PUT OKO SVIJETA
05.12.2015 u 17:08

PUTOPIS: ELBRUS - posljednja granica Europe-1. dio

"Tako blizu, a tako daleko, već tri godine planiram popeti taj naizgled jednostavan vrh. Tehnički nezahtjevan, nevjerojatno hladan, vjetrovit i s neopisivo dugim padinama, Elbrus, najveći vrh Europe, na mom putu prema 7 najvećih vrhova svijeta, najbliži mi je od svih. Nakon najvećeg vrha Afrike, Kilimanjaro sa svojih 5895m i Aconcague 6962m najveće planine u Južnoj Americi, trebalo se spustiti na 5642m koliko je visok Elbrus u Rusiji. Iako sam se pripremio na vrlo niske temperature nisam očekivao -26°C u to rano jutro 14. srpnja 2015. godine... 

napisao: Lazar Laky Badanjac


komentara  0

Elbrus, planina na prirodnoj granici Rusije i Gruzije, dio planinskog masiva Kavkaz, mjesto gdje su se ne tako davno vodile gerilske borbe između pripadnika Južne Osetije koji su se htjeli odvojiti od Gruzije i pripojiti Rusiji, sad je samo republika koja je ostala nepriznata od svih bitnih svjetskih organizacija. Sad u sastavu Ruske autonomne pokrajine Kabardsko-Balkarske Elbrus je zbog previranja na tom području godinama bio izrazito riskantan pa čak i zabranjivan za penjanje. Na sreću, u vrijeme prvih uspona i pokušaja osvajanja Elbrusa takvi problemi nisu ometali prve planinare/alpiniste u njihovim namjerama.

Na Elbrus su se prvi put popeli 1874. godine Florence Crauford Grove, Frederick Gardier, Horace Walker, Peter Knaubel i vodič Ahija Sottotajev. Ime Elbrus dolazi iz Perzijske mitologije iz izvedenice imena  Albors, a znači Visoki stražar. U drugim jezicima Elbrus ima nazive poput Mingi Tau Vječna planina ili Yalbuz Ledena planina, oboje na turskom jeziku. Planina Elbrus je po svojoj formaciji neaktivni vulkan koji se sastoji od zapadnog i istočnog vrha. Istočni je 21 metar visočiji od zapadnog. Oba vrha prekrivena su vječnim ledom, a ledena kapa Elbrusa sastavljena je od 22 ledenjaka iz kojih teku tri glavne rijeke, Baksan, Malka i Kuban.

Kavkaz i Elbrus mitološki su bogat prostor slavenskim pričama o vješticama i šumskim bićima. Na Kavkazu je navodno snimljen i dokumentiran Yeti. Svakako najpoznatija priča je ona o Prometeju, kojeg je Zeus okovao na vrhu Kavkaza, jer je ukrao vatru bogovima. Prometeja je na kraju oslobodio i spasio Herkules nakon mukotrpnog kavkaškog uspona. Elbrus je na žalost, kao i mnogi poznati vrhovi, posljednje počivalište mnogih alpinista i planinara. Vječni led godišnje uzme 30-ak života. U novijoj povijesti, 2004. godina zabilježena je kao najcrnja u povijesti alpinizma, s čak 48 evidentiranih smrti.

Smrtnost penjača je velika i Elbrus se smatra jednim od najsmrtonosnijih svjetskih vrhova. Iako tehnički ne spada u teške uspone, ledenjaci, ekstremna visina, temperatura i vjetar faktori su zbog kojih se sve te nesreće događaju. Iako, ja osobno manji postotak nesreća pripisujem objektivnoj opasnosti, poput vjetra i niskih temperatura, a puno veći postotak onoj subjektivnoj opasnosti gdje dobar dio penjača ili ne koristi na pravilan način opremu za osiguranje ili je ne koristi uopće, čemu sam i sam bio svjedok za vrijeme ekspedicije.

Pakleno visoke temperature prošlog ljeta bile su dodatni motiv za bijeg u planinu, i to ne bilo kakvu, to je bio bijeg na najhladniju planinu u tom trenutku u Europi. Prošle dvije sezone penjanja bile su rezervirane za Francuske, Talijanske, Slovenske i Austrijske Alpe da sam se sa sjetom i malom dozom tuge uputio u Rusiju gdje ću ispucati veliku većinu vremena namjenjenog za ekstremni outdoor. 

Plan je bio preletjeti iz Dubrovnika u Istanbul, pokušati za 12 sati slobodnog vremena vidjeti maksimalno što se vidjeti može od Istanbula. Najveći je grad u Turskoj i njeno kulturno i gospodarsko središte sa nebrojeno znamenitosti poput slavne Aje Sofije. Dvanaest sati u Istanbulu je brzo proletjelo i došlo je vrijeme da prvi put stanem na tlo majčice Rusije. Istanbul - Mineralnye vody, let od tri sata preko Crnog mora relativno je brzo proletio u prepunom avionu Turaka koji su, iako je bio ponoćni let veselo žamorili kao da idu na ekskurziju.

Grad Mineralnye vody se nalazi na samom jugu Rusije, s velikim avenijama, parkovima i zgradama specifičnim za socijalistički stil gradnje. Kao što samo ime govori u gradu se nalaze izvori mineralnih voda koja su pretvorena u prirodna liječilišta. Čim smo izašli iz aviona odmah nam je bilo jasno da smo u posebnoj državi, počevši od carinskih i policijskih službenika koji se još uvijek nepopustljivo ponašaju prema svima osim prema Rusima, kao da su još uvijek iza željezne zavjeste trenirajući strogoću tako što traže papire za koje i sami znaju da ne postoje pa do provjeravanja imena prababa i prađedova.

Zaključio sam da ja, kao građanin EU, na istoku samo imam probleme. Brzo smo se potrpali u kombi koji nas je čekao na aerodromu kao i ljupka Viktorija, ruskinja karakterističnog izgleda i simpatičnog naglaska dok priča engleski gdje kroz svaku pa i englesku riječ provlači slovo nj ili lj. Ona će nam biti veza sa svijetom u slijedećih desetak dana i važna logistička potpora ekspedicije. Naime, ona je predstavnik jedne od najboljih outdoor agencija na području Elbrusa, koja klijente na najsigurniji način izvodi na vrh.

Naša slijedeća destinacija je gradić Terskol u samom srcu Kavkaza, koji je, osim što je polazišna točka svih ekspedicija, ujedno i trenutno malo, ali u budućnosti veliko i važno skijaško središte Kabardsko-Balkarske pokrajine. Što se u Terskolu može doživjeti i vidjeti?! Što se tiče prirode vrlo, vrlo je slična onoj u Alpama, u nižim djelovima protežu se šume smreke i bukovine, srednji pojas su naslage ledenjaka koji se, nažalost, i ovdje povlače sve visočije zbog fenomena globalnog zatopljenja. Vrhovi planina su spektakularni, od vrhunskih sjevernih strana okomitih i po 90° do nepreglednih grebena koji povezuju vapnenačke vrhunce.

Oko nas sa svih strana žubore potoci i rijeke, ovdje je tek sad proljeće iako je sredina sedmog mjeseca. Ne mogu se oteti ni dojmu ni želji da bih ovdje volio provesti duži period da do kraja upijem svu okolicu i istražim okolne planine. Za sve ljubitelje outoor aktivnosti Kavkaz pruža ono najbolje, nije pretrpan ljudima kao Alpe, ni blizu iskomercijaliziran, a ima i logistiku, od najma bicikala i alpinističke opreme do žičara koje vuku na vrhove preko 4000m. U Terskolu je izrazita kultura vožnje terencima po offroad cestama, što zbog jeftinog goriva, koje je otprilike dvije kune po litri do jeftinih terenaca u obliku nepoderive Lade Nive.

Rusija je posebna i po tome što na svakom koraku vidiš ta ogromna zdanja, sve je nekako megalomanski napravljeno, od ogromnih željeznih žičara, socijalističkih hotela, širokih cesta, ali sve to datira iz nekog drugog razdoblja, sada je sve to zapušteno i prepušteno lokalnim samoupravama koju su u pravilu financijski jako slabe, jer je sva financijska moć Rusije centralizirana u Moskvi. Osim ako je nešto od nacionalnog interesa, kao što je bio Soči gdje su uštrcane milijarde dolara i nakon toga prepušteno zaboravu.

Prvo jutro u Kavkazu nam je donijelo predivno vrijeme, stabilno bez vjetra, i kad se tako nalaziš u podnožju planine uvijek razmišljaš da si sad negdje na vrhu. U pravilu se vrijeme od početka ekspedicije pa do kraja promijeni x puta i na to smo se navikli. Dan za odmor smo iskoristili za obilazak gradića Terskola, gdje su nas svi putevi vodili u obližnje resorane. Kao i svugdje, puls grada, države najbolje se vidi po kvaliteti hrane i naravno njezinoj jeftinoći tj skupoći. Uglavnom se jede janjetina, na sve moguće načine, sljubljena s povrćem, uglavnom ništa spektakularno vrijedno većeg spomena.

Sve se to pripravlja na vanjskim roštiljima u dosta solidno nehigijenskim uvjetima. Cijene su kao i u Hrvatskoj što nam je bilo sasvim prihvatljivo, za nas poslovično skromne backpakere jednako takvih budžeta. Ključ uspjeha svake ekspedicije je strpljenje, a ono se najbolje kali na aklimatizacijskim usponima. Aklimatizacija znači prilagođavanje organizma uvjetima smanjenje količine kisika, a takvi uvjeti vladaju na Elbrusu. Otprilike 50% manje kiska je na vrhu nego na razini mora, zato moramo prilagoditi tijelo tome, u protivnom su vrlo male šanse da ćemo se sigurno vratiti s planine.

U našem slučaju penjati ćemo se do 3800m iz hotela gdje smo smješteni na 1500m, provesti noć u šatorima i ponovo se spustiti nazad da se organizam regenerira... Kako je put do vrha bio dug, kao i cijela ekspedicija, sasvim je jasno da ovaj putopis ne stane u samo jedan tekst. Ali dojam vam je valjda jasan-od Turske do Rusije-uživali smo...






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija