KULTURA
14.01.2015 u 20:09

FOTO: Najkini golubovi

Svakidašnjica i rutina življenja „guše“ dušu pa je svaka kreativnost povratak k sebi, odgovara na upit zašto se sve više osoba okreće umjetničkom izražavanju, fotografkinja Najka Mirković čija je izložba novih fotografija gradskih golubova sinoć privukla u Galeriju Sebastian brojnu publiku.


komentara  0

Najka Mirković, sudeći po broju sinoć nazočnih u Galeriji “Sebastian” gdje je otvorena njena deveta samostalna izložba, omiljena je fotografkinja čiji su senzibilitet prepoznali mnogi njeni prijatelji i uživatelji ove umjetnosti. Naziv joj je “Letači gradskih kultova”, a dao ga je Vinicije Lupis koji je otvorio izložbu I napisao katalog. Tema ove izložbe su gradski golubovi kao metafora duše Grada.

Najka Mirković je rođena 1959. godine u Bratislavi, od svoje treće godine živi u Dubrovniku gdje je pohađala osnovnu školu, gimnaziju i diplomirala na Ekonomskom Fakultetu. Dugi niz godina je radila u putničkoj agenciji Atlas. Kao vanjski suradnik surađivala je s Dubrovačkim Muzejima - Arheološki muzej , na snimanju spomeničke baštine Dubrovačko-neretvanske županije.

Fotografijom ste se počeli baviti 1986., zašto?
- Fotografijom se počinjem baviti 1986.godine u Foto Klubu Marin Getaldić u Gradu, sjećam se entuzijazma  i  iskusnih kolega fotografa uvijek spremnih da nam prenesu svoje znanje. Vođena  željom da zabilježim  trenutak, ostavim mu trag na papiru, fotografija postaje i ostaje moja pasija.

Koji su Vam motivi najdraži, što najviše izaziva vaš fotografski nerv da zabilježite trenutke oko sebe?
- Ono što snimam je  odraz mene u tom vremenu. Motiv mi pomaže da  izrazim skrivenu ljepotu. Motivi izložbi su bili Botanički vrt na Lokrumu, klaustar Male Braće, Šipansko polje, Festa svetog Vlaha, apstraktne forme i sada golubovi u pokretu.

Koliko je digitalizacija "ubila" čar prave fotografije?
- Analogni aparati prenosili su svo bogatstvo finih nijansi  koje i naše oko vidi. Danas već postoji  tehnologija koja se tome približila.

Što je za Vas fotografija, osjećaj, ovjekovječenje, likovi, memorija jednog vremena...?
- Fotografija je izravna, uzimaš iz ponuđenog oko sebe ono što najjače osjećaš.Ona je prepoznavanje sebe kroz vanjsko. 

Koliko je bitno stalno usavršavanje u tehnici fotografiranja?
- Uh, tehnika trči, a ja za njom koliko stignem. Mislim da nije presudna, ili vidiš ili nevidiš.

Čini se da se sve više ljudi okreće umjetničkom izražavanju, zašto mislite da je to tako?
- Svakidašnjica i  rutina življenja „guše“ dušu  pa je svaka kreativnost povratak k sebi.

Život u Dubrovniku kao nadahnuće, svjetlost, arhitektura...?
- Okružena tolikom ljepotom Grada , koja me formirala, osjećam jaku povezanost koja obavezuje.Kao tema izuzetno je zahtjevan.

O novoj  izložbi..
- Ovo je moja deveta samostalna izložba, s nazivom „Letači gradskih kultova“, naziv je dao dr. Vinicije Lupis koji je napisao osvrt u katalogu na izložbu i ujedno je otvario. Tema su gradski golubovi kao metafora duše Grada.

 

Letači gradskih kultova

 

Novi ciklus fotografija Najke Mirković – dubrovačke zaljubljenice u fotografiju, jedne u nizu dubrovačkih fotografa stasalih u Fotoklubu Marin Getaldić, u vremenu kada ga je vodila skupina zaljubljenika poput uglednog dubrovačkog fotografa Božidara Gjukića, pruža nam potvrdu njenog stalnog znatiželjnog propitivanja svijeta uokolo nas. Dubrovačka fotografska škola obilježila je hrvatsku fotografiju posljednjeg desetljeća XX. stoljeća sa više uglednih imena suvremene hrvatske fotografije. U sjeni već javno prepoznatih imena na hrvatskoj likovnoj sceni ostaju nenametljivi zaljubljenici fotografije i svog Grada, tihi i ustrajni u bilježenju njegovih mijena.

Prateći rad fotografkinje Najke Mirković od izložbe “Šipan”, održane 2007. godine u Kazalištu Marina Držića, te inovativne izložbe pod nazivom “ Difuzija svjetlosti” 2012. godine u Galerija Living Room u Dubrovniku, nametnuo se njen inovativni pristup. Najka Mirković spada u eksperimentalnu struju suvremene hrvatske fotografije i u svoja gotovo tri desetljeća zaljubljeničkog sustavnog razvoja svojih likovnih sposobnosti došla je do iznimnih postignuća. Njen umjetnički credo izvire iz iskrenosti pristupa objektu svoga interesa. Fotograf Milo Kovač prvi je svojom kultnom fotografijom Gundulićeva spomenika okruženog golubovima u nebu otvorio  jedno novo viđenje dubrovačke baštine i njegovih letećih stanovnika – golubova. Na novom valu dubrovačke suvremene fotografije Najka Mirković propituje golubove vječne čuvare gradskih mira.

Golubovi su stanovnici svih obiteljskih albuma Dubrovčanâ. Svi imamo fotografiju kada kao malena djeca trčimo ispred Orlanda za golubovima, bilo da se radilo o starijim ili mlađim generacijama: Foto Berneru, Foto Jadranu ili Foto Kerneru. Dječji ushit zaleđen na obiteljskim fotografijama, kada djeca odjevena u marinjere svojim rukama pokušavaju dodirnuti gradske letače, ostao je sakriven duboko u podsvijesti fotografkinje Najke. Fotografija sa golubovima ispred sv. Vlaha i na Placi, spadala je u dio gradskih kultova svake generacije, jer golubovi imaju svoju duboku simboliku u judejsko-kršćanskoj tradiciji Dubrovnika.

Golubica koja je kod starih Grka simbol Afrodite,  kod kršćana je simbol Duha Svetoga. Poslije općeg potopa, golubica Noi nosi u kljunu grančicu masline postavši svojevrsni simbol mira.Golubica se pojavljuje i iznad prikaza Krštenja na rijeci Jordanu i Silasku Duha Svetoga nad apostole. Golubica koja je simbol vjerovanja u spas, još od Origena i Grgura iz Nisse plemenit je stanovnik ljudskog okruženja u simboličnim prikazima. Golubovi se pojavljuju na kapitelima, umjetninama grada Dubrovnika, a svakog novog dana ispunjavaju opustjelu Placu, gradske fasade, druže se sa sv.Vlahom, alegorijomVjere i Nade na Svečevoj crkvi. Isto tako golubice su bitne tijekom feste sv. Vlaha, odnosno blagdana Svijećnice /kandelore, kada se otvara festa geniusa loci – armenskog Parca Dubrovnika i kada se na temelju njihova leta proriče budućnost Grada za tekuću godinu. Tada njihova krila visoko iznad okupljenog mnoštva tijekom pjevanja Himne i podizanja stijega bivaju najljepšim ukrasom nebosklona.

Najka Mirković prati golubove od podnevnog hranjenja i kupanja u lokvicama vode. Poput drevnih umjetnika koji su u svojim bilježnicama crtali golubice, sjetimo se samo Dürerova crteža golubice, fotografkinja Najka promatra golubinje pokrete, njihov nebeski ples, svakodnevnicu i golubinje ljubavi. Sitnozorom posvećena segmentu duše Grada, Najka Mirkovića opominje na gubljenja duše Grada, u kojemu mi sada živimo i kako trebamo propitati sebe, da li golubovi postaju jedini stanovnici opustjelih ulica, nalik na izmišljeni grad Opar iz romana o Tarzanovu životu. Grad bez svojih stanovnika, postaje gradom bez duše, trgova na kojima će rasti trava i ulicama koje će voditi u samoću dekirikovske melankolije, bez dječije cike i trčanja za Kairosom sudbine. Nova prizma humanog i ekološkog pristupanju Gradu kao domu ljudi i ptica, jednoj Noinoj arki koja će pronaći svoju goru Ararat, a ne nestati u vrtlogu sadašnjog otuđenog materijalističkog svijeta – poruka je novog ciklusa Najke Mirković – napisao je u katalogu Vinicije B. Lupis.


L.Crnčević /FOTO: Vedran Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija