LIFESTYLE
27.01.2013 u 09:00

Zašto Ana Konjuh svaku svoju pobjedu posvećuje sestri Antoniji?

Mlada dubrovačka tenisačica Ana Konjuh na tronu je svjetskog juniorskog svijeta. Vraća se danas u Hrvatsku s dvije krune Grand Slam Turnira upravo odigranog u Melbournu u Australiji. Najbolja u parovima i pojedinačno. Ana ima tek petnaest godina. Ima već vrhunsko sportsko iskustvo, ali i životno, bolno i ljudsko. Anini sportski uspjesi krenuli su uzbrdno u trenutku kada se njenoj sestri, smrtno oboljeloj, počelo vraćati zdravlje. Kroz riječ i korak. Bilo je to ČUDO. Bila je to milost Božja. Dok priča o tome Aninom ocu Mariju drhtaj prekida rečenicu. Ukratko, reći ću vam – prošli smo od pakla do raja. Sada smo u raju, ali...  


komentara  3

...nije tako bilo prije nekoliko mjeseci kada je Anina starija sestra Antonia oboljela od teške, nepoznate bolesti. Za nas se svijet srušio kada su nam liječnici rekli da bi bilo lakše da je oboljela od tumora. Četrdesetak dana trajala je neizvjesnost, supruga Iris i ja nismo napuštali Antonijin bolesnički krevet, nismo mogli s njome komunicirati, gledala je „kroz nas“, izgubila je preko petnaest kilograma, bila je sjena naše nekadašnje kćeri. Jedino su joj funkcionirali srce i pluća. A, mi smo se osjećali beskrajno bespomoćni – priča Mario Konjuh, otac koji je za vrijeme našega razgovora sretnim glasom uzvraćao na pozive i čestitke iz cijeloga svijeta. Prijatelja, novinara... Bio je to dan Anine druge velike pobjede. Kad se sasluša njegova priča, priča obitelji Konjuh koja je kratko vrijeme živjela dva paralelna života, Anini uspjesi u sebi su ispleli i drugi, veliki, čak i veći životni uspjeh mnogobrojne obitelji – Antonijino ozdravljenje. Ana je osvajala gledatelje i teniske rezultate, Antonija je nasmijana plesala na maturalnoj zabavi. To je za obitelj Konjuh bio isti uspjeh.

Ana svaku svoju pobjedu posvećuje obitelji, ali prvenstveno sestri Antoniji. Iz zahvalnosti.
Anina godinu dana starija sestra iznenada je oboljela. Jednoga dana se samo srušila na pod. Ukočila se. U prvom momentu su liječnici mislili da je riječ o epilepsiji. Nakon nekoliko dana situacija se pogoršala. Izgubila je dar govora, nikoga nije prepoznavala. Obitelj je postajala sve svjesnija da je nešto vrlo,vrlo ozbiljno posrijedi. Antonia je u bolnici napunila šesnaest godina.
Nalazi su bili uredni, a ona iz dana u dan sve lošije i lošije – kazuje otac Mario. Peti je dan kulminiralo s jednim snažim napadom. Nismo više imali što čekati. Angažiran je predsjednički avion, pred nas su stigla troja kola hitne pomoći iz bolnice Fran Mihaljević. Beskrajno smo zahvalni liječnicima koji su se nesebično trudili oko naše Antonije, bdjeli s nama, plakali s nama, vjerovali s nama, dolazili vidjeti kako je i mimo njihova radnog vremena.

Dvadeset i osmog dana iz Oxforda stiže nalaz kako je riječ o vrlo,vrlo rijetkoj bolesti, vrsti upale mozga od koje u svijetu boluje samo pedesetak osoba, ali svi starije životne dobi. Bolest je otkrivena u Americi prije pet,šest godina.    
- Rekli su nam da je bolest teška. Neizlječiva. I da bi bilo lakše da je tumor. Svijet nam je propao. Međutim, vjernici smo, našli smo vjeru u Bogu, vjerovali smo da će dragi Bog stavit ruku na nju i da će krenuti u bolje. Četrdesetak dana Antonija je vegetirala, mozak joj je bo u potpunosti otkazao, proizvodila je neartikulirane glasove, lice joj se grčilo...to je za roditelje strašno. Možete imati sve na svijetu, a ne možete pomoći ni na koji način. To stanje bespomoćnosti dok gledate kako iz vašega djeteta odlazi život nešto je najstrašnije što vam se može dogoditi. Noći i noći smo provodili uz internet, tražeći neki trag koji bi ponudio spas. Molili smo se i vjerovali našim doktorima, tražili smo kontakte po svijetu, u čemu mi je teniski svijet puno pomogao – priča Konjuh.

Nakon nekog vremena, uspjeli su uspostavit kontakt s našim, hrvatskim liječnikom, direktorom jedne klinike u Londonu, dr. Josipom Carom.
- Ne možemo nikada, nikada uzvratiti mu na svemu što je učinio za nas. Brinuo je o Antoniji kao o svojoj kćeri, bio je posrednik između hrvatskih doktora i stranih, organizirao je telefonske konferencije i tražio savjete i iskustva po cijelome svijetu. Dr. Car je saznao za jednog indijskog liječnika u Londonu, dr. Pnabhakar, šefa klinike za autoimune bolesti. Možete li vjerovati da je taj liječnik, koji nije niti znao za Hrvatsku, niti poznavao ikoga od nas, došao u Zagreb, pregledao Antoniju? Sve što je tražio bila je plaćena avionska karta. Takve vas stvari u životu ostavljaju bez teksta. Nije nam ništa posebno rekao, ali je potvrdio sve ono što su radili zagrebački liječnici, dijagnozu, lijekove i terapiju. Bili smo mirni jer smo znali da je Antonija u pravim rukama, da je ne trebamo nigdje voditi.


S obitelji Konjuh molili su brojni njihovi prijatelji. Po cijelom svijetu. U bolnicu je Antoniju posjetio fra Zvjezdan Linić, padre Ante Kovačević. Molili su nad njom, obitelj je bila više puta u Šurkovcima kod svećenika Pavića. Oko Antonije se „isplela“ silna pozitivna energija ljudi koji su molili za nju milost Božju. Njihove molitve su uslišene. Medicinske terapije počele su davati rezultate.
- Nakon trideset i nešto dana Antonija se „probudila“, promrmljala mama – tata – Dubrovnik. Drugi je dan izgovorila cijelu rečenicu. Deseti dan je počela jesti sa žlicom. Dvanaesti se digla na noge. Ponovno je hodala. Bilo je to medicinsko čudo. Bilo je to Božje čudo. Antonia se „vratila iz mrtvih“. Kako je došla, tako je bolest i pošla – potreseno će otac prisjećajući se. 

Paralelno s Antonijinim putom kretao se i Anin put.
- Kada danas povučemo crtu i kada pratimo Antonijino stanje i Anine sportske uspjehe, nalazimo sličnosti u usponima i padovima. Znate, život mora ići dalje, bez obzira kako se osjećali. U tom dijelu života prioritet nam je bila Antonija. Ana jest išla na treninge, ali to je bilo više mučenje nego užitak treniranja kakav je inače pokazivala. Htjeli smo da započne sportsku karijeru u Dubrovniku, što je i učinila, ali bez velikih rezultata na turniru organiziranom u Uvali Lapad. Bila je pod stresom, a kada je sa starijom sestrom Andreom igrala u paru, sve je bilo toliko nabijeno emocijom da su gledatelji plakali. One su u paru i pobjedile, čitavo vrijeme misleći na svoju sestru u bolničkoj postelji – priča Mario.    
Poslije Dubrovnika, na kojemu su inzistirali kao na početku Anine profesionalne karijere, krenuli su na turnir u Tursku. Bilo je to na vagi, ali Antonijin početak oporavka dao je znak i Ani. Počeli su se nizati uspjesi. A onda su došli veliki turniri Eddie Herr i Orange Bowl. Ana je briljirala. Odluka njenog oca da ide u Ameriku, iako je trenerski team bio protivan zbog ozljede s kojom se vratila iz Turske, pokazala se više nego ispravnom. On je, kaže, jednostavno poslušao svoj unutarnji glas. Sve što je uslijedilo već je jedna sportska bajka. Životna bajka. Ana je već 26. dana siječnja ispunila dva od tri ovogodišnja zacrtana sportska plana. Antonia je ozdravila. Ponovno će se u Aninom slavlju za stolom okupiti svi – tata Mario, mama Iris, sestre Andrea (22), Antonia (16) i Antea (9). Mnogobrojna obitelj. Marijev brat ima također četiri kćeri. Sestra ima kćer i sna.

Svima njima, ali i svim zaljubljenicia u sport i tenis Ana će zasigurno još puno puta dati razloga za otvaranje – šampanjca. A u obitelji Konjuh svaki put kada se bude slavio Anin uspjeh na teniskom terenu, slavit će se i Antonijino drugo rođenje. 

 


Lidija CRNČEVIĆ





KOMENTARI / Komentiraj
   
   

Paulina 27.01.13 u 16:35
Divna priča, hvala.

   

lučka 27.01.13 u 12:42
Ovoj divnoj obitelji čestitke od srca, i zaista bi od njih mogli svi puno učiti i naučiti.

   

Dubrovnik-Ljilja 27.01.13 u 10:49
Puno je vremena proslo.. Nekad je sa mnom isao u skolu jedan mladic sa istim prezimenom.. N emogu se sjetiti imena.. Ali samo da napisem - Hvala sto ste svoju zivotnu pricu podijelili s nama..Neka dragi Bog blagoslovi vas i vasu familiju, a teniskoj zvijezdi Ani puno uspjeha u buducim takmicenjima i sestri Antoniji najbolje zdravlje ... Pozdravi iz Kanade..





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija