LIFESTYLE
04.11.2018 u 13:09

PREDSTAVLJAMO: Znanstvenik i istraživač Rade Garić bavi se detektivskim poslom u Institutu za more

Od djetinjstva je skupljao beštije, zanimao se za prirodu. Uvijek je znao da će se baviti živim organizmima koji žive u nama i oko nas. Odrastao je u Pilama, gdje živi 36 godina, osim onog perioda studija u Zagrebu iz kojeg je, nakon istraživanja o razvoju embrija tikve, dvije godine na Institutu Ruđer Bošković, pobjegao glavom bez obzira. U dubrovačkom Institutu za more i priobalje pronašao je svoj životni poziv, a more i sitni organizmi koji u njemu žive, istraživanja na brodu i u laboratoriju, njegov su posao i strast. U slobodno vrijeme igra bridž i kupa se na Dančama. Predstavljamo vam dr. sc. Radu Garića, molekularnog biologa specijaliziranog za proučavanje zooplanktona.


komentara  0

Bio je izvrstan student i dobio priliku istraživanje za diplomski rad raditi na Institutu Ruđer Bošković, ali…

- Tema mog diplomskog rada bila je kako embriji tikve rastu na raznim hranjivim podlogama i koje proteine puštaju. Na Ruđeru sam dvije godine radio istraživanja za diplomski. Nije mi se svidjelo. Po cijeli dan u laboratoriju bez kontakta s ljudima. Shvatio sam da to nije za mene. U Institutu za more i priobalje zaposlio sam se 2007. Tu mi je posao višestruko zanimljiviji i bolji, premda često ostajem i dugo van radnog vremena kako bi nešto odgonetnuo. Kao molekularni biolog radim laboratorijski posao vezan za genetiku, ekologiju vrsta i terenski istraživački posao. Specijalizirao sam se za proučavanje zooplanktona i to skupine plaštenjaka.

U njegovoj kancelariji/laboratoriju, koji dijeli sa šeficom Mirnom Batistić, stolovi su prepuni bočica u kojima su uzorci mora i brojnih drugih sitnih morskih životinja od kojih se neki najbolje vide pod mikroskopom. Satima mi je rade pokazivao sve te nevjerojatne životinjice i objašnjavao što su i zašto su zanimljive i važne. U laboratoriju je i uređaj za  umnažanje DNA, koju sekvenciraju za svaki novi organizam. A onda mi je objasnio zašto su njihova istraživanja važna za Jadran i njegovu budućnost.

- Posljednje 3 godine u sklopu projekta AdMedPlan Hrvatske zaklade za znanostu kojem pratimo evoluciju razvoj cvjetanja fitoplanktona. Taj „bloom“ kako ga zovemo događa se zimi na otvorenom moru, kad se temperatura u cijelom vodenom stupcu izjednači uslijed hlađenja dolaskom zime. Kad u takvim uvjetima zapuše bura, koja je suh vjetar, dolazi do hlađenja gornjeg sloja mora koji postaje gušći i tone, dok duboka voda bogata hranjivim tvarima dolazi na površinu. Fitoplankton, jednostanične alge, koje žive u sloju mora gdje ima sunčeve svjetlosti u tom izobilju hrane počinju se razmnožavati. Njih potom jede zooplankton, koji se onda isto tko pojačano razmnožava, a time nastaje i obilje hrane za ribe. Krug se završava kada ribe pojedu zooplankton i kad njihov izmet opet potone na dno. Bez ovog dubinskog miješanja otvorene vode južnog Jadrana bi bile siromašne planktonom. Nas interesira koliko taj planktonski „bloom“ ovisi o zimskom miješanju, a koliko o donosu hranjivih tvari u Jadran ulaznim strujama, tj.promjeni cirkulacije u Jadranu.

Promjeni cirkulacije?

Pa da, svakih desetak godina u Jonskom moru dolazi do promjene smijera okretanja jednog velikog vrtloga.Kad se vrti kontra kazaljke na satu uvodi u Jadran topliju, slaniju i gušću vodu iz istočnog Mediterana. Kako ona ulazi u Jadran pri površini se počinje se hladiti, postaje gušća i lakše tone i time osigurava bolje uvjete za  dubinsko miješanje pod utjecanjem bure. Kad se vrtlog okrene onda u Jadran ulazi više oceanske vode s Atlantika,  koja donosi veliki broj atlantskih vrsta, često i onih koje do sad nismo bilježili. Ta je voda slađa i manje gusta teže se miješa, ali je pri površini bogatija hranjivim tvarima, tako da kad ona dolazi i bez bure će se dogoditi cvjetanje i rast fitoplanktona.

Mi mjerimo kako ta cirkulacija i drugi uvjeti djeluju na taj to cvjetanje mora iz godine u godinu i što pomaže, a što odmaže cvjetanju. To je bitno za ukupnu produkciju živog svijeta u Jadranu. Teorija o jonskom vrtlogu koja mijenja svojstva Jadrana je stara tek 10 godina. Istraživanjima pokušavamo potvrditi ili opovrći utjecaj toga vrtloga na Jadran. Prema sadašnjim rezultatima ova teorija za sad objašnjava dosta toga što se događa u Jadranu.



S kolegicama i kolegama proučava i analizira uzorke mora, planktone…Za svaku se vrstu radi genetska slika, ona se uspoređuje s već poznatim i opisanim vrstama, no nije rijetkost da se pronađu nove, dosad nepoznate. Doktor Garić i njegova mentorica doktorica Batistić, dosad su otkrili dvije nove vrste za znanost, a ima ih još koje čekaju svoj red na detaljno opisivanje i objavu u međunarodnim znanstvenim časopisima. Terenska istraživanja i sakupljanje uzoraka temelj su svih tih radova.

- Stalna postaja nam je s vanjske strane Lokruma na 100 metara dubine, imamo mjesto koje uzrokujemo 2 puta mjesečno, kako bi imali taj gusti niz mjerenja kako bi mogli ustvrditi kako se mijenja temperatura, salinitet mora i sastav vrsta koje dolaze. Sakupljanje uzoraka na otvorenom moru 30 milja od obale također nastojimo raditi najmanje dva puta mjesečno. Zimi treba potrefiti dan kad nema ni bure ni juga i da je more mirno za uzimanje uzoraka.

Na otvorenom moru uzimamo s posebnim planktonskim mrežama uzorke u 8 slojeva do 1 200m dubine. Tamo idemo s brodom „Naše more“. Osim toga s oceanografskom sondom mjerimo 4 puta u svakom metru dubine, kisik, temperaturu i slanost. S posebnim senzorom mjerimo klorofil, pigment fitoplanktona i prema tome možemo zaključiti koliko ima algi, odnosno fitoplanktona. Uzimamo i uzorke mora do 1 200 metara dubine iz kojeg naši kemičari određuju koncentraciju hranjivih soli. Na bliže lokacije idemo s brodom Baldo Kosić ili s našom barčicom Mrkan. Sve ovisi o zahtjevnosti zadatka i vremenu.

Globalno zatopljavanje i zagađenje prijete svim morima svijeta, a kakvo je stanje u Jadranu?

- Da bi mi utvrdili što je normalno za Jadran, a što nije, moramo imati dugi niz godina preciznih mjerenja. Do sada smo imali samo isječke, pogotovo što se tiče prisutnosti nekih vrsta zooplanktona u Jadranu. Prema dostupnim podacima pokušavamo rekonstruirati što se događalo u Jadranu u zadnjih 100 godina. To će nam omogućiti da vidimo koliko na ulazak nekih vrsta u Jadran utječe vrtlog u Jonskom moru, a koliko je to posljedica globalnog zatopljenja. Porijeklo novih vrsta u Jadranu pokušavamo detektirati proučavajući staru literaturu te genetičkim metodama. To je svojevrsan detektivski posao.

Što se tiče temperature, ono što definitivno primjećujemo jest da je temperatura dubinskog sloja Jadrana porasla u zadnjih 10 godina za oko 0.7 stupnjeva. Temperatura u tom sloju odgovara prosječnoj godišnjoj temperaturi zraka. To je zabrinjavajuće jer zagrijavanje mora pogoduje ulasku tropskih vrsta, a toplije more se i teže miješa zimi te bi brojnost planktona na otvorenom moru mogla biti smanjena.

U posljednje vrijeme puno se govori o zagađenju mikroplastikom. Je li i Jadran zagađen nevidljivim zrncima plastike?

- Time se bave naši kolege iz Splita i Rovinja, no mogu reći da se na otvorenom moru primjećuje sve više plutajućeg plastičnog otpada. Mikroplastika je zanimljiva, ne znamo točno koliko je opasna, ali je problematično da je ima svugdje da je otkrivena u hranidbenim lancima, kod svih organizama od ribe do čovjeka. Koliko je opasna to će se još vidjeti. Ono što sad znamo je da mikroplastika može ispuštati vrste spojeva koji djeluju kao hormoni i tako utjecati na žive organizme i čovjeka, a može poremetiti hormonalni sustav i  uzrokovati razne bolesti. Nije baš zgodno da smo izloženi tim sitnim komadićima plastike  za koje ne znamo što će posljedice toga biti.

Kad se govori o očuvanju okoliša znanstvenici često upotrebljavaju termin bioraznolikost. Zašto je ona važna?

- Bioraznolikost je bitna za stabilnost sustava. Što je veća bioraznolikost manja je šansa poremećaja u okolišu. Kad imamo produktivna područja gdje ima jako puno jedinki na jednom mjestu  onda su to obično po bioraznolikosti siromašna područja. Ako gledaš luke, ušća rijeka, tu ima jako puno hranjivih tvari, puno planktona, ali taj plankton se sastoji od  maloga broja vrsta. Obično su to one vrste koje se brzo razmnožavaju i nadjačaju ostale. Takva je situacija u sjevernom Jadranu. Takvi sustavi su osjetljiviji na dolazak stranih vrsta koje mogu nadjačati mali broj autohtonih vrsta. U Crnom moru, gdje ima jako mali broj vrsta zooplanktona dogodilo se da je osamdesetih došao rebraš Mnemiopsis, koji tamo nije imao neprijatelja, a bilo je dosta hrane i razmnožio se te je jeo jaja i mlađ sitne plave ribe i njihovo je ribarstvo kolabiralo. U zadnje vrijeme taj isti rebraš se javlja u velikom broju u sjevernom Jadranu i tek će se vidjeti posljedice njegove velike brojnosti. S druge strane u južnom Jadranu produktivnost je manja, ali jako veliki broj vrsta. Što ima više vrsta lakše je držati ravnotežu jer uvijek netko nekoga blokira i teško da će jedna vrsta prevladati ostale. Zbog obilja vrsta u južnom se Jadranu za takvo nešto je niska vjerojatnost da će se dogoditi.

U svijetu se svake godine opiše veliki broj novih vrsta. Zanimljiv je slučaj meduze Mawia benovici, nazvane po našem pokojnom kolegi Adamu Benoviću. Ona je prvi put opisana tek 2014. nakon što se u velikom broju pojavila u sjevernom Jadranu. To je meduza od oko 20-30 cm i nitko je nikada nije vidio prije. Odakle je došla je misterij. Na žalost čini mi se da ima još puno vrsta koje nismo i nikad nećemo otkriti jer će izumrijeti prije toga uslijed klimatskih promjena.


Katarina Fiorović





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija