LIFESTYLE
14.11.2017 u 10:58

DUBROVČANIN poklonio vrata iz svog doma Muzeju prekinutih veza

Nisu to obična vrata. Vrata su to s potpisima onih koji su ušli svojedobno u dubrovački dom kolekcionara Andrije Seifrieda gdje je uvijek bilo puno smijeha, druženja, dobre hrane i kapljice, ćakula, ljubavi i susreta... Ta vrata su uspomena na lijepa vremena prijateljevanja dok je Andrija Seifried živio u svojoj kući na Batali, koja je bila okupljalište brojnim slikarima, glazbenicima, kulturnjacima, glumcima, "običnome" puku željnom dobre zabave. Vrata su to koja pričaju, a sve su to prepoznali i u Muzeju prekinutih veza gdje će vrata uskoro biti izložena, a nakon toga će biti dio njihovih gostujućih postava.


komentara  0

Nisu li vrata i simbolično našla svoje mjesto u Muzeju prekinutih veza - pitamo vlasnika Andriju Seifrieda koji je od prije nekoliko godina dubrovačku adresu zamijenio zagrebačkom. 

- Ne znači to nikakav prekid s prošlošću, ako na to mislite - odgovara Seifried, znajući da mi je poznato kako slike umjetnika, svojih prijatelja koji napuste ovaj svijet, skida sa svojih zidova. Objašnjavao je to tugom za njima. 

- Kad sam se selio iz svoje kuće na Batali, sa sobom sam uzeo svoje slike, umjetnine i ta vrata koja su nakon toga bila pohranjena u stanu mojih prijatelja, ali to nije moglo biti vječno. Budući mi se sviđa i ideja i realizacija Muzeja prekinutih veza, sjetio sam se da bi moja vrata svoje mjesto mogla tamo naći, što su oni prihvatili s oduševljenjem. Nakon što se na njima napravi zaštita, bit će izložena - kazao nam je Seifried.

Na vratima su potpisi mnogih poznatih i nepoznatih mojih prijatelja, a svoje sam impresije i napisao za popratni tekst koji prati svaki izložak u Muzeju prekinutih veza, dodaje.

Vrata

Vrata sama u prostoru. Možeš ući ili izaći. Kao kroz vrata u pustinji. Ali, u ovom slučaju, ne možeš samo tako. Nešto te zaustavlja, nešto te drži. Pitaš se: „što je to, što se zbiva s tim običnim vratima?“ E, pa nisu baš obična, dragi moji, čekaj, stani malo.

Ova su vrata bila ugrađena u zid, imala su ručku i magično oko. Bila su to jedna od vrata u mom dubrovačkom domu. Ali ne samo ona što se otvaraju i zatvaraju, ne samo ta, i ništa više. Nisu to bila takva vrata. Moji su gosti, naime, na tim vratima ispisivali svoje ime, prezime ili inicijale, svakojakim olovkama, bojama, ogrebotinama. U njihov rukopis, u njihova slova, uvlačila su se svakojaka njihova i naša raspoloženja. Bili su tu, bili smo zajedno, družili smo se, žalili se, plakali, popili po koju, veselili se, ponekad ljubovali, ponekad prekidali veze, smijali se, uh koliko smo se samo smijali. I onda, pisali na vratima. Tako su na tim vratima ispisana danas imena onih koji više nisu s nama, kao i onih koji su još uvijek, tu, iza njih, hodaju u žurbi, kako već mogu. Ali, na vratima su svi, svi zajedno, tu na tim običnim vratima, svi su oni, jednako živi i jednako u žaru prijateljstva i povjerenja, kao i onda, kao i davno, kao i danas. Jer iz njihovih potpisa i sada odzvanja njihov smijeh, njihovo pitanje, zahvalnost, toplina… Gledam u potpis, slušam moje prijatelje: slušam Zdravku Krstulović i Josipa Gendu, Vladu Bužančića, Mersada Berbera, pa Mariju Braut, Enu Begović,Vaska Lipovca, A. N. Velikonju, I. Vojvodića... njih posebno, ali,i sve one koje susrećem ulicama i danas, sve dok se vrata ne zatvore i njima i meni. Do tada, eto bruje glasovi Zdenke Heršak, Milke, Tereze, Đela, Pina, Josipa Škerlja, Kokota, Kunčevića, Mani, Dedijera, Janje Franko, Dubravke Babić, Vassili Sulica, Duška Šibla, Dolića….bruje i mnogi drugi, i vama nepoznati i poznati.

Ta su vrata obilježila radost jednog trenutka. Čuvaju je u sebi i šire oko sebe. Pa će tako i dalje, i sama u prostoru, pjevati naše brojne pjesmice i pjesme. Možda ih i drugi čuju?

Vrata su se, znamo, zatvorila za nove potpise. Ovi koji su na njima ispisani, i sami će vremenom nestajati. Kao što evo pomalo nestaje i ovaj moj. To je tako. Uspomene blijede. I potpisi će postajati sve bljeđi i bljeđi. Ali vrata će, s vidljivim, kako i nevidljivim rukopisima, čuvati i dalje tragove naših priča iz davnih, iz proteklih ljeta i zima, iz svih naših tajni. Andrija Seifried


L.Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
lunapark003
LIFESTYLE
0      22|11|17 u 12:14
FOTO: Godinama Dubrovnik nije imao ovakav lunapark, djeca će uživat!
ducard_jug002
LIFESTYLE
0      22|11|17 u 12:09
FOTO: Jugaši i poker na skidanje
LIFESTYLE
0      22|11|17 u 11:25
Koncert Valetuda u klubu Orlando
revelin002
LIFESTYLE
0      22|11|17 u 09:53
Culture Club Revelin izabran za najbolji veliki klub u 2017.
rixos_predstava
LIFESTYLE
0      21|11|17 u 13:17
Emir Hadžihafizbegović stiže u Dubrovnik s predstavom "Sve je do nas"

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija