LIFESTYLE
28.05.2017 u 10:00

PREDSTAVLJAMO Anitu Trojanović, studenticu koju znatiželja vodi u zrak i podzemlje Konavala

Imate pravo. Mladi ljudi koji su odrasli u Konavlima, vraćaju se u Konavle. I sama vidim svoju budućnost u svom rodnom kraju - kaže studentica krajobrazne arhitekture, speleologinja, planinarka, aktivna Anita Trojanović, 25-godišnjakinja impresivnog životopisa....zaljubljena u suhoziđe i zelenu gradnju...


komentara  1

Kako biste nam se predstavili?

- Rođena sam 25. srpnja 1992. godine u Dubrovniku. Još tokom osnovne škole sudjelujem na raznim slikarskim natjecanjima gdje osvajam brojne nagrade. Maturirala sam 2011. godine u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića kao najuspješniji učenik u generaciji slikara-dizajnera. Nakon srednje škole upisujem studij Krajobrazne arhitekture na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U suradnji s udrugom DEŠA - Dubrovnik 2012. godine organiziram edukativnu radionicu na temu „Dubrovačka ljuta naranča” namijenjenu učenicima umjetničke škole Luke Sorkočevića. Od 2013. do 2015. godine aktivno sudjelujem na ljetnim međunarodnim radionicama „Design&Buildˮ, projektiranja i izvedbe terapijskih vrtova psihijatrijske bolnice na Rabu, koje predvodi profesor Daniel Winterbottom sa Sveučilišta u Washingtonu. 2015. godine sudjelujem u izradi „Studije krajobraza otoka Cresa”, te kao dio izvršnog tima u izradi „Krajobrazne osnove nacionalnog parka Krka”. Iste godine stječem zvanje prvostupnika na temu „Interpretacija kulturnog krajobraza Konavala”. U travnju 2016. godine prezentiram završni rad na mjesecu krajobrazne arhitekture u ljetnikovcu Bunić-Kaboga u Dubrovniku, te u Matici Konavle na Grudi. U istom mjesecu započinjem s radom na projektu „Suhozidna baština Konavalaˮ u suradnji s Maticom Hrvatskom ogranak Konavle, Muzejima i galerijama Konavala, djelatnicima Zavoda za krajobraznu arhitekturu, te kolegama Petrom Sturicom i Pavom Đukanom. U srpnju iste godine, u suradnji sa doc.dr.sc. Goranom Andlarom i mag.ing.arch. Filipom Šrajerom, sudjelujem u izradi znanstvenog članka „The classification of mediterranean terraced landscape – the case of Adriatic Croatia” za slovenski geografski časopis Acta Geographica Slovenica. Tokom ljeta sudjelujem na međunarodnoj radionici izgradnje suhozida na Učki, koju je organizirala udruga „4 grada Dragodid”. Zajedno sa kolegicom Petrom Sturicom, prijateljem studentom kiparstva Petrom Ćujom i doc.dr.sc. Ines Hrdalo osvajam 3. nagradu na javnom natječaju za izradu krajobraznog rješenja spomen-obilježja hrvatskim braniteljima poginulim u VRO Bljesak u Okučanima, raspisanog od strane Ministarstva branitelja. U ožujku ove godine sam sudjelovala na međunarodnoj radionici u Krakowu s idejom krajobraznog uređenja parka Bagry prema granicama i elementima gradova Hrvatske pod nazivom „Little Croatia”. Trenutno sudjelujem u projektu „Volonteri u parku”, organiziranom od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, gdje radimo na krajobraznom uređenju stambenog parka u Zagrebu, promičući aktivnosti i boravak u vanjskom prostoru, te završavam edukaciju za zelenu gradnju. Svoje diplomsko obrazovanje nastavljam na istom studiju, gdje radim kao demonstrator na preddiplomskom studiju. U svoje kratko slobodno vrijeme se bavim planinarenjem i speleologijom, upoznavajući prirodne ljepote Hrvatske - predstavlja se mlada Anita Trojanović, iz Konavala i jedino što se može nadopisati je - ovo bi mogao biti impresivan CV i za nekoga puno starijeg od ove dvadesetpetogodišnje studentice.

Imam dojam kako se mladi ljudi, odrasli u Konavlima, Konavlima neizbježno i vraćaju.... imam li pravo?

- Da, imate pravo. Općina Konavle je jedna od rijetkih u Hrvatskoj koja ima visoki broj mladih ljudi koji žive, rade i djeluju u njoj. Kao razlog tome vidim mogućnost zaposlenja u turizmu, ugostiteljstvu i na zračnoj luci u Čilipima. Nažalost, postotak poljoprivrednog stanovništva u Konavlima opada, iako je poljoprivreda nekada bila primarna djelatnost u Konavlima. Također, bilježi se trend dolaska mladih iz drugih dijelova Hrvatske, i to ne samo u sezoni nego tokom cijele godine.

Kakve uspomene nosiš na odrastanje u Konavlima, koliko te je to odredilo kao osobu, koliko je usmjerilo tvoje afinitete, na kraju krajeva, prema profesiji kojom se baviš.....

- Kao dijete nisam išla u vrtić, te sam veći dio provodila doma uz baku, osmišljavajući vlastite igre, s ostalom djecom u selu gradila kućice u šumi, penjala se po stablima, igrala uz potok. U dosta ranoj dobi smo ja i sestre počele sudjelovati u poslovima u polju, najčešće je to bilo branje voća i povrća. Kao male nas je otac često vodio na planinarenje, kampiranje i skijanje. Sjećam se da je moje prvo planinarenje i spavanje u šatoru bilo sa 6 godina, 1998. godine na jezeru Blidinje. Sigurna sam da je taj aktivni boravak u prirodi bitno odredio područje mog rada kada se i danas najviše veselim terenskim obilascima.

Zašto si se odlučila za krajobraznu arhitekturu, što je sve u djelokrugu te struke?

- Ono kako ja gledam na krajobraznu arhitekturu je kao savršen spoj umjetnosti i prirode, naročito na području projektiranja, tj. oblikovanja. Odlučila sam se prvenstveno zbog želje za dizajniranjem idealnog boravka u vanjskom prostoru. Kako su godine studija prolazile, tako sam otkrivala brojne mogućnosti djelovanja unutar struke gdje se ne moramo nužno vezati samo za jedno: krajobrazno planiranje, tipologija krajobraza, zaštita prirode, unapređenje prirodnog i kulturnog nasljeđa, itd.

Kao studentica krajobrazne arhitekture kakvim očima gledaš Konavle, jesu li uspjeli sačuvati svoju prirodu, jesu li  prostorni planovi Konavala razvojni i na koji način bi trebalo voditi računa o suživotu novoga i baštinjenoga?

- Na Konavle gledam kao nedovoljno istraženu ruralnu cjelinu. Obzirom da se poljoprivreda sve više napušta, mnogi dijelovi ostaju neistraženi i skriveni pod sukcesijom, na mjestima postajemo gosti divljim životinjama u njihovom novom staništu. Način upravljanja prostorom se mijenja, pa se tako i priroda ponaša sa svojim procesima. Pojedine odluke donesene prostornim planom smatram ishitrenim i nepromišljenim gdje nisu provedene analize u kojoj mjeri bi oni bili održivi, a ujedno i razvojni, isplativi, te na korist lokalne zajednice. Držim da bi se procjene utjecaja na okoliš trebale provoditi istovremeno kad i izrada prostornih planova. Stoga se nadam da projekti poput vjetroparka na Konavoskim brdima, golf terena na Gnjilama i 1800 hotelskih i apartmanskih ležajana Prevlaci nikada neće zaživjeti. Budućnost vidim u planiranju po principima održivog razvoja koji poštiva baštinu i pametno gospodari resursima prema modelima zelene gradnje na kojoj se trenutno educiram.

Suhoziđe te, zapravo, fascinira, bavila si se time, pisala studentske radove o tome... zašto? O čemu ona pričaju, kako ih zaštititi?

- Suhozid je spomenik mukotrpnog rada seoskog čovjeka. Oni pričaju o tradicijskom, sa današnjeg gledišta i održivom, načinu korištenja zemljišta. Čovjek, koristeći prirodni element iz neposredne okoline, privodi uzgojnoj kulturi i ono malo škrte zemlje na primorskom kršu. Kulturni krajobraz Konavala se najvećim dijelom manifestira kroz poljoprivredne suhozidne oblike, te su oni protkani kroz svako konavosko selo. Moram priznat da ih sama nisam percipirala dok nisam došla na fakultet, gdje sam se upoznala sa doktorskim radom doc.dr.sc. Gorana Andlara i sudjelovala na brojnim radionicama udruge „4 grada Dragodid”. Završni rad na preddiplomskom studiju sam posvetila upravo temi suhozidne baštine na području tri sela u Konavlima, te nam je nedavno izašao znanstveni članak na temu terasiranih krajobraza mediteranske Hrvatske u slovenskom časopisu Acta Geographica Slovenica.

Kad sam doma, dobar dio boravka je isplaniran za istraživanje škalpa, međa, kućerica. U suradnji s Maticom Hrvatskom ogranak Konavle, Muzejima i galerijama Konavala, djelatnicima Zavoda za krajobraznu arhitekturu, te kolegama Petrom Sturicom i Pavom Đukanom radim na izradi publikacije „Suhozidna baština Konavala” gdje su nam glavne ideje istražiti, popularizirati, interpretirati suhozidne strukture u Konavlima, te osvjestiti lokalno stanovništvo o važnosti istih. Dosada smo obišli veliki broj sela, ljudi nam se javljaju sa brojnim fotografijama, pričama vezanim za određene strukture, te su navikli da nas viđaju po svojim baštinama.

Umijeće suhizidne gradnje je u prosincu 2016. godine dobilo trajnu zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro RH. Time se na direktan način štiti i veliki dio naše obale kojem prijeti preizgradnja. Kod zaštite specifičnih suhozidnih struktura treba definirati model upravljanja kako ne bi ostali skriveni pod sukcesijskim stadijima čime se direktno ugrožava bioraznolikost, obzirom da je suhozid stanište brojnim biljnim i
životinjskim vrstama. Program ruralnog razvoja i Agencija za plaćanje u poljoprivredi nude modele novčanih poticaja za obnovu i održavanje suhozidnih struktura, no za to su nam potrebni stručnjaci koji će pomoći vlasnicima aplicirati iste na ponuđene fondove.

S grupom studenata - svojih kolega Petrom Sturicom i Pavom Đukanom, izrađuješ i plan krajobraznog uređenja poluotoka Prevlake.... uskoro ćete taj projekt i predstaviti, pa obzirom na to, što nam sada možete otkriti o tome?

- Petra, Pavo i ja smo već dobro uhodan tim studenata. Veže nas ljubav prema Konavlima i želja da se jednoga dana tu vratimo i profesionalno djelujemo. Iz tog razloga se bavimo temama Konavala kako bi ukazali na potencijale, ali i problematiku sredine. U sklopu stručnog projekta po završetku diplomskog studija, odlučili smo se baviti temom Prevlake kao bogatim kulturnim i vojnim nasljeđem. Ideja nam je konceptualnim rješenjem prikazati našu viziju obnove postojeće infrastrukture i uvođenje novih sadržaja, prvenstveno na korištenje lokalnoj zajednici. Obzirom da još uvijek traju konzultacije s mentoricom doc.dr.sc. Petrom Pereković, ne možemo iznositi ideje, ali svakako nam je želja po završetku predstaviti naš koncept razvoja široj zajednici u Konavlima.

Otkud ljubav prema speleologiji?

- Po dolasku u Zagreb, završila sam tečaj za speleologa pripravnika. Želja za otkrivanjem nesvakodnevnog me odvukla u podzemlje. Istraživanje špilja i jama predstavlja veliki izazov. Najviše sam djelovala na Velebitu, dok sam u Konavlima sudjelovala u istraživanju jame Bezdan u Vignjima. Nažalost, zbog fakultetskih obaveza i projekata se ne stignem češće baviti speleološkim istraživanjem, ali mi je svakako želja isprofilirati se kroz podzemnu fotografiju i izradu topografskih nacrta. S ponosnom iznosim da je ove godine HPD Sniježnica domaćin skupa speleologa Hrvatske koji će se održati u studenome u Domu kulture u Čilipima.

Vidiš li svoju budućnost u Konavlima, obzirom na stil života, ali i mogućnosti zaposlenja, bavljenja temama koje te zanimaju? Kako bi, prema Tvojim razmišljanjima, Konavle trebalo brendirati?

- Po završetku fakulteta se vidim u Konavlima i Dubrovniku. Postoji nekoliko opcija stručnog usavršavanja i zaposlenja u gradu koje ću svakako ispitati nakon obrane diplome. Vjerujem da će priča sa Konavlima po završetku naše publikacije dobiti svoj nastavak i otvoriti mnoga vrata. Možda baš suhozid, prepoznat našim registrom, postane turistički brend...ili princip sakupljanja vode u gustjernama kao tradicijski temelj održivosti i gospodarenja resursima.

Nerealno je za očekivati da će Konavle ponovno postati središte poljoprivredne proizvodnje, ali se javljaju neki novi trendovi. Konavle sve više postaju agroturistička destinacija, područje aktivnog i pustolovnog turizma. Ovdje treba biti jako pažljiv obzirom da vlasnici agroturizama samostalno i na vlastitu ruku uređuju vanjski privatni prostor, što često rezultira neskladom i narušavanjem prostornog identiteta Konavala. Smatram da je potrebno uvesti nadzor i pravilnik po kojem će se uređivati vanjski prostori agroturizama, prvenstveno kod korištenja lokalnih materijala. Uključivanje sadržaja vezanih za kulturni krajobraz, baštinu i nasljeđe obogaćuje ponudu svakom posjetitelju. Pohvalan je rad udruge Agroturizam Konavle koja kroz različite manifestacije predstavlja tradicijske običaje i promovira našu sredinu. Odnedavno su obogatili svoju stranicu rubrikom kulturnog krajobraza temeljenoj na mom istraživanju u završnom radu što, obzirom na popularnost iste, direktno utječe na promoviranje onoga što Konavle baštini.


L.Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
   

Dubrovnik-Ljilja 28.05.17 u 10:19
Predivan intervju. Sjetila sam se suhozida u Cinque Terre.http://www.dahu.bio/en/knowledge/viticulture/vineyards/italy/cinque-terre-vineyard-in-italy





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
funjestre_prozori_naslovna
LIFESTYLE
0      23|06|18 u 15:36
FOTO: Funjestre, neizostavni dio kolorita Grada
naslovna_utakmica
LIFESTYLE
0      23|06|18 u 09:32
Konavljani na tribinama Nižnji Novgoroda
valamar
LIFESTYLE
0      23|06|18 u 09:08
Za sve sanjare film na otvorenome
konavle_pod_zvijezdama002
LIFESTYLE
0      23|06|18 u 08:57
Konavle pod zvijezdama – Čudesni svjetovi Sunčeva sustav
miran_naslovna
LIFESTYLE
0      22|06|18 u 20:31
FOTO/VIDEO: Miran Brautović ni na kupanje ne ide bez snimateljske opreme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija