LIFESTYLE
06.01.2017 u 12:59

PREDSTAVLJAMO mladu arhitekticu iz Konavala, Jelenu Miljanović

Najstarija je od četvoro djece u obitelji, diplomirala je arhitekturu u Zagrebu, već je radila na nekoliko zahtijevnih i specifičnih projekata u Hrvatskoj, dizajnirala je s prijateljicom "Volat" na Grudi, voljela bi ostvariti jedan od  projekata u osmišljavanju kako agrarni krajolik pretvoriti u multifunkcionalni krajolik, ali bi voljela sudjelovati i u izgradnji škole u jednoj od zemalja u Africi. Predstavljamo mladu arhitekticu Jelenu Miljanović iz Konavala, jer mislimo kako reflektor treba usmjeravati prema mladim, talentiranim ljudima koji zaslužuju priliku pokazati što znaju i kako promišljaju profesiju za koju su se odlučili kao za - životni poziv..

Napisala: Lidija Crnčević


komentara  0

Jelena, kako bi sama sebe predstavila?

- Imam 28 godina, rođena sam u Dubrovniku i najstarija sam od četvero braće i sestara. Rano djetinstvo sam provela u Italiji, budući da mi se otac profesionalno bavio vaterpolom. U razdoblju od 9 godina smo selili u tri grada, prvo je otac prešao iz VK Jug u Civitavecchiu (gradić pokraj Rima), potom u Bresciu te u Modenu, gdje smo brat i ja započeli školovanje. U Hrvatsku smo se vratili kada sam ja krenula u 4. razred. Nakon završene Jezične gimnazije u Dubrovniku upisala sam Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Tijekom studija sam sudjelovala u nizu publikacija, prezentacija i radionica, od kojih bi istaknula međunarodnu radionicu u Dubrovniku pod nazivom Dubrovnik - centar iza grada. Radno iskustvo sam već kao studentica stekla kroz rad u arhitektonskim uredima u Zagrebu i Dubrovniku, te demonstraturu na fakultetu. Diplomirala sam 2013. pod mentorstvom profesorice Bojane Bojanić Obad Ščitaroci s radom na temu ‘Aktivacija antropogenog pejzaža Konavala’. Odmah po završetku studija počela sam raditi u Zagrebu u arhitektonskom studiju SKROZ. Vlasnici ureda u kojem radim javnosti su poznati po projektu Gradske knjižnjice u Labinu za koju su dobili niz nagrada i nominacija (nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata “Bernardo Bernardi”, nagradu Ministarstva kulture Vladimir Nazor i druge).
 
Zašto si se odlučila nakon fakulteta ostati u Zagrebu, koliko je za mladog arhitekta važno gdje živi, budući je već uvriježeno razmišljanje kako se danas, u ovoj tehnološkoj eri može raditi sve iz svakog dijela svijeta?

- Mnogi mladi danas nakon studija žele ostati u Zagrebu, prventsveno jer kao najveći i glavni grad bi trebao pružati puno više potencijala i prilika. Veliki je izazov tražiti posao u Zagrebu i uzdati se samo u svoje znanje i vještine imajući na umu da je konkurencija ogromna. Čini mi se da je vrlo malo mladih arhitekata na burzi rada, što se na prvu čini jako pozitivno. Međutim, uvijek se postavlja pitanje koliko su i jesu li uopće plaćeni za svoj rad. Mislim da je glavni problem mladih, ne samo u arhitekturi već u svim strukama, kontekst ekonomske krize koje je obilježilo svima traženje prvih poslova. Svi su pristajali na sve (ne)uvjete kako bi imali kakav takav posao, staž i iskustvo. I tako je cijena rada u potpunosti ispod razine. Nažalost se malo priča o tome koliko je potplaćenih struka i na koji način je nastala potpuno nova generacija ‘volontera’ kojima sustav dopušta da se zadovolje sa minimalcem i stručnim osposobljavanjem. Zato mi se čini da unatoč potencijalu velikog grada, i male sredine imaju svoje prednosti - nude veću sigurnost i omogućuju razvijanje vlastitih kapaciteta s manje poteškoća.

Logično je da se u eri tehnologija i brzih informacija razvija i arhitektura, ali mislim da se previše priča o novim tehnologijama građenja, novim materijalima, ekološkim rješenjima i slično. Unatoč životu u globalnom selu, način razmišljanja, stvaranja i djelovanja u arhitekturi ne bi trebao postati ‘globalan’. Ono što nam se događa je upravo to, generičnost i komercijalizacija prostora uništavaju slojevitost i autentičnost, i čini mi se da se više nego ikad grade ne-pametne kuće unatoč svim pametnim tehnologijama. Duh mjesta bi trebao biti generator ideje, koncepta, ali i projekta i realizacije, uključujući način gradnje, materijale.
 
Koliko su te Konavle i Grad odredile u estetskom smislu?

- Uz jedinstveni vizualni identitet Dubrovnika oduvijek sam se divila skladu i jednostavnosti ruralne tradicionalne arhitekture, toj ravnoteži arhitekture i prirode, kultiviranog i prirodnog krajolika. Ono što me je kod nje privlačilo je iskrenost. Arhitektonsko djelo mora biti iskreno. Zbog takvog okruženja možda i nesvjesno, estetiku gradim prvenstveno kroz autentičnost i kontekstualnost.

S kojim se poteškoćama ulaska na tržište rada najviše susreću mladi arhitekti? Koliko često mogu dobiti priliku za razvijanje svog vlastitog kreativnog arhitektonskog rukopisa i koliko je tu važno imati slične suradnike?

- Od arhitekata se očekuje široko znanje, pa i sami sebe volimo hvaliti kako se obrazovanje arhitekta mora sastojati od više znanosti i različitih znanja. On nije samo crtač, graditelj, on promišlja prostor. Ljuti nas zato koliko su arhitekti podcjenjeni, možda nije samo kriva društvena situacija i edukacija, već i mi sami i naša arhitektonska društva i komore koja bi trebala promicati i štititi našu profesiju. Zašto se nikad ne dovodi u pitanje stručnost usluga i plaćanje istih kod liječnika i odvjetnika ? Arhitektura nije samo usluga, ona bi trebala biti umjetnost, i to ona najprisutnija, jer smo njome konstantno okruženi, u njoj živimo i radimo, ne trebamo platiti ulaz da bi je doživili, ona je tu i kao takva nas trajno obilježava.

Arhitektura je uvijek vezana za naručitelja - investitora. I tu se stručnost arhitekta često zanemaruje. Ta je problematika najprisutnija kod državnih, gradskih ili lokalnih vlasti koje u ulozi naručitelja preslikavaju moć upravljanja na prostorno planiranje za koje naprosto nemaju potrebna znanja. Kod individualne izgradnje je razlog opravdaniji jer ne može svatko priuštiti arhitekta, iako je cijena arhitekta skoro uvijek zanemariva u odnosu na investiciju. Mislim da je zato najpozitivniji ishod legalizacija bio upoznavanje ljudi s arhitektima, brisanje predrasude da ih mogu priuštiti samo imućniji ljudi.

Kad radiš u timu, moraš biti okružen ljudima sličnog senzibiliteta, ali najbitniji suradnik ti je investitor. U tom odnosu ti kao arhitekt materijaliziraš njegove želje.  Investitori koji cijene stručnost dobiju na koncu projekt razrađen do zadnjeg detalja. Odnos povjerenja i prepuštanja arhitektu da odradi posao je preduvjet za svaki dobar projekt, kao što je to uostalom slučaj u bilo kojem sklapanju poslova. 

Za mlade arhitekte je jako bitno tko utječe na oblikovanje njihovih stavova - od profesora na fakultetu do poslodovaca. Svi bi oni trebali biti mentori - iskusnije osobe koje prenose znanja i vještine manje iskusnima kako bi jednom mogli s njima surađivati. Česte su situacije u kojima se mladima nameću ideje, ali i iz toga moraš znati nešto naučiti. Ja sam se našla u okruženjuu kojem mi je pružena prilika da mogu i predlagati svoje ideje, i da u projektima u kojima uistinu sudjeljujem budem navedena kao autor, ne samo suradnik.

Što su dosad tvoji najveći uspjesi?

- U arhitektonkom uredu SKROZ radim tri godine i u relativno kratkom vremenu sam sudjelovala na velikom broju projekata, raznih namjena i mjerila, od interijera, obiteljske kuće, natječaja i u zadnje vrijeme u najvećoj mjeri turističke arhitekture. SKROZ je mladi uspješni ured, osim njihovog spomenutog projekta Gradske knjižnice u Labinu, trenutno je u tijeku i projekt Eko kampa Rastovac na Pagu,  i niz projekata za Resort Njivice na Krku. Poseban projekt za ured je bio Hotel Priča i Park Želja u Rakovom Potoku kraj Samobora. Arhitektice Ivana Žalac i Margita Grubiša ( i vlasnice ureda uz Danielu Škaricu i Marina Jelčića) su autorice projekta Parka Želja- park za događanja na otvorenom, tematski park skulptura, izrazito bajkovitog karaktera. Ivana Žalac je nastavila suradnju s investitorom, te se ugostiteljska ponuda obitelji Franja proširila i na mali obiteljski hotel- Hotel Priča, u kojem sam uz Ivanu i  ja koautorica. Autorica signalistike i grafičkih elemenata je Maša Vukmanović iz Studia Maša Vukmanović.

Rakov potok je mjesto koje nema značajne prirodne ili kulturne znamenitosti, već je poznat po svojoj nematerijalnoj baštini bajki i mitoloških priča. U oblikovanju interijera smo neopipljive elemente iz bajki materijaliziriali u 6 različitih prostornih ambijenata za 6 soba hotela. Hotel je prostor u kojem turisti provode tek nekoliko dana, i to omogućuje drugačiji pristup uređenju interijera, kao scenografiji.

Izvan ureda sam radila s kolegicom arhitekticom Marijelom Svilarić. Još od fakultetskih dana Marijela i ja surađujemo i zajedno radimo na projektima. Trenutačno smo obje zaposlenice SKROZ arhitektonskog ureda. Samostalno smo radile uređenje interijera bara Volat na Grudi, i u tijeku je uređenje interijera jednog bistroa u Dubrovniku. Volat nam je bio izazov jer je bio prvi projekt u Konavlima, te je projekt bara koji nije namjenjen turistima već kao novo mjesto koje bi obogatilo ponudu za lokalno stanovništvo. Investitori su nam dali otvorene ruke i potpuno povjerenje. Interijer stare kamene kuće u potpunosti smo preuredili, osim centralnog dijela - hodnika, odnosno volta koji je ogoljen kako bi se istaknula njegova kamena struktura, a koji je s druge strane ujedno najintimnije, ali i istovremeno najživlja točka bara gdje se svi susreću. Uz dizajn većine namještaja i opreme, autorice smo i vizualnog identiteta, dizajn loga, grafika i drugo.

Zajedno smo također radile niz međunarodnih anketnih natječaja za mlade arhitekte - u Rimu, Medellinu i drugdje. Na fakultetu smo zajedno radile na radionicama, ali i na diplomi koja je povezivala temu Konavala i Dubrovačkog Primorja.

Što bi voljela raditi? Što ti je najprivlačnije iz spektra interesa arhitekture?

- Danas često svjedočimo činjenici da ljudi nisu upoznati čime se sve arhitekti bave. Najčešće nas se povezuje s dizajnom interijera što je, kako se meni čini, većini arhitekata najmanje zanimljivo polje. U medijima se često kao arhitektura ističu samo one ‘najljepše kuće’, ‘najskuplje kuće’, dekoraterski trikovi i preuređenja.
Uvijek su me najviše privlačili javni prostori i zgrade društvene namjene, arhitektura koja ima socijalni angažman, arhitektura malog mjerila, arhitektura u izravnom kontaktu s pejzažom.

Prostor Dubrovnika je jako osjetljiv, o njemu se vode brojne polemike, koliko ti kao mlada arhitektica misliš da bi u njegovoj blizini (povijesne jezgre) trebale nastajati visoke građevine, ekstravagantne, te koliko bi se upravo zbog njegove baštine, trebalo voditi računa o svim natječajima koji se raspisuju u njegovoj neposrednoj blizini...

- Pokušavam se sjetiti jednog uspiješno provedenog arhitektonsko - urbanističkog natječaja u Dubrovniku, i nažalost ne pada mi na pamet. Prvenstveno treba naglasiti da ih je jako malo, pogotovo za javne i društvene građevine i prostore, a kad se dogode, često se pojave i razne komplikacije. Jedna od pozitivnijih stvari koja se događala u zadnje vrijeme u Dubrovniku su bili događaji i program vezan za izbor EPK-a, naravno uz stalni društveni i kulturni program Lazareta. Mislim da se malo toga radi da se Grad uistinu vrati njegovim građanima, ne samo jednom do dvaput godišnje. Dubrovnik nema definirane javne prostore. U većini slučajeva ili su zagušeni krivim sadržajima - vozilima ili stolovima ugostiteljskih objekata ili su neuređene i nedefinirane programom - poput gradskih zelenih površina i parkova.
Puno se toga, ili možemo slobodno reći sve, u Dubrovniku vrti oko turizma - nestrateškog, razuzdanog, neplanskog, ‘više sreće nego pameti’ turizma. Hoteli su 70-ih i 80-ih godina potpuno slučajno postajali društveni centri otvoreni za lokalnu zajednicu - kino dvorane, kazališta, koncerti, barovi, sportske dvorane, plaže. Primjerice, svi cavtatski hoteli su bili glavni javni prostori Konavala. Koja je danas dodatna uloga turizma? Postoji li suživot lokalne zajednice i turizma, ili smo zadovoljni apartmanizacijom i jednim fitness klubom u zimi zatvorenom hotelu? I na kraju krajeva kako oblikovati turističku arhitekturu kao iskreni odgovor na posebnost zadane lokacije, poštujući genius loci i mjerilo mjesta, a ne samo zadovoljiti hedonističke ‘resortske’ zahtjeve i broj ležajeva. Mislim da su to suvremeni problemi turističke ponude danas. Hotel Libertas (današnji Rixos), djelo arhitekta Andrije Čičina Šajna, je jedan sjajan primjer rješavanja tih pitanja u nekom drugom vremenu, danas u potpunosti narušenog izgleda. Zahtijevi gosta i turizam su potpuno drugačiji nego prije 50 godina, ali to nije razlog da se ne stvore kriteriji za očuvanje i zaštitu antologijskih primjera turističke arhitekture, te kriterije za novu kvalitetnu tipologiju iste.

Da ti netko već sada želi ispuniti želju, što bi napravila i osmislila u širem području Grada, Konavlima, Primorju....

- Na fakultetu i u poslu se gotovo isključivo bavimo urbanim sredinama. Kako smo kolegica Marijela i ja iz ruralnih krajeva (Konavala i Dubrovačkog primorja) bile smo zaintrigirane kako uopće promišljati ruralne prostore te smo započele istraživanje kroz urbanističku radionicu na fakultetu, koje smo kasnije nastavili kroz naše diplomske radove. Promatrajući Konavle i Dubrovačko Primorje pokušale smo suvremeno interpretirati tradicionalnu ruralnost postavljajući pitanje : kako agrarni krajolik pretvoriti u multifunkcionalni krajolik? U diplomskim radovima smo razradile neke konkretne situacije i stvorile usustavljeni program. Bilo bi zanimljivo uistinu jedan takav projekt i ostvariti - prenamjeniti zapuštene kamenolome u otvorene pozornice, urediti ‘herberetum’ (park ljekovitog bilja) na Konavoskim brdima ili primorskom zaleđu, izgraditi promatračnicu na konavoskim stijenama, tržnicu in situ u poljima, revitalizirati stare, povijesne puteve i drugo.

Ispunjenje želje u inozemnim okvirima mi je gradnja škole u suradnji s lokalnom zajednicom u nekoj od zemalja Afrike.


fotografije Hotela Priča: Ivan Dorotić i Sanjin Kaštela; Volat : Paula Klaić Saulačić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
spasioci
LIFESTYLE
0      23|03|17 u 20:44
Služba spašavanja na vodi: prijavi se i postani spasilac!
Bendovi u Orlandu
LIFESTYLE
0      23|03|17 u 17:25
FOTO: Mladi kantautori i bendovi svirkom oživjeli Klub Orlando
sat za planet zemlju (1)
LIFESTYLE
0      23|03|17 u 12:23
Dubrovačke zidine bit će u subotu u mraku - pridružite se i vi Satu za planet zemlju
proljeće 220317 naslovna
LIFESTYLE
0      22|03|17 u 20:27
FOTO: Proljetni đir procvalim Gradom
magla u gradu
LIFESTYLE
0      22|03|17 u 15:14
FOTO: Đe je nestao Lokrum?

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija