LIFESTYLE
21.04.2015 u 14:27

razgovor sa Sani Sardelić
Vještine naših starih: znate li prepoznati samoniklo jestivo bilje?

Vještinu pobiranja samoniklog bilja očuvali smo i generacijski je prenosili  dugo, dugo; ona je našim precima omogućila siguran izvor hrane u nesigurnim kriznim vremenima, smatram kako je ne bi smjeli sasvim zaboraviti i kako je važno da bude živa, aktivno korištena, a tako se, sasvim neposredno čuva i okoliš, kaže Sani Sardelić, kustosica u Gradskom muzeju Korčule, koja je i ove godine u galeriji Stara Skula na Mljetu vodila jedinstvenu radionicu branja i spravljanja jela od samoniklog bilja.


komentara  0

Sani Sardelić diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju, a u Gradskom muzeju Korčule vodi nekoliko zbirki, među kojima i etnografske zbirke, a osim čuvanja materijalne baštine iz prošlosti čuva i običaje i znanja naših starih.

Čuvajući muzejske predmete, nastojimo očuvati sjećanje na njihovu upotrebu i  nazive, koji su promjenom stila života, polako prepušteni zaboravu. No, kako čuvati nematerijalnu baštinu, pitanje je koje se samo nametnulo. Nematerijalna baština izuzetno je širok pojam, a vještine kojima je čovjek u prošlosti ovladao i koje su mu omogućile preživljavanje i samoodrživost, svakako su značajna kategorija, objašnjava Sani Sardelić.

Kako ste došli na ideju proučavati samoniklo bilje?

Prije desetak godina, u Etnografskom muzeju u Zagrebu, u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku organiziranja je izložba „Svijet hrane u Hrvatskoj“.  Tijekom trajanja izložbe priređen je tematski okrugli stol na temu vizualizacije hrane u muzeju, na kojemu sam sudjelovala izlaganjem upravo o samoniklom jestivom bilju – mišanci, grudi, parapači, paziji…. 

Izlaganje je pobudilo dosta veliki interes. Svi se nekako prisjećamo da ta vještina postoji, kod naših nona, baka, mame,  ali nismo sigurni u vlastite sposobnosti i iskustva. Već i samo različito nazivlje u ovako malom prostoru ukazuje na široku upotrebu i rasprostranjenost. To je najstariji način prehrane, još od prapovijesti.  U našim krajevima vještina prepoznavanja i korištena još je relativno dobro očuvana. Ipak, jestive biljke u prirodi najčešće poznaju stariji ljudi. Hrana svakako nije uobičajeni muzejski izložak: nemoguće ju je čuvati u muzejskim uvjetima i u izvornom obliku teško može biti u stalnom postavu. Stoga, bar što se samoniklog jestivog bilja tiče za vizualizacija u svrhu prepoznavanja nužno treba „izaći iz muzeja“, a radionice su se pokazale najprikladnijom metodom.

Koliko dugo se time bavite i zašto smatrate da je bitno da ljudi znaju prepoznati jestive biljke u prirodi? 

Biljke sam naučila prepoznavati još odavno, u svom djetinjstvu. Ono što me njima privlači jest njihova ustrajnost, upornost da niknu, rastu i cvatu u svim uvjetima, iz godine u godinu, od proljeća do proljeća, i tako stoljećima.

Jedna od odrednica kojom je obilježen razvoj čovječanstva je suživot biljaka i ljudi. Danas polako postajemo otuđeni od prirode, pa nam se lako dogodi da zaboravimo kako smo njen nedjeljivi dio. I tu činjenicu možemo promatrati kao novi trenutak u razvoju. No, hoće li to nužno unaprijediti naš način života?

Samoniklo bilje može se prikupljati samo ako su zadovoljena dva uvjeta: biološka raznolikost i ekološka čistoća. S tim na umu, lakše je razumjeti potrebu  očuvanja vještine prepoznavanja i prikupljanja samoniklog bilja. Jer, čuvajući od zagađenja vlastito okružje, čuvamo i ono što nam je „u pjatu“, a vrijedi  i obrnuto.

Što je razlog da su ljudi u velikoj većini prestali konzumirati samoniklo bilje?

Konzumerizam i komocija, nedostatak vremena i suvremeni  stil života čvrsta su podloga za sustavno zaboravljanje tradicijskih namirnica i načina prehrane, ali, s druge strane, briga za vlastito zdravlje potiče nas na njihovo prevrednovanje. Vještinu pobiranja samoniklog bilja očuvali smo i generacijski je prenosili  dugo, dugo; ona je našim precima omogućila siguran izvor hrane u nesigurnim kriznim vremenima, smatram kako je ne bi smjeli sasvim zaboraviti i kako je važno da bude živa, aktivno korištena, a tako se, sasvim neposredno čuva i okoliš. Sudeći prema iskustvima s radionica, polaznici  su vrlo senzibilizirani prema ekološki čistoj prirodi.

Svi znamo za kuke, šparoge, žućenicu, a koje su to još biljke koje se u našem okružju mogu naći, a mogle bi se konzumirati?

Da, te koje spominjete su najpoznatije. No, puno ih je više – kostrič ili čevčeg, divlji luk i poriluk, luk prdej,  divlje salate, mrkva, kozja brada, morač, slaška, tušanj,  pleštiguzica, kostučel, lembrc, kostopeč, maslačci, koprive, mladi izdanci kupine, pa čak i oslobada.

Napominjem kako nabrojane biljke ne pripadaju ugroženim vrstama, nego se najčešće tretiraju kao korov, pa se gule, kose i čupaju, a nažalost vrlo često i polijevaju. Ipak, važno je ne pobrati i ne izguliti sve biljke na jednom staništu. Otrovnih nema puno, ali i njih je važno naučiti prepoznati i ostaviti na miru.

Mnoge biljke su jestive, iako se u tradicijskoj mišanci najčešće nalazi petnaestak do dvadeset vrsta biljaka, u dobrom omjeru. Naime, neke su poput morača- komorača ili primjerice  lembrca izuzetno aromatične i dominantne, pa ih je bolje staviti samo malo. 

Kako konzumacija samoniklog bilja djeluje na zdravlje?

Konzumacija ovakve hrane višestruko je korisna, ona čisti naš organizam nakon zimskog mirovanja, potiče probavu i nakon konzumacije smo lagani, bez težine u želucu. Klasično je spravljanje na lešo, začinjeno maslinovim uljem, no od tog bilja mogu se spravljati vrlo fini rizoti i orzoti, zelena tjestenina, punjena tjestenina, juhe i fritaje, pa i slatke kombinacije. Nekoliko jela smo radili na radionici i mogu samo reći kako smo svi dobro počistili  tanjure, i veliki i mali! 

Ove godine po drugi put na Mljetu ste održali radionicu branja i spravljanja samoniklog bilja. Kakav je interes ljudi i kakve su njihove reakcije kad uberu biljku koju često viđaju, a nisu znali da se može konzumirati?

Radionica je održana u Nacionalnom parku, u Goveđarima, na poziv vlasnika galerije Stara Skula Tamare i Zorana Lukovića.  Veliko je zadovoljstvo imati prigodu iskusiti ovakve aktivnosti unutar zaštićenog područja nacionalnog parka. Već prošle godine uočen je znatan interes za ovim vidom aktivnosti, kada sam održala prvu radionicu na Mljetu.

Napominjem kako je i uprava NP prepoznala vrijednost ovakvog prezentiranja prirodnog bogatstva i raznolikosti, te financijski poduprla provedbu radionice.

Ljudima je to izazov! Naći u prirodi sam sebi ručak ili večeru. Neposredan kontakt s prirodom je nemjerljiv doživljaj. Prema riječima jedne od sudionica radionice, Jelene Babić, inače profesionalne poznavateljice zdrave hrane, motivaciju je našla u potrebi da nauči samostalno prepoznavati jestive biljke, koje inače za konzumaciju kupuje na tržnici.

Kako kaže, miris kupljene i svježe ubrane biljke je neusporediv. Isto tako smatra kako je bitno sačuvati znanja i vještine preživljavanja u prirodi. Vrlo zadovoljna radionicom, naučila je sa sigurnošću prepoznati sedam vrsta, te je svoje novostečeno znanje odmah sutradan i samostalno iskušala.

Osim na Mljetu radite li radionice i drugdje?

Radionice radim na poziv. No, osim radionica, voditeljica sam umjetničkog istraživanja pod nazivom Politike zelenih prostora – samoniklo bilje na otoku Korčuli, kojeg smo koautori konceptualni umjetnik Darko Fritz i ja (http://korculanetwork.info/kornet/pages/green). 

Zaklada Kultura nova prepoznala je ovaj projekt udruge Siva zona te ga značajno financijski poduprla. Terenskim istraživanjem prikupljamo podatke kazivača iz svih naselja na otoku Korčuli, koji je prepoznat kao otok izuzetnog  biodiverziteta na kojem su ljudi tradicionalno koristili vrlo veliki broj samoniklih biljnih vrsta, a isto tako istražujemo dostupnost ovog bilja na tržnicama većih hrvatskih gradova.

Prva faza istraživanja je uspješno provedena, te slijedi nastavak, u kojem će naglasak biti na začinskom i ljekovitom samoniklom bilju. Iako je istraživanje prvenstveno postavljeno kao umjetničko, smatramo da se rezultati u budućnosti, osim u razvijanju umjetničkih programa mogu primijeniti kao transferi znanja, vještina i vrijednosnih sustava i u kulturnim, socijalnim, kao i u gospodarskim aktivnostima.


K. Fiorović





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija