KULTURA
31.07.2013 u 17:04

FESTIVALSKI DNEVNIK (4)
Hrvoje Ivanković: S "Talirom" je otišao cijeli jedan svijet...

Hrvoje Ivanković, dramaturg i kazališni kritičar, svojim je rodom i radom duboko ukorijenjen u Grad. Dnevnik kojega je vodio od večeri promoviranja Kunčevićeve knjige čiji je urednik do dramatične sjednice Gradskog vijeća, otkriva autora silno senzibiliziranog na Dubrovnik. Zanimljivo je promatrati promjene u Gradu njegovim okom.

Napisao: Hrvoje Ivanković


komentara  1

Srijeda, 24. srpnja

U prepunoj Sponzi na promociji knjige Ivice Kunčevića, Ambijentalnost na dubrovačku. Kada mi je prije dvije godine Ivica rekao kako je napisao knjigu ostao sam pomalo zatečen. Od kazališnog praktičara koji nikada nije pisao o poslu kojim se bavi, pa čak ni one kurtoazne tekstove u programskim knjižicama vlastitih predstava, mogao sam svašta očekivati, ali knjigu -  teško. A pokazala se ona itekako vrijednom i posebnom. Svoja vlastita iskustva gledatelja, redatelja i ravnatelja dramskog programa Igara isprepleo je Kunčević sa sjećanjima i kritičkim opservacijama drugih autora, razvivši kroz neobičnu mješavinu teorijskog i memoarskog, analitičkog i anegdotalnog, svoj originalni i nadahnujući pogled na ambijentalnu poetiku teatra Igara.

Dubrovačka iskustva s ambijentalnim kazalištem - dokazuje to i ova knjiga - samosvojna su i paradigmatski važna u širim europskim i svjetskim okvirima, pa je, bez obzira na kontekst u kojem je to izrečeno, teško shvatiti dirigenta Olivera Gilmoura koji je nedavno u lokalnim medijima prekrasnom nazvao ideju o Dubrovniku kao „mini Salzburgu“.

Četvrtak, 25. srpnja

Prvi je put da sam ovoga ljeta temeljitije prokrstario Stradunom i okolnim ulicama i poljanama, uvjerivši se da je proces pretvaranja Dubrovnika u skupu zalogajnicu ozbiljno uznapredovao. No u tom obilju stolova i stolica koji su zagušili fasade i razorili ambijent grada, nema više kutka koji je nudio utočište umjetnicima s Igara i cijelom onom šarolikom društvu koje se oko njih tradicionalno okupljalo. Ulica od Talira mračna je i prazna, a njeni skalini prepuni duhova s  brojnih fotografija koje su se mijenjale na zidovima legendarnog kafića što ga je gospar Frano Cetinić koncipirao suprotiva trendovima i najezdama.

Prije točno devedeset godina don Niko Gjivanović je u Narodnoj svijesti napisao svojevrsni nekrolog kavani Vida Lučića „pred Gospom“, nekadašnjoj Caffè Svizzero, davši mu naslov: Jedna stara kafana nam ode... S Talirom je, pak, otišao cijeli jedan mali svijet koji je prizivao u sjećanje sva ona legendarna mjesta koja su mu prethodila, od Oceana i betule Kod Tonija do Manona; mjesta koja su bila produžene pozornice Igara, no na kojima se ukidale granice između umjetnika, njihove publike i kibicera.           
 
Petak, 26. srpnja

Praćen zvučnim najavama na Revelin se popeo američko-kanadski kantautor Rufus Wainwright. Publici na prepunim tribinama nekoliko se puta požalio kako je pospan jer je ranom zorom krenuo iz Lisabona u Dubrovnik, a ispričao nam je ponešto i o sebi i svojima, spominjući i svoga muža, svoju kćerku (kojoj je djed, kako kažu, Leonard Cohen), te prerano preminulu majku i sestru Marthu, također glazbenice. Predivnom glasu unatoč Rufus nije ostvario bog zna kako dobru komunikaciju s publikom: u početku vrlo entuzijastičan, pljesak je s vremenom postajao sve kurtoazniji i kraći, a dio posjetitelja odlučio se na raniji odlazak što je u kratkoj stanci između koncerta i bisa, s obzirom na broj i hitrinu odlazaka, bilo i pomalo neugodno. 

Subota, 27. srpnja

Na kupanju sam čitao jedan od prošlogodišnjih brojeva časopisa Dubrovnik, u kojem je objavljen poveći tekst slikara Marka Rašice o Flori Jakšić i Vali od Lapada, pisan u razdoblju od 1903. do pred sam Drugi svjetski rat. Čudesna i potresna životna priča slikarice amaterke i lapadske dobrotvorke teško da može ikoga ostaviti ravnodušnim, baš kao i Rašičini opisi Lapada u doba kada se po stanju paučine na jedinom postojećem puteljku moglo vidjeti da li je netko dolazio u sumratinsku valu. Tekst Gospođa Flore iz Vale od Lapada objavljen je prema prijepisu originala sačuvanom u ostavštini Tomislava Macana, a za tisak ga je priredio povjesničar i leksikograf Trpimir Macan, koji je u proteklih desetak godina iz istog izvora objavio i niz memoarskih tekstova svoga oca (Pred osmrtnicama, Pisma Vlahu...) iz čijih se fragmenata može uobličiti dojmljiva kronika dubrovačkog života od početka 20-ih do konca 60-ih godina prošloga stoljeća. No Rašičin tekst zaokruženo je štivo pred kojim će svim ljubiteljima i poznavateljima dubrovačke prošlosti i nestalog, vojnovićevskog Lapada srce malo brže zalupati, pa im ga zato toplo preporučujem.        

Nedjelja, 28. srpnja

U dubrovačkoj gradskoj vijećnici i ispred nje održana je premijera predstave Allons enfants. Njeni autori, Nataša Rajković i Bobo Jelčić, prije desetak su godina napravili jednu od amblematskih predstava ambijentalog kazališta Igara, Radionicu za šetanje, pričanje i izmišljanje, u kojoj je zamirući Grad, zajedno sa svojim zanemarenim žiteljima, postao dramaturški aktivnim i presudno važnim čimbenikom događanja.

Ova najnovija predstava unatoč nazivu, prostoru i vremenu igre, te najavama (koje su uključile i prošlogodišnju debatu Prlender vs. Jelčić) nije, međutim, svoj fokus striktno usmjerila prema političkim događajima koja potresaju Dubrovnik.

Bobo i Nataša oduprli su se, naime, izazovu radikalnog političkog kazališta, pa su se s modelima ponašanja dubrovačkih političara i njihovim govorima tek funkcionalno poigrali, iskoristivši ih kako bi kroz svoje prepoznatljivo ispreplitanje dokumentarnog i fiktivnog, uobličili pitku, duhovitu i univerzalno primjenjivu satiru o licemjerju političara i mehanici (kvazi)demokratskog odlučivanja. Tijekom premijere povremeno sam pogledavao prema dubrovačkom gradonačelniku Andru Vlahušiću i činilo mi se da mu se početna zabrinutost, kako je predstava odmicala, polagano pretvarala u smiješak olakšanja. 

Ponedjeljak, 29. srpnja

Još jedna večer u znaku Boba Jelčića. U kinu Jadran gledao sam njegov film Obrana i zaštita, koji je sa sedam Zlatnih arena u ključnim kategorijama postao daleko najuspješnijim filmom ovogodišnjeg pulskog festivala. Podijeljeni Mostar u Jelčićevoj je interpretaciji dobio kafkijansko-beketovsku notu, a stil filma i njegov rukopis kod predanog gledatelja postiže začudan efekt potpunog involviranja u atmosferu grada i ritam (ne)događanja koja melju glavnog junaka u sjajnoj interpretaciji Bogdana Diklića.

Nakon tako intenzivnog doživljaja bilo mi se pomalo teško uključiti u razgovor koji me na kraju ispunio velikim zadovoljstvom. Uz uglednog zagrebačkog izdavača, knjiga koju pripremam imat će i dubrovačkog sunakladnika, što mi je s obzirom na temu i povod izuzetno važno. Riječ je, naime, o knjizi posvećenoj povijesti Kazališta Marina Držića, a koja bi trebala izaći potkraj iduće godine, uoči dviju važnih obljetnica: 150 godina zgrade Bondinog teatra i 70 godina kontinuiranog djelovanja profesionalnog kazališta u Dubrovniku. 

Utorak, 30. srpnja

Na Revelinu sam u društvu malobrojnih posjetitelja gledao predstavu Triko cirkus teatra, Slavuj, koja je u najavi figurirala kao „prva hrvatska celovečernja klaunska predstava za odrasle“, no čiji umjetnički dometi nužno nameću pitanje zašto se i kako našla u glavnom programu Ljetnih igara.

Pravi cirkus tog popodneva i večeri događao se, međutim, u gradskoj vijećnici, opkoljenoj prosvjednicima i ljutnjom mnogih Dubrovčana koji su prijenos događanja gledali na lokalnoj televizijskoj postaji. Glasačka mašinerija udruženih lijevih i desnih stranaka radila je besprijekorno, baš kao u Natašinoj i Bobovoj predstavi, koja je za ovu prigodu morala preseliti u kazalište, iako bi bilo puno prirodnije da je tamo preselio zastupnički igrokaz koji je, sasvim očekivano, rezultirao usvajanjem tzv. UPU platoa Srđa. Namjerno kažem „rezultirao“, a ne „završio“, jer sam posve siguran da ova predstava tim činom ni slučajno nije završena, te da ono najbolje (i „najbolje“) tek slijedi u mjesecima i godinama koji dolaze.  







KOMENTARI / Komentiraj
   
   

tufina 01.08.13 u 16:09
Otišo je i cijeli Grad u nepovrat,pa nikomu ništa!Pored svih silnih kafetarija u Gradu se nemože popiti dobra kafa,NIĐE !





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija