LIFESTYLE
15.04.2015 u 07:43

HPD Sniježnica
FOTO: Spuštanje u 30 metara duboku jamu!

Lisačke Rudine. Sunce peče. Nigdje nikoga na krškom prostranstvu. Kamen, trava, tu i tamo pokoje  suho stablo izgorjelo u zadnjem požaru i grupa od 15-ak zaljubljenika u prirodu, od kojih se neki  spremaju po prvi put spustiti u jamu duboku 30-ak metara. Svi nasmijani, bez imalo straha oblače odijela, kacige i vezuju oko sebe opremu za spuštanje. Šime pomno nadgleda grupu, daje savjete, zateže pojase i krećemo na laganu šetnju do jame Golubinka. Meni od pogleda zastaje dah, no Šime kaže: „Ovo im je za prvi put, lako“. 

Napisala: Katarina Fiorović


komentara  0

Trinaest polaznika četvrte speleološke škole u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva Sniježnica došlo je do polovice svoje obuke i u subotu su imali prvi test, prvo spuštanje u jamu. Instruktori, članovi GSS-a postavili su dva konopa. Na pola dubine, na svakom konopu po jedan spašavatelj, čekaju polaznike i upućuju ih dalje. Jedan po jedan muškarci i žene spuštaju se i sve to izgleda tako lako i normalno. U jednom trenutku odvalila se stijena na kojoj je stajao instruktor. Trenutak panike, no ništa se nije dogodilo. Stijena je pala tako iznenadno da nitko nije stigao uzviknuti uobičajeni povik opreza „kamen!“

„Opasno, pa jest opasno je, ali zato postoji stroga procedura, koje se treba držati. Oprema je atestirana i stalno se provjerava, prije svakog spuštanja ili penjanja. Uostalom tu smo i mi spašavatelji HGSS-a. Mislim da je opasnije hodati cestom, nego se u ovim uvjetima spuštati u jamu“, odgovara mi Alan Šimunović - Šime, voditelj speleološke škole i član HPD Sniježnica te gorski spašavatelj.

Pod njegovim budnim okom polaznici ove škole već četiri tjedna pripremali su se za ovaj trenutak prvo spuštanje, ali i penjanje poslije.

„Predavanja su se održavala srijedom u našim prostorima. Prvo i osnovno što treba savladati je pravilno vezivanje osam osnovnih čvorova te znati kad koji treba upotrijebiti. To je znanje o kojem ti u speleologiji ovisi život. Podučili smo ih osnovama speleologije, upoznali s opremom, a penjanje smo vikendima vježbali u Mihanićima na stijeni i na Brgatu na tunelu stare željeznice. Danas (prošla  subota) prvi put se spuštaju u jamu. Izabrali smo ovu za prvi put jer je dosta široka, do samog dna je osvijetljena, a pri dnu skreće u stranu, pa se svi koji se spuste tamo mogu skloniti od eventualnih odrona dok se ostali spuštaju. Sutra idemo u drugu jamu gdje će se spuštati uz svjetlost baterija. To će biti malo teže“, objašnjava mi Alan.

Između njih jedanaest gotovo je jednak broj žena i muškaraca. Alan objašnjava kako fizička snaga nije presudna i da su žene često i spretnije od jačeg spola, no potrebna je barem srednja fizička sprema, jer lako se spustit, ali se treba i popet iz jame.

„Meni je ovo izazov. U vojnoj sam mirovini, no želim živjeti aktivno. Prvo sam završio planinarsku školu, a sad evo i speleološku, iako sam bio skeptičan hoću li sve to savladati“, kazao nam je Albert Gregorov - Grunf, koji je među prvima glatko savladao spuštanje u jamu.

Karmela Kortizija planinarenje voli jer je svako planinarsko druženje neko novo otkrivanje prirode, a i društvo je dobro.  „Sam boravak u spilji me oduševljava, to je poseban osjećaj mira“.

Nina Lučić, predsjednica HPD Sniježnica, i sama je polaznica škole speleologije, ističe da  Društvo okuplja za sad oko 80 ljudi sa šireg dubrovačkog područja, koji se bave različitim aktivnostima. „To su sve ljudi koji vole aktivan život i boravak u prirodi. Ljudi se obično boje doći sami, a škole speleologije i planinarenja imaju za cilj pomoći ljudima da se lakše odluče probati“.

Među polaznicima je i Zoran Azinović iz Ploča, koji ističe da su Pločani po izletima jači od Dubrovčana, ali  „u opremi i edukaciji ipak ste bolji“ ističe Zoran.
 

Martina Aljinović, mljetska je nevjesta iz Zagreba. Nakon 18 godina karijere u bankarstvu odlučila se sa suprugom vratiti na Mljet gdje radi kao čuvarica prirode u NP Mljet. Martina voli adrenalin i prirodu, pa je to bio glavni motiv da se prijavi u školu speleologije s kojom je oduševljena.

Ivan Bilić iz Metkovića pripravnik je u HGSS-a u Metkoviću. Voli provoditi vrijeme u prirodi i pomagati ljudima, a speleološka škola jedan je korak u obrazovanju gorskih spašavatelja.

Ranko Klisura iz Korčule, profesor strojarske grupe predmeta u srednjoj školi nije dvojio kad je čuo za speleološku školu, usprkos činjenici da na predavanja i terensku nastavu putuje duže od svih ostalih.

Svi oni s punim povjerenjem slušaju Alena, koji ih, iako je rekao da neće ništa govoriti, ipak ispravlja i upućuje.
Važan segment speleološke škole je i učenje prve pomoći, a ovoga puta to je obavila polaznica škole i članica dubrovačkog HGSS-a Antonija Živković, inače medicinska sestra u OB Dubrovnik.

„Za speleologe kao i za gorske spašavatelje iznimno  je važno znanje prve pomoći. U spilji, kad je riječ o dubokim jamama, nije baš lako dovesti hitnu pomoć i liječnike kako bi nekome spasili život. Spašavanje zna trajati i po nekoliko dana stoga je iznimno bitno da onaj tko se prvi spusti u jamu unesrećenom pruži prvu pomoć, dok se čeka izvlačenje. Važno je znati reanimaciju, a potom i imobilizirati razne dijelove tijela. Također treba znati prepoznati i sanirati hipotermiju  (pothlađivanje)“, ističe Antonija.


Polaznici speleološke škole završni ispit polagat će prvo pismeno, a potom i teorijski i usmeno i to na Sniježnici  25. i 26. travnja. Prvo će morati vezati osam osnovnih čvorova i reći sve što o njima znaju, a potom slijedi samostalno spuštanje Glogovu jamu.

"Nakon završetka tečaja oni su speleolozi pripravnici. Imaju osnovna znanja, no tek iskustvom i brojnim spuštanjima u jame i špilje moći će se pripremiti za prave ekspedicije kao što je primjerice spuštanje u Lukinu jamu na Velebitu.

HPD Sniježnica ide na ekspedicije pa se to daljnje obrazovanje opet odvija kroz Društvo i kroz učenje na terenu uz instruktore. Speleološka škola održava se svake druge godina, a iznimno je važna nama iz GSS-a. Od 15-ak sudionika, u prosjeku jedno do dvoje pridruži se GSS-u.

Speleologija je način života to ili voliš ili ne. Nema sredine. Potrebna je samo želja i volja. Mnogi ljudi dođu i probaju, pa odustanu, drugi dođu i zauvijek se zaljube u spilje“, zaključuje Alan Šimunović.

Naši speleolozi i njihovi učenici kampirali su nedaleko od jame u hladovini uz cestu, a kako smo kasnije čuli neki su tijekom noći sa subote na nedjelju ostali bez šatora, jer su ih odnekud dolutali konji malo kušali. Nismo sigurni jesu li im planinarski šatori bili ukusni, no svakako su na njima ostale velike rupe. Tako je to u prirodi, događa se nepredviđeno.


FOTO: Vedran Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija