PUT OKO SVIJETA
10.08.2019 u 09:47

"Bolje mi je bilo napisati putopis, nego riskirati sa sedam godina nesreće"

Ne volim se ponavljati, ali DubrovnikNet ekipa je uvijek nasmijana i dobre volje, pa tko bi odolio kad dobiješ poziv “očekujem putopis iz Gdańska”. Sva moja opravdanja kako sam lani imao putopis iz Prizrena ne bi bila dovoljna, a sedam godina nesreće da odbiješ zamolbu Igora Mlinarića isto ulaze u kategoriju zašto sam se po drugi put prihvatio digitalnog papira i započeo svoja PUTOšvrljanja po tastaturi.

Napisao: Žarko Dragojević


komentara  0

Trenutno sam u hladovini kafića na Pelješcu, točnije na plaži Divna par kilometara od svoje baze u Trpnju. Nekih je skoro 30 stupnjeva u hladu, a do prije par dana sam se smrzavao na jedva 15 u srca Baltičkog mora.

Gdańsk se nalazi na samom sjeveru Poljske, a svojim položajem je kroz povijest postao najvažnija luka te zemlje. Sam po sebi grad mi je naravno bio velika nepoznanica; jer moja nezainteresiranost prema zemljopisu i povijesti seže otkad znam za sebe i otkad su me razni profesori u školama pokušavali bezuspješno animirati. A ja sam radije čitao knjige “Beat generacije” i slušao glazbu iz walkmena na predugim satovima… Ali barem sam se potrudio upalit google kartu i locirati gdje letim, a trebalo je i odradit presjedanje u Kopenhagenu. Sreća pa uvijek postoji pametna signalizacija na aerodromu da se brzo snađem i dočekam na sve 4 noge u slučaju da padnem, zagubim se, ili dospijem u krivu državu.

Pamtim kao dijete pjesmu Azre “Poljska u mom srcu”. Nekako jasno kao osnovnoškolac sam prepoznavao Đonijeve snažne stihove koji su mi možda ponajviše protumačili povijest ovoga grada koji je zauzeo bitno mjesto za vrijeme dva svjetska rata:

“Gdańsk osamdesete, kad je jesen rekla ne,
Gdańsk osamdesete, držali smo palčeve,
Rudari, studenti, brodogradilište, svi mi.

Gdańsk osamdesete, uzavrele tvornice,
Dvaput se ne šalju tenkovi na radnike,
Nisu se usudili, pobijedili smo svi mi.”

Taj ponos i opisana sloga poljskog naroda je zabilježena i na internetu, tako jedan paragraf na sveznajućoj Wikipediji pojašnjava mnogo toga o čemu je osebujni jugoslavenski pjesnik pjevao i svi mi osnovnoškolci onako djetinje saznavali iz par jednostavnih akorda i nekolicine stihova.

“Gdańsk je bio vodeći grad u otporu komunističkoj vlasti. 1970. su masovne demonstracije dovele do pada komunističkog vođe Władysława Gomułke. 1980. je u brodogradilištu osnovan prvi nekomunistički sindikat Solidarnost čiji vođa je poznati borac protiv komunizma i kasniji predsjednik Poljske Lech Wałęsa koji je radio u brodogradilištu. Solidarnost je 1989. pokrenula masovne prosvjede koji su doveli do pada komunističke vlasti. Time je iz Gdańska krenuo masovni pokret koji će dovesti do sloma komunizma u istočnoj Europi.”
Uz ovaj podsjetnik na značaj i borbu naroda kroz povijest, nekako se logično nadovezuje osjećaj za razvoj i napredak. Zato ne čudi da je Gdańsk danas kulturni, gospodarski, komunikacijski i turistički centar, uz zapadni dio ušća rijeke Visla.

“Grad ima mnogo građevina u tradicionalnom njemačkom gotičkom stilu gradnje, posebno iz vremena Hanze. Većina znamenitosti je u Dugoj ulici (Ulica Długa) i na Dugom trgu (Długi Targ). Značajna je Neptunova fontana na Dugom trgu. Jedna od najvećih atrakcija je prolaz Zlatna vrata (Złota Brama). Poznata su i Zelena vrata (Brama Ziełona). Najpoznatija crkva je konkatedrala sv. Marije. To je najveća crkva na svijetu građena od cigle (dugačka 105 m). Građena je u stilu baltičke gotike.”

Uz sve nabrojano i copy + pasteano, jedan od najznačajnijih događaja je Festival Szekspirowski koji se ove godine održao po 23. put u trajanju od 26. srpnja do 4. kolovoza. Razlog odlaska na ovaj značajni međunarodni festival posvećen Shakespeareu je bila predstava ‘Uncle Maroye: Re-Examined’ u koprodukciji dubrovačkog Doma Marina Držića, Kazališta Marina Držića i Midsummer Scene Festivala. Autor prijevoda ‘Dundo Maroje’ na engleski jezik prema kultnom djelu hrvatskog komediografa Marina Držića je Filip Krenus, a adaptaciju teksta i režiju predstave potpisuje Paolo Tišljarić. Moja uloga je bila skladanje glazbe za ovo uprizorenje, a autorski tim je zaokružen uz oblikovateljicu svjetla Vesnu Kolarec.

Malena trupa na čelu s redateljem i kolegama iz koprodukcije (Darija Mikulandra Žanetić, Nikša Matić, Jelena Maržić) se zaputila dan prije mene u tehničku inspekciju, a moj odlazak je bio usporedan kada su i članovi ansambla krenuli iz Londona prema Poljskoj (Laura – Georgia Christodoulou; Uncle Maroye – Mark Elstob; Long Nose, Sadi – Richard Emerson; Quaffer, Scoffer – Filip Krenus; Maro – Alexander Varey). Kada smo se napokon svi susreli na istom mjestu, prvi put nakon premijere u srpnju koja se održala u Kneževu Dvoru, podijelili smo zajedničko oduševljenje prijemom naših domaćina s festivala i cjelokupnom atmosferom kojom odiše grad.

Nažalost, nisam uspio vidjeti značajni muzej II. Svjetskog rata koji su dragi kolege posjetili dan ranije, ali sam zato barem uživao u nesvakidašnjoj izvedbi Hamleta na poljskome koji je odigran u Centrum Św. Jana u režiji Maje Kleczewske. Ovo uprizorenje u produkciji Teatr Polski w Poznaniu je nadišlo sva moguća očekivanja, i uz dužno poštovanje prema svemu što sam u 32 godine života vidio u kazalištu - ova izvedba me je ostavila doslovno bez riječi. Koncept i efektna produkcijska rješenja u impozantnom prostoru ogromne crkve su bila kombinacija koja je držala koncentraciju i napetost skoro tri sata. Tridesetak članova ansambla i orkestar koji u potpunosti interaktivno i neposredno komunicira s publikom - koja je cijelo vrijeme dio izvedbe - su maestralno postavljeni u prostor.

Jedino za čime malo žalim na festivalu je koncert banda The Tiger Lillies koji se održao 28. srpnja prije nego sam došao u Gdańsk. Ovaj sjajni opskurni band iz Velike Britanije je bio gost u Dubrovniku prije 6 godina kada su nastupili u Parku Orsula i ostali mi u dugom pamćenju.
Datum igranja Dunda Maroja na engleskom je bio zakazan 1. kolovoza, a dramsko ostvarenje u koprodukciji dvije ustanove u kulturi Grada Dubrovnika i međunarodnog festivala Midsummer Scene je oduševilo poljsku publiku i goste s dvije rasprodane izvedbe. Osim kazališnih izvedbi, publika je nakon izvedbe sudjelovala u okruglom stolu s redateljem i glumcima te je autor prijevoda teksta na engleski, Filip Krenus, dan prije održao predavanje na temu važnosti prijevoda Držićevih djela na strane jezike.

Sve u svemu dubrovačka priča pojačana sa suradnicima iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta je prenesena iz Kneževa Dvora na pozornicu Stara Apteka, Teatr Wybrzeże. Osjećaj ponosa i dugi pljesak publike je bio najbolja nagrada nakon dugog leta i provedenog vremena od ranih 9 h ujutro do iza 23 h u mraku kazalištu.

Volio bih da sam mogao ovaj tekst popratiti s malo više detalja iz dnevnog i noćnog života predivnog Gdańska, ali to će ipak morati pričekati neku drugu priliku kada ću se moći prepustiti istraživanju ljepota Poljske. Ono što sam iz nepunih 48 sati boravaka na Baltiku upamtio je dobra kuhinja, kvalitetna piva, nasmijani ljudi i velika ljubav prema kulturi i naravno Shakespeareu. Ono što sam još saznao je tradicionalno razvijena prerada jantara iz Baltičkog mora koji je velika turistička znamenitost. Dio naše ekipe se vratio urešen pokojim suvenirom, a ja sam nakon dvije neprospavane noći ipak priželjkivao bijeg na Pelješac i uživanje ispod borova na Jadranskom moru gdje me od jantara više veseli dobra kava i obična smola koja kapa s borova po stolovima na plaži Divna dok sam ovo otipkao.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
stpetersburg0
PUT OKO SVIJETA
0      06|07|19 u 17:55
PUTOPIS: putovanje u Sankt Peterburg se ne odbija...
tovaric_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      23|06|19 u 17:41
PUTOPIS/ “Tovarić gre“: Dubrovnik – Blidinje
putopis_minhen_selb_08
PUT OKO SVIJETA
0      08|06|19 u 21:01
Tri dubrovačke studentice putovale su kroz njemačke tvornice keramike i porculana
maro
PUT OKO SVIJETA
0      26|05|19 u 16:55
Nakon ovog putopisa Mara Konjevoda, Cappadocia u Turskoj naći će se na vašoj Bucket listi putovanja
astemdarm_0
PUT OKO SVIJETA
0      18|05|19 u 13:34
PUTOPIS: Amsterdame, vidimo se opet!






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija