Čitam danas nekoliko tekstova o našem turizmu. Hrvatski turizam je htjeli mi to priznati ili ne - loš. Hoteli od 5* su još uvijek rijetkost, kao i dobri popratni sadrzaji. Restorani su od ispodprosječnih do osrednjih. To što se lovimo nekolicine imena na Jadranu poput Monte, Pelegrini i Boškinac i to što ih uz dodatak nekolicine možemo sve nabrojati dokaz je turističke impotencije.

Vrhunski i educirani kadar nam odlazi u inozemstvo, npr. od 10 top konobara sa kojima sam surađivao u najboljim lokalima Opatije poput Plavog Podruma i Bevande, 8 ih je otišlo iz Hrvatske u kasnim tridesetim.

Hrvatski turizam je jebeni oksimoron i musaka u glavnini sastavljena od apartmana u ružnim kućama, koncesioniranim plažama sa gusto nabijenim ležaljkama (da ne bi slučajno stavio ručnik negdje) te restorana i barova u kojima caruje loša hrana, loš servis i jelovnici koje je prevodio Google translate (škampi na način kuće - shrimps on the way home). O cijeni ne želim pričati, te ako je sve dobro, platiti nije problem. Problem je što je uglavnom loše te je i cifra na računu onda velika.

Jadran polako ali sigurno postaje megafriteza za EU sirotinju koja će s porastom standarda u vlastitoj zemlji polako otići na atraktivnije destinacije.

I još jedno, igrali smo finale prvenstva, ali svatko tko misli da duge lopte Modrića i obrane Subašića mogu dovesti turiste koje ovo nabrojano može zadržati, je idiot - napisao je Mate Janković.