LIFESTYLE
19.01.2019 u 20:35

Kap. Ivica Lončarica: ovo je kruna života, ali bez podrške obitelji ne bih mogao biti ni festanjuo, ali ni čovjek i pomorac kakav sam danas

Nisam nikad sanjao, a kamoli promislio da bi upravo mene mogli izabrati za festanjula. Sretan sam, festanjulstvo se ne može kupiti, već ga morate zaslužiti svojim životom. Biti izabran za festanjula je velika čast, a ujedno i velika moralna obaveza - kazao nam je ovogodišnji festanjuo, kap. Ivica Lončarica kojega smo posjetili u njegovom domu gdje smo upoznali i njegovu suprugu Jelu i sina Kristijana. Bez njihove podrške, kazao je kap. Lončarica, ne bi mogao biti festanjuo, jer ne bi bio pomorac i čovjek kakav jest.


komentara  0

Kako je reagirala Vaša obitelj i šira okolina?

- Vijest su primili s posebnim veseljem i puna srca. To posebno znači mojoj majci, ali i svoj ostaloj rodbini. Primio sam čak i čestitke prijatelja i kolega iz ostalih gradova koji znaju koliko Festa znači Dubrovniku.

Isti osjećaj radosti, veselja i ponosa ističe i supruga kapetana Lonačarice, Jele.

- Bila sam najponosnija supruga na svijetu, jer je to Ivica i zaslužio. Nije bilo nikakve treme, niti pomisli kako ćemo i hoćemo li moći uspješno obaviti sve obaveze koje ova velika čast donosi sa sobom. Bila sam zaista presretna, kao i naš sin Kristijan.

Kapetane Lončarica, što Vam znači ovo imenovanje?

- Ovo je na neki način kruna života. Ne znam što bih više u duhovnom, ali i svjetovnom životu mogao poželjeti, pogotovo kao stanovnik ovog grada. Mislim da još nisam u potpunosti svjestan svega, ali sam siguran da je ovo nešto što će mi obilježiti cijeli život. Vječno je pitanje je li sv. Vlaho izabrao Dubrovčane ili su oni izabrali njega kao svog Parca? Na to pitanje još uvijek nemamo odgovor, no čini se da je upravo on izabrao nas. Njegovo spašavanje Grada je čudo i nije zaludu što se već 1047. put sv. Vlaho štuje na način na koji se štuje. Svaka Festa je lijepa i na svoj način posebna. Upravo zbog toga, treba promicati štovanja sv. Vlaha. Ujedno je to i jedna od glavnih obaveza nas festanjula. Prva bi bila zasigurno održavanje katoličanstva, promicanje i očuvanje katoličke svijesti, kao i življenje postulata koja nam je sv. Vlaho ostavio, kao i pomagati drugima i pružiti im primjer.

Iako cijeli život pohodi Festu i sudjeluje u procesiji, te poznaje običaje, kapetan Lončarica  kaže kako se festanjuli trebaju upoznati s puno sitnica i detalja kako bi svoje obaveze ispunili na najbolji mogući način. U tome na prvom mjestu ističe susretljivost i pomoć Bratovštine festanjula sv. Vlaha.

- U potpunosti su nam se stavili na raspolaganje. Održavamo redovne sastanka i savjeti bivših festanjula su nam u mnogočemu olakšali. Dobili smo i mentore koji nas posebno educiraju. Ljudi su stvarno čudo, što je i logično, jer su oni kao i mi, izabrani po kriterijima čestitosti. Drago mi je što ove godine imamo festanjula s istoka i sa zapada Grada, ljude porijeklom iz Konavala i Dola. I tako se širi sv. Vlaho.

Obitelj Lončarica je već održala festanjulsku večeru, koju je kapetan istaknuo kao jedan od ljepših momenata festanjulstva.

- Lijep je to momenat kad vam don Toma Lučić uruči svileni festanjulski šal i festanjulsku kravatu, kao i dar za suprugu. Održao je i uistinu lijepi govor, teško je njega nadmašiti. Sam ugođaj je poseban. Na večeri su osim uže rodbine i mog kolege festanjula prisustvovali i predsjednik Bratovštine festanjula sv. Vlaha kao i festanjul koji me je predložio. Smatra da u jednoj takvoj prilici naglasak ne bi trebao biti na trpezi, jer se inače gubi smisao, a to je da se dvije obitelji upoznaju s crkvenom stranom festanjulstva.

Iako su u fokusu festanjulstva supruzi, u svakoj obitelji veliki dio obaveza očekuje i supruge. Gospođo Lončarica, kako ste se Vi snašli, jeste li sve preuzeli na sebe ili Vam je ipak bila potrebna mala pomoć?

- Mi smo nekako sami u ovome, u smislu da smo većinu obaveza podijelili između sebe i dan po dan se nosimo s njima. Za samu večeru smo odlučili spraviti riblji meni. Sve je prošlo u najboljem redu. No, priznajem ponekad je ipak potrebna pomoć i ruka više – kazala je gospođa Jele, na što se sam kapetan nadovezao da žene pomoraca u tim poslovima uvijek mogu računati na supruge jer ih je većina spretna u kuhinji.

Upravo je na brodu, kapetan Lončarica proslavio mnoge Feste, a jednom se čak potrefilo da je na sam dan otišao na brod.

- Više i ne pamtim koliko sam puta bio u Gradu, a koliko na brodu. Jednom sam čak na sam dan Feste putovao na ukrcaj. Čujem trombunjere kako pucaju, srce kaže ostani, a ja moram na brod. Taj odlazak mi je bio jedan od najtežih ikad. Proslave sv. Vlaha na brodu se svode na malo bolji ručak i slanje čestitaka u Grad, ali putem Interneta osluškujemo sve što se događa ovdje. Festa se u našoj obitelji uvijek proslavljala tradicionalno. One godine kad sam uspio biti doma nikad nisam propuštao otići na samo otvaranje Feste i podizanje barjaka, a kad sad pomislim da ću taj barjak za neka dva tjedna podizati upravo ja, nije mi svejedno. Na sam dan Feste bi se, ako bi barjak došao iz Dola, pridružili procesiji i išli za njim. I naravno, bez obiteljskog ručka na kojem se skupi rodbina Festa je nezamisliva. Prisustvovati Festi i bez da ste festanjul i vidjeti sav tav puk i okićeni grad je prekrasan događaj i čovjek se na neki način osjeti uzvišeno.

Upravo je obiteljska tradicija i vezanost za more odredila životni put festanjula Lončarice. Otac mu je bio ribar, očeva braća svi redom, iako u različitim funkcijama, život su proveli po svjetskim morima. Navegavati je počeo prije četrdeset godina na matičnoj firmi mnogih Dubrovčana, Atlantskoj plovidbi, a posljednjih petnaestak godina plovi na brodovima korčulanske kompanije Korkyra Shipping, gdje je trenutno kapetan broda Supertramp. Pomorstvo se od dana kad je počeo navegavati, kaže drastično promijenilo. Mnoge čari su se izgubile, a navegavanje se pretvorilo u čisti profesionalizam.

- Obiteljska tradicija i ljubav prema moru su presudile, a i kad je čovjek mlad lako se odluči za plovidbu. Pitanje o nastavku karijere se javi kasnije kroz život. Kad smo se oženili, supruga je mislila da ću prestati navegavati, jer samo joj tako nekako bio i obećao, ali u tom trenutku mi je sama pomisao o životu na kraju bila teška. Kroz svojih četrdeset godina plovidbe prošao sam mnogo toga. I sasvim je normalno da to nekad čovjeka i slomi. Prošao sam razne krize, razne dužine ugovora, razne brodove. Sto puta se čovjek zapita ima li to sve skupa više smisla, ali ovaj vam posao uđe u krv. No bez potpore obitelji, pogotovo supruge, sigurno ne bi proveo četrdeset godina na moru.

Kapetan Lončarica ističe kako mu i nakon desetljeća plovidbe dani odlaska teško padaju, ali da i zbog dugih perioda izbivanja još više uživa i cijeni obiteljski život.

- Nitko vam ne može platiti kad se nakon par mjeseci, ili čak nakon godinu dana, koliko se prije znalo ostati na moru, vratite doma. Onda zaboravite sve teške situacije, probleme, nevremena. Prednost ovoga posla je kad dođete doma, onda ste stvarno doma. I možete se svojoj obitelji u potpunosti posvetiti.

Ističe kako na svu sreću, nikad nije doživio havariju. Oluja i nevremena je bilo, no to se nekako izdržalo. U svojih četrdeset godina plovidbe, događaj koji ga je posebno ispunio i ostao mu urezan u sjećanje je spašavanje brodolomaca.

- Spasili smo šest ljudi iz Egipta i Libije. Ono što me najviše dojmilo, odnosno što je u meni zazvalo tugu i nevjericu, je što je pokraj njih prošlo na stotine brodova, no nitko se nije zaustavio i pomogao. Upravo tu sam primijetio koliko bi se sam sustav spašavanja mogao unaprijediti. Brodovlasnik nam je toj situaciji kazao da im damo vode i hrane i da ih vratimo na njihov brod koji je bio u kvaru. Tad sam spoznao koliko su ljudi u takvim situacijama prepušteni zapravo samo sebi. To pružanje pomoći, ljudima kojima je ona stvarno bila potrebna, me ispunilo.

Kako se Festa bliži obaveza je sve više. Proglas je već napisan, a festanjuli uskoro kreću u njegovo dijeljenje i pozivanje puka širom naše biskupije, da se priključe Festi i odaju počast svom parcu.

- Želim se i ovim putem zahvaliti Bratovštini festanjula sv. Vlaha, kao i svim festanjulima koji su me na kraju i izabrali, Ocu Biskupu koji je sve to skupa i odobrio, na koncu i don Tomi, jer bi bez njega sve ovo puno teže išlo. No, posebno bi se htio zahvaliti supruzi i sinu, jer bez njihove podrške i pomoći, ne da ne bi bio festanjuo, nego ne bih bio čovjek i pomorac kakav sam danas.


L. Pavlović/ FOTO: Vedran Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
lisica_autobus
LIFESTYLE
0      19|05|19 u 10:06
NEOBIČAN PRIZOR: Lisica čeka tricu na Ilijinoj glavici
ljubav_ga_mori_radionica_180519_naslovna
LIFESTYLE
0      19|05|19 u 08:56
FOTO: Mladi Držićevci oduševili publiku svojim umjeteonstvom
vila_paulina0
LIFESTYLE
0      18|05|19 u 20:00
Vila Paulina u Župi dubrovačkoj: obitelj Miloslavić u "divljini" izgradila savršenu kuću za odmor
spica_180519_naslovna
LIFESTYLE
0      18|05|19 u 15:24
FOTO: U Uvali prije kiše
uberi_pricu_lokrum01
LIFESTYLE
0      18|05|19 u 10:01
Uberi priču! Berba slikovnica u Masliniku na Lokrumu

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 18|05|19
Preminuo je Ivo Caput







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija