LIFESTYLE
26.06.2017 u 23:54

PREDSTAVLJAMO/ Lucija Tomašić: vratila sam se iz Londona, jer želim biti dio našega malog slatkog svijeta....

Dogodilo se odjednom. I to, na završnoj godini Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu. Shvatila je da s tom diplomom ne vidi svoju budućnost. Barem ne onakvu kakvu je priželjkivala da bude sretna i zadovoljna. Poželjela je iz vlastite kuhinje u kojoj se okušavala u pripremama slastica, koje su, govorili su joj, bile tako - mljac i ukusne - izaći u malo veći prostor slastičarstva. Le Cordon Bleu škola u Londonu dala joj je znanje, proširila vidike. Vratila se u Grad. Radi. Napreduje. I sanja - kako će jednoga dana imati svoj mali slatki kutak u kojemu će uz dobar čaj i izvrstan kolač, svojim gostima, barem nakratko, usporiti vrijeme... Lucija Tomašić dosad je uspjevala u ostvarenju svojih snova, zašto sumnjati da će se i taj ostvariti?


komentara  1

Rodena sam na sv. Vlaha, 3.veljače 1988. u Dubrovniku. Završila sam Osnovnu školu Marin Držić, Osnovnu glazbenu školu, te sam nakon toga upisala Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer glazbenik. Nakon završene srednje glazbene škole studirala sam na Fakultetu prometnih znanosti. Postala sam magistra vodnog prometa i otišla na školovanje u London u Le Cordon Bleu školu. Tamo sam završila smjer slastičarstva. Radila sam u hotelu Radisson Blu u Dubrovačkim vrtovima sunca, restoranu 360, slastičarnici Mak na konac, restoranu Alyn Williams u hotelu Westbury u Londonu, a sad sam zadužena za slatki kutak u restoranu Sesame - tako se predstavlja Lucija Tomašić, mlada dubrovačka slastičarka.

Kad si osjetila "poziv" da postaneš slastičarka? Kao mala ili je bio neki okidač koji te je potaknuo?

- Bila je to na četvrtoj godini faksa, Prometnog fakulteta na kojemu sam studirala, kad sam shvatila da se zapravo ne vidim u struci. Pekla sam kolače doma i vidjela koliko me veseli kad netko proba nešto što sam napravila i kaže: kako je ovo dobro!

Ustrajala si na svome snu iako si završila Prometni fakultet...tako da imaš dvije diplome..... nisi nikad razmišljala zaposliti se u struci?

- Nisam. Odmah po završetku fakulteta sam našla posao kao pomoćni radnik u kuhinji kako bih vidjela zanima li me cijeli taj svijet slastičarstva u nekim realnim okvirima, a ne samo u nekoj mojoj idealnoj slici koju sam gradila na temelju mog afiniteta prema slasticama.

U kojim si segmentima života sve "profitirala" odlaskom na školovanje u London, na Le Cordon Bleu kulinarsku školu, kakav je svijet s kojim si se susrela? Što si sve tamo naučila, na što si u svome školovanju najponosnija i jesi li u trenucima odluke pomislila da upišeše cjelovito kuharstvo, a ne samo slastičastvo?

- Mislim da sam profitirala u svim segmentima života i sazrijevanja. U toj prestižnoj školi nisam samo učila o slastičarstvu. Tokom školovanja upoznala sam ljude iz cijelog svijeta. U 9 mjeseci škole puno naučiš i o njihovim kulturama. Nakon školovanja imaš prijatelje po cijelom svijetu s kojim se i dan danas čujem.
Nisam pomišljala na kuharstvo. Uvijek je bilo samo slastičarstvo i cijeli taj slatki svijet. Mislim da sam najponosnija na svoju završnu tortu u školi i najveći broj bodova koji su se mogli ostvariti. Svijet s kojim sam se susrela vani je s jedne strane užurban i težak, ali s druge strane se cijeni rad i volja za radom.

Čini se kako si, povratkom u Grad bila prekvalificirana za posao, kako se uobičajeno smatra slastičastvo...je li bio problem naći posao?

- Nije mi bilo teško naći posao. Posla za slastičara uvijek ima, ali je pitanje što ti želiš postići. U posljednje vrijeme sve je veća potražnja za slastičarima, što je dobro jer mi se čini kako su ljudi počeli više cijeniti i taj naš mali slatki svijet. Radila sam sa Jeffreyem Vellom, Alyn Williamsom, Petrom Jelenić, a u školi sam surađivala sa svim šefovima kao njihov pomoćni šef na radionicama i kratkim tečajevima. Od svih njih sam naučila puno toga.

Inzistiraš na posebnim sastojcima za svoje slatkiše.... koliko je to skupo i koliko povećava cijenu završnog proizvoda? Što je tvoja uska specijalnost, čime se najviše baviš?

- Inzistiram na kvalitetnim sastojcima, istina. Kvalitetni sastojci su skuplji i zahtijevaju više vremena u njihovu pronalasku i nabavci, ali krajnji rezultat je zbog toga dobar, izuzetno dobar. Završni proizvod je skuplji, ali ne mogu reći da je preskup da se ne bi mogli jednom tjedno počastiti. Dosad sam radila u restoranu preko ljeta i jednoj slastičarnici u Zagrebu preko zime. Uvijek mi se puno više sviđalo raditi u restoranu i osmišljavati kartu s desertima, pa mogu možda reći kako su deserti moja uska specijalnost, ali ni izrada kolača u slastičarnici nije ništa manje zahtjevna. Na kraju se uvijek svede na to kako treba biti precizan u svemu i to je ono što me najviše veseli u svemu tome. Treba imati strpljenja i ljubavi, a to se onda osjeti i u kolaču.

Što bi bilo ostvarenje tvoje najveće ambicije vezane uz slastičarstvo?

- Moj mali kutak gdje bi se posluživali fini čajevi i kolači i gdje bi se ljudi osjećali kao da je vrijeme stalo. Ili kao da je vrijeme malo usporilo svoj protok.

Sudionica si Kinookusa i ostalih manifestacija koje afirmiraju i promoviraju lokalno.... što je to u tvojim slasticama?

- Koristim lokalne namirnice kao sto su rogač,  bademi, ljuta naranča, domaći limuni i naranče, maslinovo ulje... željela bih da okus slastice odjedanput na nepcu izazove osjećaj Mediterana i kraja gdje je nastao.

Koliko ugostitelji i vlasnici restorana smatraju da je slastica na jelovniku isto važna kao i glavno jelo?

- Deserti i kolači su važni, da ne smatram tako, vjerojatno se ne bih odlučila da mi to bude životni poziv. Možda su nekome najvažniji dio menu-a, a možda nekome nisu. Čini mi se kako ugostitelji i vlasnici restorana svakim danom sve više shvaćaju da su i deserti u karti sve bitniji. Ja osobno uvijek zapamtim restoran po desertu.

Jesi li ikada pomislila - dovraga, zašto sam ovo završila? Ili je to tvoj definitivno sanjani san....

- Nisam nikad tako nešto pomislila jer mi je i samo školovanje bilo predivno. Posao je težak, ali kad nešto voliš, ništa ti nije problem.

Jesi li ikad pomislila poći raditi vani, u inozemstvo gdje je možda slastičasrstvo bitnije nego je kod nas?

- Radila sam u Londonu dok sam bila u školi. Vratila sam se u Dubrovnik jer sam htjela biti dio našeg malog slatkog svijeta. Svakim danom slastičarstvo kod nas napreduje, a ja želim biti maleni dio tog mozaika gastro identiteta dubrovačkoga kraja.


L.Crnčević/foto:Vedran Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
   

u





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
spica_151218_naslovna
LIFESTYLE
0      15|12|18 u 15:53
FOTO: Kakav su danas outfit izabrali šetači na Stradunu?
LIFESTYLE
0      15|12|18 u 15:52
Cavtaćanima se uređuje plaža u Tihoj!
filluart_naslovna
LIFESTYLE
0      15|12|18 u 13:13
KUPUJMO OD LOKALNIH PROIZVOĐAČA: U FilluArt-u na Kunejima dočekati će vas lutkarica Carmela
mazoretke0
LIFESTYLE
0      15|12|18 u 11:10
Adventska čarolija župskih mažoretki
alan_hrzica_ duhovna_glazba_141218_naslovna
LIFESTYLE
0      15|12|18 u 00:39
FOTO: Alan Hržica održao koncert duhovne glazbe

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija