KULTURA
07.08.2017 u 20:16

KAZALIŠNA KRITIKA: Tim Burton meets Miroslav Krleža u Umjetničkoj galeriji

Čini mi se da je premijera Krležinih Gospode Glembajevih u režiji Zlatka Svibena izazvala prilično podijeljene, ako ne i ne odobravajuće reakcije kod većine publike sinoć na premijeri. Meni je međutim, bilo suprotno. Što više konzumiram bilo koju vrstu umjetnosti, pa tako naravno i kazalište, sve mi se više čini da je ona prva, najosnovnija i najjednostavnija recepcijska razina vrlo bitna, i da tek nakon nje idu slojevitija kritička promišljanja.

Napisala: Petra JELAČA


komentara  0

Osnovno je pitanje mogu li se i smiju li se Glembajevi, na čiji nas značenjski i sadržajni raspon odlično podsjeća programska knjižica autorice Mire Muhoberac, a vjerujem da ga je i inače svjesna većina publike, interpretirati u kodu pomaknute atmosfere zagrobne parodije?

Smiju li se Leoneovi uvijek aktualni egzistencijalistički košmari hamletovskih proprcija oslikavati songovima i zagrobnim korom koji kao da je izašao iz filmova Tima Burtona?

Režija Zlatka Svibena u poprilično filmskome kodu pristupa tekstu, a prostor Umjetničke galerije izvrsno koristi. Uključuje, koliko se danas može, i jednu vrstu ambijentalnosti, jer sam prostor vile Banac odnosno Umjetničke galerije nosi slične priče u sebi, kao i predratnu atmosferu zbivanja, baš kao što je i naznačeno u drami. Svečana pogrebna kočija na samome ulazu i pojavljivanje kora umrlih, uz pripadajuću glazbu također poprilično filmskih karakteristika uvodi nas u gore spomenutu atmosferu, i u prvi mah malo šokira, no nakon toga ipak uspijeva, barem mene, uvući u bizaran i neočekivan ton zagrobnog zbivanja.

Kroz obiteljske scene iz drame publika šeće kroz zgradu Umjetničke galerije-dom Glembajevih do gledališta gdje će se većina drame odvijati, u inscenaciju glembajevskog salona punog portreta predaka, dok se u pauzi u prostorima same galerije mogla  pogledati aktualna izložba, a kako se Leone, nosivo dramsko lice, bavi slikarstvom, to također predstavlja jedan od konceptualnih režijskih pluseva. Kao i u Unterstadtu ambijentiranom za gostovanje u Dubrovniku, poseban je doživljaj šetati kroz samu kazališnu fikciju, kroz scene, što nas podsjeća na dubrovačku ambijentalnost kakve više nema.

Poznata Krležina drama događa se u okviru songova i scena koje ilustriraju ponajprije Leoneova razmišljanja. Poneki songovi jesu suvišni, posebice oni pred kraj predstave, kod već ljubavnih scena između Leonea i sestre Angelike. Umanjuju im bitnost, težinu, emotivnost te duboko dramsku srž.  Nadalje, scene ubojstva barunice Castelli, kao i smrti Ignjata Glembaya prolaze gotovo neopazice, vjerojatno zbog općeg parodijsko -ludičkog tona koji na neki način rasterećuje odnosno pojednostavljuje pregnantnu dramatičnost i gustoću zbivanja jedne  predratne noći, slojevitu brojnim, uvijek aktualnim tematikama i problematikama, kao i arhetipskim likovima i zbivanjima.

Leone Glembay u interpetaciji Mija Jurišića mladenački je, dječački lijep Leone drugačiji od onih na koje smo navikli, za nijansu jednostavniji, pa mu tako u monološkim scenama i überspannt situacijama ponekad nedostaje slojevitosti u proživljenosti svih tih emocija i neurotskih stanja. S druge strane, naročito je uspješan u scenama sa sestrom Angelikom (Bojana Gregorić Vejzović) te njih dvoje tvore izvrstan scenski par, čija se međusobna naklonost, uopće, čitav odnos naročito točno vidi i osjeća. Kod Leona je primjetan i prijelaz, na početku predstave, iz jednog stanja u drugo, no, možda je to bila i Jurišićeva i redateljeva intencija.

Predrag Ejdus kao Ignjat Glembay po meni je ostvario najbolju ulogu u ansamblu. Dobno blizak liku, utjelovio je preciznost, hladnoću i gospodsku nonšalanstnost banakra koji mora da je na svašta bio spreman da do svoje moći i bogatstva dođe, te da ga održi, a u isto vrijeme je čovjek sa raznolikom skalom  emocija koje je sposoban i verbalizirati. Također, učinio je da lik Ignjata Glembaya u potpunosti razumijemo, čak da na momente s njime i suosjećamo te da nam postanu bliske sve njegove motivacije. Izvrsna jezična interpretacija agramerskog patricija upotpunila je i zaokružila ovu ulogu, koja je unatoč songovima i oniričko-zagrobnoj vizuri uspjela ostati monumentalna.

Barunica Castelli-Glembay Anje Šovagović Despot, jedan od najanaliziranijih ženskih likova naše književnosti, nije upao u zamku da postane preoštar ili predominantan, lišen femme fatale karakteristika uz nužnu dozu prijetvorne nježnosti i zavodljivosti, onime što se tradicionlno smatra tipično ženskim obilježjima. Anja Šovagović Despot donosi jedan sasvim psihološki dosljedan i iznijansiran portert žene čije motivacije također, u okviru njene naglašeno praktične prirode bazirane na erotičkoj inteligenciji, uz poznate konotacije demonske žene,možemo sasvim dobro razumjeti.
Od ostalih bih uloga izdvojila Silberbrandta Amara Bukvića, Pubu Fabriczya  Mladena Vujčića, te Fabrizcya Damira Lončara. Sva trojica su ostvarili zaokružene i pamtljive, prave krležijanske uloge.

Kor pokojnika bio je odlično glumački, koreografski i glazbeno uvježban, dok je glazba Zlatka Tanodia u songovima imala notu namjernog apsurda i dozu groteske, što je sve u funkciji oniričko-zagrobne vizure iz koje se gledaju živi, te se parodira i relativizira njihova moć i uspjeh, i čeka neminovna propast, uvjetovana zlom nanesenim upravo njima, umrlim pripadnicima kora. Iz takve, obrnute perspektive, u kojoj su pomaknuti i okviri obiteljskih portreta, dijalog živih i mrtvih ima smisla, iz njega proizlazi i glazba i pokret (Staša Zurovac), scenografija i projekcije (Leo Vukelić), te kostimi (Bjanka Adžić Ursulov) i svjetlo (Ivo Nižić).

Bilo bi jako dobro i poželjno da ima više stručnih kritičkih pera koja bi dala eventualne protuargumente mojima, jer meni se predstava svidjela. Time bi se odgovorilo i na početku osvrta postavljena pitanja, koja ostavljam otvorenima za raspravu. 

Svjesna sam da ovakva režija pojednostavljuje neke osnovne karakteristike Krležine drame, no zauzvrat nam nudi jednu zaigranu bizarnost, svježinu novih interpretacija, koja treba biti dobrodošla nakon niza uprizorenja koja su ipak uvijek potcrtavala slojevitost i kanonsku monumentalnost Gospode Glembayevih.







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
izlozba_120_godina_krapinskog_pracovjeka_180519_naslovna
KULTURA
0      18|05|19 u 23:04
FOTO: Otvorena izložba "120 godina krapinskog pračovjeka"
ivana_medo
KULTURA
0      18|05|19 u 17:35
Najdraže knjige Ivane Medo Bogdanović
KULTURA
0      18|05|19 u 14:55
Predstavljanje knjige „Narcis i ruža“ Danielle Kordić
ljubav_ga_mori_dmd02
KULTURA
0      18|05|19 u 09:54
Ljubav ga mori, a ljubav se njime ruga
medunarodni_dan_muzeja08
KULTURA
0      18|05|19 u 08:43
Održane edukativne radionice i predavanja u Dubrovačkim muzejima

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 19|05|19
Napustio nas je Ivo Biočina







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija