurs kojim treba gledati prema vrhu tog brda je - odnijet će mnogo para pa će ih ovdje ostati manje za sve. A kad para bude manje, to će osjetiti dakle ne samo svi koji ih zarađuju na njihovom izvoru, nego i svi koji sudjeluju u sustavu plaćanja i naplaćivanja. Bogatstvo Dubrovnika potjecalo je od toga što je on tijekom stoljeća imao koncesije za trgovinu drugdje, a ne od toga što je drugima davao koncesije na samog sebe. Danas radi upravo to, isključujući pritom, paradoksalno, vlastito stanovništvo iz toka novca u još većoj mjeri nego što je ono isključeno danas. Na nekoj apstraktnoj razini, statistički izvod će možda pokazati kako je novaca više, ali za veliku većinu Dubrovčana to neće mnogo značiti. Za njih će ti optimistički papirnati pokazatelji biti put u veće siromaštvo i manje mogućnosti. To nisu sredstva s kojima će oni moći računati, a mogućnosti da do drugih sredstava dođu sami bit će manje nego što ih ima danas. Gradska vlast će reći da će naplatiti davanja, ali ne vjerujem da itko misli da to može zamijeniti živu lovu koju njemu osobno ostavljaju živi gosti.

Na Upravnom sudu u Splitu donesena je nepravomoćna presuda kojom se poriče prethodna presuda istog suda o neprihvatljivim ekološkim aspektima apartmanskog projekta Srđ. Sud je donio presudu iako zahtjevi samog suda za dodatnim vještačenjem nisu bili ispunjeni. Ministarstvo nasjeda na nekakve prijetnje o milijunskim tužbama. Ako nema ni maski, ako su već i sada ostale samo prijetnje, što će se onda tek događati u budućnosti?

Držim fige za platformu Srđ je naš, koje se u Dubrovniku doživljava kao nekakve aktiviste i štrebere nabrijane na ekologiju, a gubi se iz vida da se jedini bore i za stabilni cash flow koji vodi prema lokalnoj zajednici, a ne dalje od nje. Kad se uspinjete od Pila prema Boninovu, Ulicom branitelja Dubrovnika, sjetite se da se danas, u 21. stoljeću, taj naziv prvenstveno odnosi na ovu platformu.







KOMENTARI / Komentiraj
   
   

Alamaka 26.02.19 u 16:24
Ovako nešto ako se ostvari može proizaći samo iz ljudske kaljuže onoga koji dozvoljava. Prostor koji bi u budućnosti trebao pripasti građanima.





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija