LIFESTYLE
10.06.2017 u 21:03

PROMJENE U ŽIVOTU OLGE MURATTI: i sama razmišljam što i kako dalje....

Proslavila je 65. rođendan, oprostila se od radnog kolektiva s kojim je provela 35 godina života, započeli su njeni umirovljenički dani, a nakon 16 godina ili četiri mandata provedena u dubrovačkom Gradskom vijeću, te prije toga četiri u VUR-u, kao predstavnice struke, odgoja i obrazovanja, nije uspjela s listom Hrvatske stranke umirovljenika prijeći onaj famozni 5% prag. Previše promjena, čak i za nju, reći će u polušali, Olga Muratti. Još ima snage i volje - sigurno neće sjediti i brojati dane besposlena. U politici nastavlja biti na malo drukčiji način, više će se posvetiti brizi i pomoći ljudima koji to trebaju, a konačno će malo više uživati i u Šipanu, o kojemu je dosad, kaže, više pričala, a na njemu manje bila. I, naravno, obitelj će imati sada malo veći dio nje same....


komentara  5

Objavili ste kako odlazite u mirovinu, je li vam to teško palo, što će Vam najviše nedostajati?

- U OŠ Marina Držića sam došla 1982. godine, a moj radni vijek je započeo davne 1970. kad sam kao mlada učiteljica u potrazi za poslom došla na otok Šipan, udala se, rodila dvije kćerke i nakon toga 10 godina radila kao kadrovik u hotelu Croatia u Cavtatu. Bila su to krasna vremena kojih se rado sjetim. Jedan dio mog života je završio, jer sam otišla u mirovinu. Rekla bih da tako piše na papiru, ali u mojoj glavi to još nije evidentirano. Bila sam sigurna da sam to riješila sama sa sobom, a vjerojatno i zato što sam naučila stvari držati pod kontrolom!!! Ovo je  jedan od primjera da ne možete uvijek i sve kontrolirati, jer srce uvijek ne sluša razum i  ima svoja pravila!

Nisam se pomirila s činjenicom da je došlo vrijeme za mirovinu i sve drugo što bih rekla, ne bi bila istina. Kad se zapitam zašto je to tako, vjerojatno odgovor leži u mom krasnom kolektivu s kojim sam bila 35 godina, ali i u činjenici da se naučite živjeti život kojega ste gradili sa ljudima od kojih su vam mnogi postali prijatelji s kojim ste dijelili životne sudbine i sudjelovali u onim lijepim, ali i grubim događanjima. Moje radno mjesto je bilo takvo da sam, sa kolegama, svakodnevno sudjelovala u životu cijele škole, njezinih učenika, roditelja, vanjskih suradnika... jednom riječju, jako puno različitih ljudi sa različitim potrebama i za sve to morate naći vremena, ali i pravu riječ i postupanje u pravo vrijeme, jer je vrlo često već sutra kasno.
Ako kažem da sam 35 generacija djece upisala u školu, onda možete zamisliti koliko je to ljudi od kojih su mnogi danas vrlo uvaženi i priznati sudionici društva u kojem živimo. Nije tad bilo mobitela, nije bilo previše osobnih automobila, a  često ste toj djeci trebali pomoći kad su bolesni, odvesti ih do bolnice, osušiti ih nakon kiše, utješiti ih kad su neraspoloženi, zazvati im roditelje,  pomoći im da u razredu budu sa prijateljem ili susjedom... jednom riječju naći razumijevanja za njih, a u svemu tome ostati profesionalan. Koliko sam, i jesam li uspjela, to će reći oni, ali jedno znam -  radila sam to na najbolji mogući način na koji sam znala i smatrala potrebnim.

Ono što je mene kao osobu posebno oplemenilo, je osjećaj za potrebe djece s teškoćama u razvoju koja se školuju u sklopu naše škole. Biti s tom djecom i raditi s ljudima koji svoj radni vijek posvete takvoj djeci, ne može vas ostaviti ravnodušnim, a još i svakodnevno biti sudionikom takve djelatnosti, obogaćuje vas i usadi  ljudske osobine koje nigdje drugo ne možete steći. Jako sam sretna da sam mogla pripomoći stvaranju boljih radnih uvjeta za tu djecu i  to je nešto što me formiralo kao čovjeka.

I kad me pitate što će mi nedostajati, sigurna sam da će mi nedostajati svi ovi ljudi s kojim sam radila, nedostajat će mi onaj žamor na hodnicima, ali i oni nestašluci koji su bili sastavni dio mog posla. Obuzela me neka sjeta kad mi je jedna od tih mladih kolegica neki dan napisala: „mogu reći da sam danas i osobno i profesionalno izgrađena osoba uvelike zahvaljujući Vama koji ste imali snažan utjecaj i bili oslonac....imali smo sreću što smo rasli uz Vas“. Lijepo je to čuti kad odlazite, premda  sigurno ima i onih koji misle drugačije, što je opet normalno.

Nekako se potrefilo više promjena u životu - kako ste doživjeli tenutak da ne ulazite u Vijeće, dakle nakon popriličnog političkog sudjelovanja u životu Grada i Gradskog vijeća, primirje i na tom planu...hoće li Vam to nedostajati, jeste li bili razočarani rezultatom izbora, što ćete dalje u politici?

- Da, previše promjena, čak i za mene! Ovo je dokaz da ne možete uvijek i sve u životu kontrolirati. Nisam očekivala da neću dobiti mandat i da neću biti gradska vijećnica. Dapače, očekivala sam to i upravo tu vidjela način na koji ću odlazak u mirovinu učiniti manje teškom. Znam sebe i znam da nisam osoba koja može sjedati i uživati u umirovljeničkim danima. Ali tu sam gdje sam. I ja sebi postavljam pitanja - što i kako dalje?! Razmišljam! Imala sam plan koji mi se nije ostvario i sad moram naći alternativno rješenje, ja bih rekla, ono što sam smatrala alternativnim. Naime, uvijek sam znala što želim, a sad je to došlo do potpunog izražaja. Želim raditi i pomagati ljudima, i to onim običnim ljudima koje svakodnevno susrećemo, a koji se ne primjećuju. Želim pomagati u akcijama i aktivnostima koje pomažu onima koji ne mogu i onima koji nemaju. Takvim radom sam se i dosada bavila, ali bih rekla, usputno. Sad se tomu želim posvetiti. Moja stranka, Hrvatska stranka umirovljenika je pravo mjesto za to. Na listi za Gradsko vijeće smo imali vrlo kvalitetne ljude koji su spremni tako raditi i prava je šteta što to ljudi nisu prepoznali i dali nam mogućnost da se i  kroz Gradsko vijeće izborimo za to. Pomoć udrugama civilnog društva je nešto što će me sigurno ispuniti i gdje ću naći mjesto za djelovanje, jer pomagati drugima je ono što želim raditi i što sam cijeli život radila. Vjerujem da ću tu naći sebe i biti od koristi ljudima ovoga grada. 

Neću se povući iz političkog života, jer je šteta iskustvo koje imam, ne koristiti. Jako dobro znam što i kako Gradsko vijeće može i mora raditi i tu ću, rekla bih, iza „pozornice“, biti netko tko će redovito ukazivati na sve ono što je loše, ali i pohvaliti ono što je dobro.

Kako gledate na događanja u političkom vrhu države, te kako gledate na to kada se spusti na lokalnu razinu.... inače, kakvo je vaše mišljenje zašto je došlo do ovako strašnog poraza ljevice i u našemu gradu i u državi? Kako gledate na HNS-ovu koaliciju s HDZ-om i izlazak njihovih članova iz stranke u Gradu?

Sve ovo pokazuje da je u politici sve moguće, pa i ono što se činilo nemogućim. Nema principa, nema logike, nema dosljednosti, jednom riječju, nema onoga po čemu se jedni razlikuju od drugih. Pitate me zašo je došlo do poraza lijevice, pa zato što lijevice uopće nema. Tko su to lijevi? Po čemu ih prepoznati? Je li po tomu što ispred njih stoji predznak koji je nekad to značio? Kako je moguće da SDP-ovac podržava HDZ i obratno? Sazrelo je vrijeme da priznamo da ne postoje razlike. Onda je poštenije da dvije najveće stranke koaliraju i time prezmu odgovornost  za društvo. Sve drugo znači prebacivanje krivnje na „male“, a oni ne mogu biti odgovorni  jer im građani nisu dali mandat za to. Glasači su odredili odgovornost  i „veliki“ je trebaju preuzeti. Crveno svjetlo na semaforu gori, a vrijeme ističe!
SDP je izgubio svoj put, a na tom putu je izgubio socijaldemokratsko opredjeljenje i kvalitetne ljude za koje neće tako lako naći zamjenu. Nemaju ni na pomolu lidera, a liderom se ne postaje preko noći, tako da će  put oporavka biti jako dug i neizvjestan. I da se krivo ne shvati, ja nisam sretna zbog toga, ali je to činjenica.

Osobno sam socijaldemokratkinja, ali ne znam gdje tu socijaldemokraciju na hrvatskoj političkoj sceni prepoznati. To je zabrinjavajuće!  Sve više se čuju glasna šaputanja da treba prepoznavati ljude koji su spremni raditi u interesu društva, pa i po cijenu da ne pripadaju vašem političkom svjetonazoru!

To što je HNS u koaliciji sa HDZ i nije suviše neočekivano, jer je prva takva koalicija i krenula od  HNS-a i famoznog Dubrovačkog dogovora, ali je strašno da to nisu riješili unutar stranke. Svaki raskol je slabljenje, a HNS je već imao takvih događanja i poprilično se oporavio. Bojim se da su sada druga vremena i da će to biti puno teže. Osobno mi je žao da neke kolege kao gospođa Čale Mratović i  gospar Vekarić napuštaju HNS jer dubrovački HNS bez njih neće biti isti.

Što očekujete od novog Gradskog vijeća, mislite li da će izdržati do kraja mandata?

- Poznavajući najavljeni sastav tzv. „vladajuće većine“, skoro da sam sigurna da će odraditi mandat bez većih problema. Nije dobro da je u GV malo ljudi s kontinuitetom. Nova lica su potrebna, ali iskustvo je nužno. Mislim da će se odluke lakše izglasavati, ali ćemo biti oštećeni za rasprave i drugačija mišljenja. Uostalom, pratit ćemo!

Čemu ćete se posvetiti u budućim godinama, imate li hobije koje ste dosad potiskivali zbog pomanjkanja vremena....

- Jednim dijelom sam već odgovorila na ovo pitanje, ali bih naglasila da politiku neću tako lako „izbaciti“ iz moje glave, to je više nego sigurno. Za baviti se politikom ne morate biti u gradskoj vijećnici, iako je tako puno lakše, zato ću svoje znanje i iskustvo koristiti u mojoj stranci i vjerujem da ćemo biti nezaobilazni čimbenik na političkoj sceni Dubrovnika. Sigurno ću mirovinu koristiti za putovanja, jer  mi je to davna želja, a konačno ću veći dio sebe "vratiti" mojoj obitelji i unučićima koji su svo ovo vrijeme imali manji dio mene. Imam sređen i uređen obiteljski život i znat ću u tome uživati, za što dosad nisam imala previše vremena. Neću više samo govoriti o Šipanu, sad ću u njemu i uživati.


L.Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
   

macy 12.06.17 u 10:53
Kokoš se opet smije sama sebi... I ruga se... Liječi komplekse... Pa kokodače...

   

Dubrovnik-Ljilja 12.06.17 u 09:02
A i ti si tu negdje po godinama. Valjda ti znas kako dalje hahha ili Blize hahha. U tim godinama obicno se zene hvataju pletenja. Ili uzgajaju cvijece. Jer im to velika penzija omogucava.

   

Dubrovnik-Ljilja 12.06.17 u 08:58
Posudi ocale od Olge i ponovno procitaj.

   

macy 11.06.17 u 21:11
Kanadski udave: što si s ovom hrpom gluposti htjela reći? Zapravo - iskokodakati.

   

Dubrovnik-Ljilja 11.06.17 u 20:45
Slijepo je slijedila Vlahusica. Prvo su pobijedili na izborima, obecavajuci da nece biti golfa na Srdju- da je sve skuhala Mama. Onda , pobijedili i nije proslo ni tjedan dana, kad su se "predomislili". Imali ste sansu da zaustavite gradnju projekta golfa na Srdju, golfa, koji je sad, vec , zaboravljena aktivnost zbog pesticida i suvisnog, ogromnog navodnajvanja, dok vecini sivjeta prijeti susha zbog klimatskih promjena. Imali ste sansu, a niste nista ucinili, kao sto ste bili obecali. Da ste toliko iskusni, znali biste da penzioneri ne mogu biti stranka, sama po sebi. Inace, akutno pitanje smeca po cijelom Dubrovniku. Nedovrsenje projekta za penzionere - hotela Gruz. cini mi se , vise od osam godina). A sad lijepo uzivajte u svojoj, ne maloj, penziji.





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija