KULTURA
06.11.2018 u 22:20

"Odabrane komedije" Mira Gavrana
Sasvim neobično predstavljanje knjige, publika se "valjala" od smijeha

Jedna sasvim neobična promocija knjige održana je večeras u prepunoj dvorani Ivana Pavla II. Najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar Miro Gavran predstavio je "Odabrane komedije", zbirku 15 komedija koje je napisao u proteklim desetljećima. Zbog večerašnjeg događanja propustio je čak i premijeru svoje predstave u Moskvi. No predstavljanje zbirke komedija, "preotela" je njegova supruga Mladena Gavran, koja je izvela pojedine ulomke monodrama koje je Gavran napisao baš za nju i nasmijala publiku do suza.


komentara  0

- Danas su s nama čelni ljudi jednog malog ali znamenitog teatra, Teatra Gavran. Mladena Gavran, akademska glumica i sjajna interpretatorica vrlo zahtjevnih ženskih, emocionalnih uloga dramskih predstava koje piše Mino Gavran, a izvodi Kazalište Gavran. Ona je duša tog teatra, a srce i krvotok je Miro Gavran, romanopisac, dječji pisac, pisac kratkih priča, scenarija, dramskih tekstova i ono što nam je večeras posebno bitno, globalno popularni komediograf.

- Dogodilo se slučajno da ove godine slavimo i jednu obljetnicu. Prije 25 godina,  odnosno 1993., časopis Dubrovnik ogranka Matice Hrvatske objavio je  dramolet Mira Gavrana „Ruđer Bošković i Marija Terezija“. To je bio prvi i jedini do sada dramski tekst u časopisu Dubrovnik. Dvije godine prije toga, taj dramolet izvelo je Kazalište Marina Držića. To je jedan od motiva njihovog današnjeg dolaska. Drugi je i činjenica da supružnici Gavran od 1996. nisu bili u Dubrovnik, a glavni motiv je knjiga koju je objavila naša središnjica u Zagrebu, "Odabrane komedije".

Stojan je dodala da Gavran u svom dramskom djelu afirmira pozitivan stav o životu i njegovim vrijednosti, a njegove komedije potvrđuju da je za zajedništvo u obitelji, odnosno zajedništvo među ljudima prije svega potrebna ljubav.

- Iako nekad njegove drame i komedije govore o teškim situacijama u kojima se mali čovjek zna naći, uvijek se zauzima za pozitivne vrijednosti u društvu. Umjesto crnih rupa modernističkih teatara, umjesto krika i bijesa, bespuća i beznađa, Gavran donosi  duhovita rješenja, za razne obiteljske i bračne zavrzlame. Nakon što je suvremeni modernistički teatar iz suvremenih predstava, već davno istjerao Boga, a često uveo besramne prizore iz života, koje su mnoge od nas potjerale iz teatra, kod Gavrana je moguće sresti pozitivne stvari, vjeru, nadu u život, u njega susrećemo i Boga i božje milosrđe – zaključila je Stojan.

Prisjetio se Gavran večeras svog prvog dolaska u Dubrovnik, u davno ljeto 1982. godine nakon završetka prve godine studija dramaturgije kad se prvi put susreo s kazališnim Dubrovnik, a zatim i izvedbe drame „Najduži dan Marije Terezije“ u ratno proljeće 1992. godine.

- Doživjeti tu dramu u ratnim okolnostima bio je jedan izuzetno ugodan događaj, znam da reprize nije bilo jer je sljedeći dan bombardiran Šipan, to smo znali pri povratku. Vidio sam jednu predivnu predstavu, u izuzetno teškim trenucima za Dubrovnik i njegove stanovnike, a u tom sam trenutku bio jedini gost hotela na Babinom Kuku. Svi ostali u hotelu su bili prognanici. Na samom odlasku konobar me je pitao zašto  ne ostanem još koji dan. Tad sam zapravo shvatio koliko je kazalište i u tim ratnim okolnostima značilo Dubrovniku. Cijeli taj događaj mi je bio iznimni dirljiv.

Gavran se s Dubrovnikom susretao i u kasnijim prilikama. Njegov teatar, gostujući u Dubrovniku izveo je brojne komedije, a mnoge od njih su uvrštene su i u ovu knjigu.

Istaknuti pisac je s publikom podijelio informaciju koju čak ni organizatori nisu znali. Zbog današnjeg predstavljanja „Odabranih komedija“ propustio je i odlazak na premijernu izvedbu komedije „Traži se novi suprug“ u Moskvi.

- Prvih deset godina mog rada pisao sam isključivo drame. Kad je čovjek mlad želi pronaći rješenje za sve svjetske probleme. Tek nakon desetak godina, neposredno pred sam početak rata, napisao sam svoju prvu komediju „Muž moje žene“, koja se također nalazi u ovoj knjizi. Junaci te komedije su dva muškarca, koja ne znaju da su oženjeni za istu ženu. Jedan živi u Ljubljani, drugi u Splitu, a ona radi kao domaćica u vlaku na toj relaciji. Nakon 5 i po godina braka, Slovenac pronađe u ostavi kaputa svoje žene vjenčani list na kojem piše da je udana i za drugoga. Slovenac prvo pomisli na ubojstvo, ali se onda smiri i ode u Split i dogovori se s ovim drugim. Ta priča je igrala po cijelom svijetu. Nakon šest godina napisao sam nastavak „Povratak muža moje žene“ u kojem se pojavljuje i ta žena, jer je Slovenac shvatio da ih vara s drugim. Ova predstava igra u Moskvi već 12 godina i donijela mi je puno radosti.

Gavran je ispričao i anegdotu vezanu uz predstavu. 1999. godine dobio je nagradu za najboljeg pisca centralne Europe, te je dao intervju u kojem je rekao da živi uglavnom od predstave „Muž moje žene“, a naslov intervjua je glasio „Prehranjivao  me muž moje žene“,  što je nasmijalo dubrovačku publiku.

Knjiga sadrži i dvije monodrame  koje je Gavran napisao upravo za svoju suprugu, Mladenu Gavran, vrsnu glumicu, "Hotel Babilon" i "Najluđu predstavu na svijetu."

„Hotel Babilon“ prati tipičnu dalmatinsku priču, o recepcioneru jednog hotela kraj Splita, tipičnog dalmatinskog  galeba koji zavede Slovakinju Zuzanu Kollarovur i obeća joj brak. Kad se ona vrati iduće godine, nađe ga kako zavodi Njemicu, domogne se iz pištolja i ispali mu dva metka poviše glave. Cijela predstava se odvija u sudnici, a Mladena Gavran tumači svih 11 uloga, te je za tu predstavu dobila sedam nagrada. Teatar Gavran osnovan je  upravo zbog ove predstave.

Upravo je ona „preotela“ večerašnje predstavljanje ove knjige i nasmijala publiku izvedbom dva inserta ove predstave, kroz likove Bosanke i recepcionera Jakše Hektorovića.

- Divno je sudjelovati u putujućem teatru koje nam daje priliku da u svako mjesto donesemo radost kazališta. Uvijek gledamo da nam svaka predstava bude mobilna i pokretna tako da možemo učini kazalište dostupno svima. 

Komediograf se osvrnuo i na svoj način pisanja, odnosno pobliže objasnio što on smatra književnom umjetnošću, a što ne.

- Ne mogu pisati drugačije nego iskreno. Smatram  da kad pišem roman moji junaci ne mogu na prvoj i zadnjoj stranici biti isti. Kao čitatelj smatram da ako me roman nije nasmijao ili pobudio u meni emocije, a to isto očekujem i od kazališne predstave, onda se nije dogodila književnost. Ono što ja očekujem od kazališne umjetnosti je emocija, humor, odnosno spoj jednoga i drugoga i prikaz našeg života, jer sve procijenjujemo po vlastitom životnom iskustvu. Nisam autor sklon šokiranja, naši životi su i tako prepuni šokova. Smatram da imamo potrebu za katarzom, za nečim lijepim. Volim da se ljudi nakon što pogledaju moju predstavu ili pročitaju moj tekst bez obzira radi li se o drami ili komediji , osjećaju dobro.

Za kraj same promocije Mladena Gavran je ponovno nasmijala publiku do suza, tumačeći ponovno čak dva lika iz monodrame „Najluđa predstava na svijetu“,smještene u kazalištu, a koja je bavi 40. obljetnicom karijere jedne kazališne glumice.

 


L.Pavlović





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija