LIFESTYLE
20.03.2009 u 22:47

Prejean Dejon, igrač koji je digao košarkašku publiku na noge
VIDEO:Čuvam metak kojim sam pogođen u obračunu bandi u Los Angelesu

Košarkaši Dubrovnika u utorak započinju svoj put u ligi za prvaka protiv Šibenika. Igrač koji je najviše doprinio novom uspjehu dubrovačke košarke stiže iz Kalifornije, a zove se Prejean Dejon. Neočekivano je stigao u klub gdje su mu trener Kunce i Uprava Dubrovnika dali priliku, a to je sve što je Dejonu trebalo. Prejean je najstarije od 10 djece u obitelji i put do zvjezdanih trenutaka u Dubrovniku nije mu bio nimalo lak. Dapače, o njegovom životu mogao bi se snimiti jedan hollywoodski klasik.

 


komentara  5

Prejean, gdje si odrastao?

Odrastao sam u Kaliforniji, u okolici Los Angelesa. Do 13. godine sam živio s majkom, a potom se preselio sa svojom sestrom k ocu. S njime sam izašao iz teškog siromaštva u kojem sam se nalazio ranije, te sam dobio priliku da upišem, a na kraju i završim fakultet. Nevjerovatno je sve što sam prošao u životu, zahvalan sam dragom Bogu što sam sada ovdje. Bio sam čak i prostrijeljen u pucnjavi.

Što se dogodilo?

U regiji iz koje dolazim postoje bande. Moj rođak je član jedne od njih. Jednom sam s njime izašao vani. Bili smo u baru gdje su se pojavili i članovi neprijateljske bande. Došlo je do verbalnog sukoba, nakon kojeg smo nas četvoro napustili bar. No njih 10 je sjelo u svoje automobile i počelo slijediti naš. Nakon par minuta počeli su letjeti metci. Samo sam čuo bum-bum-bum... Moj rođak je vozio i sagnuo se, ja sam prekrio jednog našeg meksičkog prijatelja i nisam mislio na sebe. Osjetio sam nešto kao udarac lijevim dijelom vrata i nisam imao pojma da sam ranjen. Kada se sve raščistilo krenuli smo provjeravati jesmo li u redu. Tada sam napipao rupu u desnom dijelu vrata. Otišli smo u bolnicu gdje su mi pružili prvu pomoć, ali su me otpustili jer nisam imao osiguranje - s metkom u vratu!

Još živiš s metkom u vratu?

Ne, ali sam nastavio živjeti s tim još tri tjedna. Srećom sve moje su funkcije ostale netaknute, a da je metak prošao samo dva centimetra ulijevo, pogodio bi mi kralježnicu i sada ti i ja ne bismo sjedili ovdje. Zato ja uvijek kažem da je sve s razlogom, da je Bog htio da umrem tada onda bih umro. Bojao sam se svakim danom dok je metak bio u meni, ali sam i dalje igrao košarku. No na Floridi je moj trener imao novce, pa su mi ga izvadili. Imam taj metak i dan danas.

Jesi li se susretao s rasizmom u Dubrovniku?

Generalno ne. Obožavam Dubrovnik, osjećam toliko ljubavi kod svakoga s kim se susretnem. U Dubrovniku se uistinu osjećam kao zvijezda. No prvu ili drugu večer kad sam stigao izašao sam sa suigračima u jedan bar. Tamo su bili momci obrijane glave, koji me nisu gledali baš ugodnim pogledima. Prišao sam im, sa smješkom, ja sam uvijek takav, a jedan od njih mi je dao do znanja da se želi obračunati. Međutim, jedan član mog društva je uskočio i rekao mu da sam u redu i da me ostavi na miru.

Kod kuće u SAD-u?

Uf, kod kuće stalno. Koliko god se mi na nekoj visokoj razini trudili da rasizam nestane, on će uvijek postojati. Ja sam toga svjestan, pa se ne obazirem na takvo nešto. Imam svoj put i mislim samo na to.

Je li košarka bila tvoje opredjeljenje od početka ili si ju zavolio s vremenom?

Košarka je moj život, igram je otkad znam za sebe. Na fakultetu sam igrao i američki nogomet koji obožavam, ali košarka ima «ono nešto» više od bilo kojeg sporta. Ona me izvukla iz problema. Ja sam poznavao jako puno ljudi kojih danas više nema. Dok su se oni išli obračunavati ja sam išao s loptom haklati. Da nije bilo košarke ja bih se također išao obračnavati s ekipom. Srećom, moje su misli bile usredotočene na košarku. Te bande, to je nevjerovatna glupost. Ja ne mogu razumjeti da zbog tih gluposti ljudi gube živote. To vidim pogotovo sada, s ove distance.

Na fakultetu si, pretpostavljam, također igrao košarku?

Tako je, igrao sam u Los Angelesu, a treću godinu sam prešao u Miami, na Florida International University. Oni imaju jači košarkaški program. Moram reći da sam tamo igrao odlično, bio sam drugi strijelac momčadi, a ulazio sam s klupe. Ni dan danas ne znam zašto, ali trener me jednostavno nije volio. Ulazio sam s klupe i bio najbolji, nije mi jasno zašto nisam više igrao. Stoga sam tamo ostao samo jednu godinu i vratio se u LA gdje je bio trener koji me želio još od srednje škole.

Imaju li studenti koji fakultete predstavljaju kroz sport olakšice u akademskom dijelu?

Apsolutno, kako ne. Rukovodstvu fakulteta u SAD-u koji imaju sportski program je vrlo bitan njihov uspjeh, jer to je sjajna promocija za fakultet. Stoga su igrači povlašteni i sve im se omogućuje da uspješno završe faks.

Godina u Miamiju bila je presudna za tvoj život?

Tako je, tamo sam upoznao Gordanu iz Zagreba. Živjela je u studentskom domu pokraj mog, a studirala je i diplomirala financije, no i igrala košarku. Počeli smo se viđati, izlaziti i evo nas ovdje skoro tri godine kasnije. Uh, uskoro joj je rođendan, moram joj kupiti nešto lijepo. Ona je razlog zbog kojeg sam ovdje, zbog nje sam dobio novu priliku.

Da, ispričaj nam kako si zaigrao za Dubrovnik?

Nakon završenog faksa sam probao doći do NBA lige. Bio sam pozvan od LA Clippersa i Atlanta Hawksa u njihovoj razvojnoj ligi, ali to je bilo samo davanje lažne nade. Govorili su mi što sam želio čuti, a potom mi uopće nisu dali prilku da se pokažem. Tako sam ostao bez nade, a nisam imao novaca da platim agenta koji bi se brinuo o mojoj karijeri. No onda je Gordana dobila angažman u PGM Ragusi i ja sam došao sa njom. Jednog dana sam jednostavno ušetao u dvoranu u Gospinom polju. Gordana me najavila treneru Kunci, on mi je dao loptu i ja sam demonstrirao što znam. Potom su mi rekli da mi ništa ne garantiraju, ali da će mi pružiti priliku, a to je sve što mi je trebalo.

Što misliš o Dubrovniku?

Dubrovnik je sjajna momčad, a ja sam sve što im je trebalo da naprave korak više. Čuo sam da odavno ovakva euforija oko košarke u Gradu nije bila. Presretan sam. Ovo je za mene velika stvar. Sada kada sam ovdje zvijezda sjetim se odakle sam krenuo. To me motivira da radim još više na treningu i dajem još više na utakmicama.

U utorak počinje liga za prvaka, kako procjenjuješ vaše šanse?

Znam da je to razina iznad one koju smo igrali dosada. Međutim ja sam uvjeren da ćemo mi u 14 utakmica upisati bar sedam pobjeda. Ako smo dovoljno motivirani možemo pobijediti bilo koga. Možemo iznenaditi i Cibonu. Gledao sam ih dosta, snimao mane i stvarno mislim da ih možemo pobijediti. Svi smo mi isti, nisu oni vanzemaljci. Obučemo dres i tenisice. No pobjeđuje onaj tko to više želi. A ja želim samo to, pobjeđvati. To sam rekao Kunci i Upravi na razgovoru: sa mnom ćete pobjeđivati.

Sjajna je tvoja komunikacija s publikom u Gospinom polju?

Da , uživam u tome. Ako oni mene bodre, ja im se odužujem. Protiv Cedevite je bila puna dvorana, kažu radi mene. To me čini jako ponosnim. Kada sam došao, prvu utakmicu je bilo 75 gledatelja, bilo je otužno. Drago mi je da sam uspio vratiti košarkaški entuzijazam Dubrovniku.

A komunikacija sa trenerom i suigračima?

Svi dobro govore engleski. Kad trener Kunce drži poduži govor, onda je tu Ščepanović koji mi sve prevede, njegov je engleski odličan.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Sljedeću godinu ću još provesti tu, potpisao sam. Ne znam što će biti dalje, ja ću samo davati sve od sebe i vjerujem da ću uspjeti dostići svoj i san svakog košarkaša, a to je igranje u NBA ligi.

Misliš da možeš igrati u NBA-u?

O da, uvjeren sam u to. Uvjeren sam da ću za 3-4 godine igrati u NBA-u. Ali pritom ne mislim da ću statirati. Igrati ću i biti važan kotač u momčadi koja će biti sudionikom doigravanja. To dugujem svojoj obitelji. Rekao sam im: odlazim da postanem netko, a kada uspijem svima ću vam pomoći. Naravno, moj prvi cilj je igrati košarku, a ne novac. Obožavam je i igrati ću košarku dok ne umrem. NBA je san svakog košarkaša, pa tako i moj logičan cilj. Uz to što je najkvalitetnija liga na svijetu financijski uvjeti su sjajni.

Odakle ti toliko uvjerenje da ćeš uspjeti stići tako daleko?

Znam da hoću. Znam što mogu. Otac mi je ugradio takav stav. Sve što znam, naučio sam od njega. A igrao sam sa i protiv mnogih današnjih NBA igrača, čak i superzvijezda poput Barona Davisa, Antoine Walkera, Tayshaun Princea, Chauncey Billupsa, JR Smitha... I sa svima sam prolazio odlično. Stoga ne lupam u prazno kada kažem da ću uspjeti.

Što na to kaže Gordana?

Ona je uz mene. Kada smo dolazili ovdje ona je rekla da ako ja ne uspijem idemo natrag u SAD. Ona je spremna žrtvovati svoju karijeru za mene.

Dok ne dođeš do NBA, što ti najviše nedostaje od kuće?

Sigurno obitelj... I teretana. Tamo su teretane sjajne, velike, pune opreme. No ovdje mi je predivno. Toliko ljubavi osjećam u ovom gradu, osjećam se voljenim, a to je jako bitno. Tu mi je naravno i djevojka. S njom provodim vrijeme. Nisam baš od izlazaka, odem s društvom rijetko vani. Uzmem film s Gordanom... Uz to sam i zvijezda ovdje, što više trebam. Dubrovnik je prekrasan grad, jedva čekam i ljeto da se okupam. A kruha kao ovdje kod nas u SAD-u nema. Sigurno će mi nedostajati vaša hrana. Sretan sam ovdje, tražit ću čak hrvatsko državljanstvo, jer ovo je prvi put da sam van Amerike i znam da nas u Europi baš ne vole, ali ja se ovdje osjećam predivno. Zahvaljujući Dubrovniku sam uspio pobjeći iz kruga koji nije baš ugodan. Prijatelji mi šalju poruke tipa: svaka čast, nisam vjerovao da ćeš uspjeti, a to mi znači puno. Sve se u životu događa s razlogom.

 

Razgovarao:Nikola Raguž

Fotografije:Mateo Rilović

Video : VSP - Video

 







KOMENTARI / Komentiraj
   
   

ovrata 22.03.09 u 15:27
ovaj kosarkas je Magin duhovni brat! slična priča o odrastanju povezuje oba nasa heroja, problemi u getu, teško školovanje i rad za uspjeh i konačno nagrada... Sv. Marija ili Compton, ista stvar....bitan je rad i vjera u sebe i svoje mogućnosti....bazen ili parket, ista stvar... bravo za Magea i Dejona...

   

ovrata 22.03.09 u 15:27
ovaj kosarkas je Magin duhovni brat! slična priča o odrastanju povezuje oba nasa heroja, problemi u getu, teško školovanje i rad za uspjeh i konačno nagrada... Sv. Marija ili Compton, ista stvar....bitan je rad i vjera u sebe i svoje mogućnosti....bazen ili parket, ista stvar... bravo za Magea i Dejona...

   

dunto 21.03.09 u 22:48
Prežon Dežon,moj kmiconi trebo si ti ostati u svom getu,a ova priča s metkom je za 5,-pazi Prežon metak,-hvala Đamal,spasio si mi život!

   

labello 21.03.09 u 22:34
Jako simpaičan mladić i baš mi je drago da je našao sebe u našem Gradu

   

buža1864... 21.03.09 u 18:46
ovaj lik je totalna legenda. pa on je prvi čovjek nakon Mage koji je digao grad na noge. sam je rekao da je bilo 75 ljudi na prvoj tekmi a sad puna dvorana. tako mage puni dvorane kad se igra turnir sv.vlaha, pa puni kupališta kad se igra divlja liga. malo je takvih ljudi u svijetu, eto ja sam znao dvoje to su mage i mišo kovač evo sad sam upoznao i ovog legendu košarkaša.





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija