THE PRESUDA

THE PRESUDA

mi je uljepšala život. Pobjeda ravna zlatnom olimpijskom odličju u disciplini David protiv Golijata.

2

Hodala sam pola metra iznad zemlje. Jedna od onih 10.500 sretnika koji već dugo vremena čekaju takav trenutak. Taj je dan bar četvrtina stanovnika Dubrovnika bila iskreno sretna i zadovoljna. Mislim da se taj postotak sreće u ovom Gradu odavno nije dogodio.

Mnoge su, vrijeme koje je odmicalo i pravda, spora ali dostižna, poljuljali u vjeri da se građanski aktivizam isplati i da se rezultati jednog dana moraju dogoditi.

Oni koji insinuiraju i prozivaju da se za presudu unaprijed znalo valjda to prozivanje temelje na svojim vlastitim uzancama i saznanjima. Upravo su oni bili ti koji su, nekad, sve unaprijed znali. Jer za njih postoje naše i vaše presude, naše i vaše, a ne neovisno sudstvo i pravosuđe. 

A onda im se dogodilo: PRAVOSRĐE

a pravosrđno bi bilo obuhvat sa 310 smanjiti na 100 h,  jednostavno odluku sprovesti u djelo. Sve drugo, ovo dosadašnje oglušivanje, čisto je nedjelo.Nusproizvod, nakon nedjeljne presude birača, bit će i uzanca da se odluke suda i provode. 

keep-calm-and-serve-justice-3-1

KAD SMO POČINJALI NIJE BILO OVOLIKO MIKROFONA

rečenica je Srđevca uključenog u priču od prvog dana. Spontana i genijalna rečenica bila je reakcija na pozicioniranje bulikan mikrofona i i phona pred njim na presici i uvodna rečenica u retrospekciju borbe protiv sprege politike i investitora. Sve je rečeno tom jednom rečenicom. Cijela presica u nju stane. U nju stanu životi. Dug je put od trenutka kad se pobunite zbog nepravde, govorite, urlate, do onog trenutka u kojem vas svi slušaju, čitaju, osluškuju i prate na svakom koraku, u svakom trenutku i na svaku temu, od vas očekuju i s vama se nadaju. Dobra je to vijest za sve one koji vode svoje male i velike bitke u Hrvatskoj, za sve istarske Plomine,  dubrovačke Srđeve, zagrebačke Savice. Loša za sve one koji ne osluškuju, ne poštivaju i ne komuniciraju s lokalnom zajednicom. Svaka investicija koja nije društveno i ekološki prihvatljiva bit će osuđena na propast sve dok se protiv takvih bore hrabra srca.

Građanski je aktivizam infuzija društvu koje atrofira pod korumpiranim establishmentom.

SEPTEMBER ELEVEN, Hrvatska

nadam se da ćemo ovu nedjelju srušit političke twinse, HDZ i SDP, centre političke trgovine, political trade center, simbole neuspješnosti i uzurpatore vesele i bezbrižne hrvatske sadašnjosti. One koji su nas izmjenom svojih pozicija i koalicija na vlasti vazda držali u pretežno oblačnoj prognozi budućnosti, a jedino što se redovito izmjenjivalo u ovih 25 g. bile su plime afera i oseke gospodarskog napretka.

BIRAČKO MJESTO  GRAD

img_4827

Moje biračko mjesto je u školi po kojoj sam i oko koje sam trčkarala, u kojoj sam odrastala, učila, veselila se. Takvo su djetinjstvo imala i moja djeca. dajem svoj glas  jos jednom takvom djetinjstvu u zagrljaju zidina koje bezbrižno šeta ulicama Grada… U kojem je  život u njemu jednako vrijedan kao kamen, u kojem se živi i nakon sto odletu sve čiopice, a Slaven u njemu kreira neke nove art radionice… U nedjelju izabirem tu priču i za  sljedeću, akobogda treću, generaciju s adresom u Karmenu. 

NEDJELJA

Recite, sto ste zgriješili od zadnje ispovijedi ? 

Svaki put glasam za iste.

To vam nije grijeh, jer svi su isti. Grijeh je ne prepoznat među njima one koji se mogu mijenjat i bit bolji od onih koji se nikada  neće promijenit. Grijeh je ove nedjelje upravo te prve ne podržat.

Treba nam još ta presuda u nedjelju.

Ovu nedjelju, prije Mise, prije Kafe, 5min šetando od svog doma,  4će stanovnika Grada glasat za treću sreću.

Zaista, zar ne bi bio totalni neugodnjak nakon 25 g. Ispovijedati iste grijehe?! 

LIBERTAS

LIBERTAS

Ususret podizanju barjaka Slobodi, razmišljam o njoj.
Koliko smo zaista slobodni?
Jesmo li uopće slobodni?
Koliko smo slobodni na osobnoj razini, koliko je slobodan naš Grad?

1

Sloboda

Dubrovačka je Republika svojim promišljanjima oblikovala i aktima definirala svoju slobodu do najbolje razine mogućeg. U manirima najboljeg brendinga o toj uvjetovanoj i mukom, upornošću i soldima, isposlovanoj i plaćenoj slobodi, još dan danas pričamo bajke i priče. Je li to bila umješnost privida slobode i da li je svima davala osjećaj iste? Nije. Formalno nisu svi ni bili slobodni.
Slavna je Republika ukinula trgovinu ropstvom prije nego je u nekim zemljama ono i postojalo.
Tome će sad 600 godina, 1416-2016.
Sloboda nije podignut barjak Libertas. Sloboda nije samo 91 va. Sloboda treba bit jedini i najveći brend ovog Grada. Ali on je se uporno odriče i stavlja na čelo grada ljude koji zaboravljaju da je u tu slobodu utkano puno umješnosti ali i proliveno puno krvi.
To je ona sloboda kojom upravljamo vlastitim gradom, prostorima u njemu i oko njega, njegovom sadašnjošću misleći vazda i na budućnost. Propitkivanjem, osluškivanjem svojih građana, svojih posjetitelja, promišljanjem i odgovornim odlukama koje podrazumijevaju suživot i generiraju održivost.

single_652x435_1452186249slika

Fotografija: Pavo Urban

Inače, svakodnevno robujemo.
Netko robuje s osmjehom na licu, malo čvršćeg duha i rezistentnosti.
Netko se pomaže normabelima, alkoholom, travom, a netko očajava svjestan neslobode u sebi i drugima.

Sjetimo se mudrijih od nas, Sv. Tome Akvinskog:
Slobodna volja nije ništa drugo nego mogućnost izbora. Najgore mi je gledat Grad kako ga stavljaju u okove svojih interesnih krugova i u položaj u kojem nema izbora nego robovat njihovim kompenzacijama. Grad nikako da zasluži nekog lokal patriotu koji neće svirat onako kako oni odozgo dirigiraju. Dubrovnik, taj financijski neovisan superjunak trebao bi bit dovoljno ponosan na sve materijalno i nematerijalno koje baštini stoljećima i oduprijet se zlima i pohlepnima, ali fali mu pokriće u ljudima. On je danas grad o čijoj sudbini neki odlučuju na razini sms -a.

Inače, načelo slobode ne postoji bez kontranačela odgovornosti, tako za djecu kazneno odgovaraju roditelji…a za ono što se Gradu događa ne odgovara još uvijek nitko.
Determinirani smo društvenim konvencijama koje su nam nametnute. Neki ih lakše podnose, neke sputavaju. Lako je biti dio većine.
Usađene su rodne uloge, one koji ih mijenjaju gledamo s prezirom… u nas s sve podrazumijeva umjesto da je stvar izbora…

Nezavisnost

Često nedostižna. Kad postanete svjesni te riječi i težine koju nosi u vašem životu, imate već dovoljno godina. Pogledom unatrag utvrdite greške u koracima koje su dovele do ovisnosti o familiji, o poslovnim odnosima, o emotivnim odnosima, materijalno. Bez obzira koje godine dočekali uvijek je važno radit na tome da postanete nezavisni. Održavanje statusa još je teža misija. Ali vrijedi svake kapi znoja.

 

Nezavidnost

Pretpostavka slobodi. Oslobađanje od tog osjećaja i njegovih razarajućih posljedica bitno bi promijenilo osjećaj slobode. I puno bi ljudi zaista bilo slobodno.
Niti želim niti mogu imati sve što imaju drugi. Odrastanje pomaže nezavidnosti.
Zašto bi Dubrovnik trebao imati sve što ima Monte Carlo?
Zar Dubrovnik zaista želi biti  Monako?
Ne, to su samo frustracije onih koji misle da oni sami najbolje žele za njega.
Koji bi retard želio, tako jedinstvenu i neuniformiranu priču o skladu materijalnog i nematerijalnog u nerazdvojnu i posebnu cjelinu, kao što je ovaj Grad, učiniti klonom i kvaziestetskim operacijama u prostoru, betonskim filerima, napunit i zauvijek promijenit lice grada u bezličnu masu sličnu plavušama iz najgorih makeovera. Ovaj grad puca po šavovima od korupcijskog botoxa kojim pune posljednje milimetre njegovog bolnog resursa-prostora.
Terminal u Gružu nije tek zahvat, od te se operacije ovaj grad zadugo neće oporavit, oporavak neće bit dug i bolan, nego nemoguć.

Libertosukcija.

Ne želi Dubrovnik bit još ljepši, još veći, još bogatiji, još poznatiji. On samo želi bit i ostat ono što već jest.

Skladan i slobodan.
Nije se za svoju slobodu stoljećima borio da bi je sad pohranio u I cloud, tamo negdje gore gdje se simbolično vijori barjak Libertasa, nebu pod oblake.
Ona mu treba u svakom trenutku, sad i zavazda, očajnički mu treba da bude ono što jest i ne izgubi svoj identitet. Mi trebamo stat u obranu njegove slobode. Jer tako stojimo i u obrani svoje vlastite.

 

 

Petka secret

www.svišutimo.du

Jeste učinili prvu banju? Kakvo je more? ( ove godine ne mislim je li hladno …;-) Ove godine kupanje ne diktira lijepo vrijeme, temperatura mora, već kurenat. Nadajmo se da će bit dovoljno jak. Kad zaključite koji je, kupajte se na suprotnu stranu od one na koju nosi. Ove nas je godine grubo vrijeme ustvari zaštitilo od kupanja.
Nismo ni svjesni da bismo tom grubom vremenu trebali bit zahvalni. Da je bilo lijepo djeca bi nam se već infetala, kupovali bismo kreme za nekakav osip…
Teško ćemo spriječit dolazak lijepog vremena i kad tad uplivat ćemo u mutne vode koje već duže vrijeme sukljaju u more.

2

Osim izravnim letom do Istanbula Dubrovnik se može pohvaliti izravnim letom  fekalija u more. Ali nemojte poć o tome kome govorit. To je tajna. Neki dan sam zvala 112 i upitala imaju li neki naputak od Zavoda za javno zdravstvo o onečišćenjima mora i gdje je preporuka kupati se. Ja ne znam o čemu govorite, rekao je dežurni. Ma znate, o onome ispod Petke…onome o čemu nitko ne govori… Izbjegavajući, ovako skladna,  na prvu izustit: govno… Ja ne znam, gospođa, sto vi mene pitate… Opet će začuđeno dežurni. Pomislila sam da nisam možda dobila 112 Zadar, a ne 112 Dubrovnik. Rekla sam da dobijam upite zabrinutih gostiju koji dolaze, te da me uputi sto ću odgovorit… Ja ne znam sto me vi pitate, gospođa, zašto me to pitate…rekao je promijenjenim tonom, uporan u svom neznanju, dežurni, vidno iznerviran mojoj upornošću da nešto doznam …i pitanjem živimo li u istom gradu?!
Itanto, tokalo bi da netko aviza centar 112. Jer oni nemaju pojma o ničemu ili su tako instruirani. Nije njihov poso. Nije ničiji?
Pohvale dežurnom, nije posustao i cijelo se vrijeme držao priče da ne zna o čemu govorim.

1

Taj glupi konsenzus o šutnji. Sezona je zlato. Ali preveliko je s.anje  da bi o njemu šutali.
Sagledajmo i neke dobre strane. Uštedit ćemo silne depilacije. Ovo će nam ljeto celulit bit najmanji problem u životu . A bijeli će bikini s kupanjem u moru malo požutit pa cemo imat ispriku za kupit novi. Kolekcija ljeto 2016. s flekama. Ma kakva Victoria, autohtona ” Petka secret ” kolekcija.
Powered by Vodovod. I prigodan slogan kao dobra vijest za pripadnice ljepšeg spola : ovo ljeto celulit će bit vas najmanji problem .
Profitirat ce i Vodovod s bazenima i računima za vodu.

Houston, we have a problem

Znate kako znamo da stanje nije dobro i da nisu sanirali problem. Tako što je izostao naslov : Pobijedili  smo (govna) ! Na svim portalima .
Jer da jesu, odavno bi hvalospjeva sljedbenika i poslušnika bio prepun Facebook.
Ako netko dozna neka javno objavi na koju gradsku plažu g.Dujmović pušta na kupanje svoju djecu? Da i mi svoju pošaljemo.
Dotični mi je vrlo upitan i mrzak jer je igrom političke sudbine u uhljebničkom preslagivanju bio u jednom trenutku direktor Sanitata, zatim Vodovoda. To su inače moje najbolnije točke : parking, voda i more. Inače, mogao se nekim drugim imenom zvati, svatko bi mi jednako mrzak bio kao odgovorna osoba i na jednom i na drugom radnom mjestu. Nije on kriv što su ga postavili na mjesta kojima nije dorastao, zasigurno je poslušao savjet Odbora za uhljebimenovanja. Možda ni on ne bi znao o čemu govorim, da ga se pita.

Odgovornost

Ovo ljeto pazite što jedete i jedite puno vlakana da ne biste susreli vaše vlastito. Jer nitko nije odgovoran od odgovornih. Stoga je odgovornost na onima čija su govna. A to smo svi mi.
Silnim prepumpavanjem izlaze u obliku koji strancima možemo prodat kao planktončiće. Jedino ih vonj odaje.
I dok svi šute i peru ruke pitam se samo je li ih peru više u vodi ili u moru? 

Što sve u Hrvatskoj možeš ( i ne možeš ) s 10.000 glasova?

Moj glas u Hrvatskoj nije uvijek jednako važan makar je u svakom slučaju, na lokalnim izborima ili na izborima u obliku referenduma, jednostavno isti- jedan. On ipak nema istu težinu. Nema istu posljedicu. Nema istu budućnost.

Moj glas u Hrvastkoj uvijek je samo moj i samo jedan. Međutim, uvijek je i gubitnik. Moj glas u Hrvatskoj nikad nije pobijedio.

Scenarij A

Ako iza sebe imam 10.000 glasova mogu pobijediti na lokalnim izborima i biti gradonačelnik grada koji mi onda sve više služi kao poligon otplate dugova i vraćanja usluga što državi, što političarima, a ne kao grad kojim upravljam i za čije se građane borim.

1

Naravno, da bi netko postao gradonačelnik sa cca 10.000 glasova, otprilike četvrtinom biračkog tijela, treba imati pokriće u zakonskoj regulativi koja odgovorno tvrdi da je on postao gradonačelnikom običnom biračkom većinom koja se, gle čuda, primjenjuje na lokalnim izborima, ali ne i u drugim izbornim situacijama. To znači da se na dan lokalnih izbora ne morate nužno maknuti s kauča da bi vaš kandidat pobijedio jer nije važna, kako prigodno, izlaznost.

Dok se u situacijama kad se odlučuje na referendumu, uz dužno poštovanje prilagođenim zakonskim iznimkama kao što je bila ona za ulazak Hrvatske u EU, zainteresirane strane trebaju polomiti da bi većinu od “50% plus jedan birač” pokrenuli i maknuli s kauča te sunčane nedjelje. Čak bez obzira na stav o pitanju. Jer je izlaznost ovaj put-presudna.

To se, uz svesrdnu pomoć medija i odgovorne osobe koji su zagovarali neizlazak na referendum, dogodilo našem referendumu. Cca 10.000 glasova izabralo je gradonačelnika, cca 10.000 glasova izabralo je PROTIV projekta na Srđu ali u kontroliranim i nadasve prilagođenim zakonskim uvjetima ishod je bio jednako prilagođen.

Kako onda zaključiti? Da glas na lokalnim izborima vrijedi više?

Scenarij B

Kao i uvijek, osobnog i građanskog angažmana radi, dižem se s kauča i nakon prve kafe nedjeljom glasam. Užasnuta opstrukcijom i komuniciranjem da je neizlazak na referendum stav i glas protiv projekta. Tko vam daje za pravo svojatati moj glas? Ako nisam izašla na referendum, zašto sam automatizmom protiv? Jer to tako komunicira medijska bojna, plaćenićka postrojba iz redova neistomišljenika? O, kako demokratsko sportski.

2

Na lokalnim izborima nisam bila među pobjedničkih cca 10.000 glasova i bez obzira na preostalu veliku većinu od cca 30.000 glasova kojoj sam pripadala, moj glas bio je gubitnik.

Na referendumu sam bila među pobjedničkih 10.000 ljudi koji su glasali PROTIV projekta. Ali moj glas je opet bio gubitnik. Mediji, investitor, gradonačelnik i hrvatski zakoni komunicirali su da sam gubitnik objašnjavajući istovremeno i prisvajajući onih 30.000 koji na isti nisu izašli kao podršku i glasove ZA projekt. Dakle bilo je to 30.000 pobjedničkih glasova.

Na izborima iz prethodne statistike, pripadajući većini od cca 30.000, bila sam gubitnik.

Ovo je zemlja dvostrukih kriterija i licemjernih piskarala, poltičarima prilagođenih zakona i nekolicine neprilagođenih građana.

3

Obavezno moramo podržati izmjene zakona o referendumu jer teško će se dogoditi da političke elite same sebi izglasaju promjene i ukinuće privilegija. Ne postoji saziv Sabora koji će sam sebi i ostalim parazitskim državnim službama otkinut prst i ukinut beneficije. Za to će nam zaista trebati referendum, jedini građanski način koji može dirnuti u osinjak. Za to će nam trebati izmjene izbornih zakona i zakona o referendumu koji neće selektivno podržavati, a kamoli selektivno komunicirati većinom i pobjedom ishod iza kojeg stoji jednak broj glasova. Poglavito onaj ishod iza kojeg stoji 10.000 glasova plus jedan, a to je pravomoćna presuda. To što je ovaj parametar “plus jedan” zadovoljen pravomoćnom presudom trebalo bi nekako ozakoniti da dobije na težini, zar ne? Na način da bude teško ponavljati nedjela, a nemoguće ista kapitalizirati na izborima.

Za to će nam trebati, jednak za sve:

Scenarij C.

U kojem će, jednog lijepog nedjeljnog jutra, i moj glas napokon bit pobjednik:-)

TKO NAS PITA?

 

Sjeli smo, u pet do podne, da donesemo Plan upravljanja.

Ne znam da li su formalno istekli svi rokovi za donošenje Plana upravljanja koji Unesco zahtijeva od Dubrovnika, svoje zaštićene cjeline, ali poslovično se u nas sve donosi u pet do podne pa tako i ovaj Plan. Naravno da u godini upisa, 1979. taj Plan nije bio obavezan. Niti je Unescova zaštićena cjelina, Grad, isti kao što je bio 1979. To napominjem glede izvješća monitoringa oko kojeg svi spekuliraju, za čije dijelove svi imaju vlastita tumačenja, posebno oni koji ga nisu ni pročitali, a čije selektivno odabrane pasuse potrebiti izdvajaju iz konteksta i zloupotrebljavaju kako im odgovara u medijsko- političke svrhe.
spuzvagolf

Revalorizacijom pozicije Dubrovnika kao zaštićene cjeline, redefiniranjem, odnosno definiranjem sadašnje situacije ( 2016.) u odnosu na prostor koji ga okružuje zaključci bi bili drugačiji od onih koji se donose u odnosu na godinu upisa. To je svakome jasno. Da danas nije 1979.
1979. kanalima ispod Straduna mogao je šetati čovjek, danas jedva kroz neku rupu prođe pantagana. 1979. niti jedna poprečna ulica nije imala stolove i stolice, samo Stradun i poljane.
1979. Grad je imao svoje građane, danas ima svoje građevine.
Građevine i Udruge zbile su svoje redove, delegirali su predstavnike i odlučili neko svoje vrijeme i energiju uložiti u ono u što još uvijek vjeruju, vlastiti Grad.

Voda uvijek nađe svoj put, pa tako i Vodovod

Čitam račun od Vodovoda koji ima 9 stavki koje zbrojene vode do ukupnog iznosa računa za vodu.

eterthjrjjyj
Među njima krije se stavka koja generira godišnje cca 600.000, 00 kuna koje Vodovod iznosi u godišnjem izvješću tvrdeći, kako opisno stoji, da ih je godišnje utrošio na način da je dva puta tjedno u Gradu čistio kunete. Koga god pitam od susjeda i sugrađana nitko nikad nije sreo ni vidio djelatnike Vodovoda da to rade. Jer da su svi radili svoj posao danas bi kanalima ispod Straduna isto mogao šetati čovjek, a ne može. Potrošio ja tako Vodovod od 1979. na to “čišćenje” cca
22.200.000,00 kuna poreznih obveznika koje su zasigurno pošle u kunetu, samo ne znamo koju. U one u Gradu sigurno nisu. To potvrđuju podzemne snimke kanala ispod Straduna.
Za čišćenje kanala ispod i okolo Straduna dovoljno bi bilo cca 1,5 milijun kuna. Naravno da nas je čišćenje u tom slučaju koštalo 23.700.000, 00 kuna. S tim smo soldima mogli napravit novi sustav kanalizacije, spojit na isti sve od Prevlake do Stona, kupit 10 pročišćivaća i poć na Maldive.

Vrhunac licemjerstva je prihvaćanje izvješća Vodovoda u kojem piše da su ta sredstva potrošena na navedeno čišćenje, od strane većine u Gradskom vijeću.
Tako se dižu ruke bez postavljanja pitanja. Unaprijed instruirani dižu ruke bez da razmisle, prouče, propituju.

Grad u terminalnoj fazi

Tako će najvjerojatnije dignuti ruke za Terminal u Gružu, na isti način kao i za Garažu. Sjednica Gradskog vijeća je istezanje ruku za dogovornu većinu.
Zato je ovaj Grad ( i grad) u terminaloj fazi. Jedina terapija je građanska angažiranost.
Na istu računa Plan upravljanja.
Ne želim da mi u dogledno vrijeme dođe bilo kakav podpredsjednik Vlade i reče da bez obzira na Plan upravljanja i ono što želi lokalna zajednica, projekt” Razvoj Pustjerna” ide, na primjer.
Ne želim da se Zakon o strateškim investicijama prevodi kao Zakon o Dubrovniku i da se Gradom rješava nacionalna, investitorka, talačka, dužnička ili bilo kakva kriza. Ne želim da tako malen prostor Grada i oko njega bude as u rukavu bilo kakvog političara u zemlji u kojoj se svaka neuka budala može istim zvati.

Omiljena slobodna aktivnost: tumačenje

Najvjerojatnije će se tako jednog lijepog dana tumačiti na raznorazne načine i Plan upravljanja.

acid_picdump_91
Tumačenja su upravo ono što želimo izbjeći ovim Planom. Nedostatak kriterija vazda otvara vrata nebrojenim manipulacijama. Plan bi trebao reći tko smo i kuda idemo. Plan bi trebao potvrditi da se ipak ponekad i nas nešto pita. Međutim, ukoliko ga ne prati zakonska regulativa s kojom će se uskladiti gradski, županijski, državni, investitorski, svemirski i ini akti te ukoliko za iste ne bude obvezatan, uzalud nam trud svirači. To je jedini način da se zaustave oni koji misle da se građane Dubrovnika nema što pitat. Zakon koji implementira naputke Plana upravljanja.
U suprotnom, ako ga samo formalno donesemo, bez zakonskih okvira, svatko će ga moći tumačiti po osobnom interesnom nahođenju i tu nema kraja.
Teksas je nastao kad su se dokinuli DPU ovi. Ne samo u Gradu nego i u svim ostalim gradskim zonama, Lapadu, Gružu…Kad je legalizirano sve što se krivo radilo. Intezivno se radilo samo na tome da reda nema.

Dijagnoza je pola zdravlja

Anamneza destrukcije:

1667. razoran je potres uništio Grad, 1979. pogodio ga je još jedan, Grad je upisan na listu svjetske zaštićene baštine, a 2005. Grad je pogodio GUP koji ga nastavlja razarat dugoročno, čije su posljedice nesagledive, posljedice koje se izmjenama i dopunama samo šire. Koje mu uništavaju zelene površine, vizure i njegov bitak. Koje ga pretvaraju u Grad čiji su PUP ovi ostvarene želje investitora koji ih i financiraju. A Gradsko vijeće je čarobni štapić.
Dijagnoza: nosioci G virusa
Terapija: mijenjati GUP i mijenjati strukturu GV a

GV je gradski DNK. Sadašnji genski zapis je javni interes pretvorio u investitorski, u dogovornog mutanta s dvostrukim interesnim kromosomom.
Možda uvesti, kao test očinstva, DNK test javnog interesa kod vijećnika?
Većina ne bi nikad odgovarala takvom roditeljskom profilu.
Jer ta većina pripada strukturama koje ne dozvoljavaju emociju niti lokalni patriotizam kad su u pitanju “viši ” interesi pa kad se donose, po Grad fatalne Odluke, uvjetovani pritiscima odozgo, odozdo, s lijeva, s desna i sa strane, dižu ruke po naputku svevišnjih središnjica.

Tko nas pita?

Postoji li uopće mogućnost pomaka?
Pita nas Plan upravljanja. Ne propustite bit dio tog, naizgled, malog odmaka od dogovorne političko- interesne stvarnosti. Pita svih nas ali ponajviše one koji u njemu žive i po šiloku kad mu udara u zidine, one koji njime šetaju kad je gužvovit, kad mu se u predvečerje lučidaju kamene ploče Straduna dok svaki đir prate čiope ali i onda kad ga pomete bura i kad nema ni kučka ni mačka ..  oni koji satima kruže ili čekaju parking…oni koji bacaju smeće u svako doba dana u veljači kad za to ne možemo krivit turiste…oni koji prolijevaju ulje u sifone i kunete…koji u njega zabijaju čavle i klime, oni koje boli ranjeni Dvor.
Mi smo već dobili najbolje od tog Grada, nije li red, sad kad nas pita, da mu damo najbolje od nas?

Povjerenstvo za licemjerstvo

Zapisnik s prve sjednice Povjerenstva za licemjerstvo:

Ponovimo:

Licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga. Etimološki potječe iz riječi hypokrisis koja znači “gluma”. “Hipokrit” u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.

kredit_ubija

Označava nemoralno ponašanje kojem se osoba predstavlja drugačije nego što je u stvarnosti.

Pušači su ” zaštićena” katergorija koja se prva susrela s rezultatima zakonske regulative koja proizvođačima nalaže da na propisan način moraju označiti proizvod tako da upozorava, alarmira konzumente o posljedicama i štetnim djelovanjima tog proizvoda. Zasigurno ste na kutijama cigareta vidjeli raspadnuta pluća, male zakržljale fetuse, kožna oboljenja i sl. Nimalo zabavno.

Međutim, moglo se vrlo lako dogodit da je zakon koji obvezuje primjenu ovih propisa na duhanske proizvode donio netko tko ima račun na Djevičanskim otocima.

Bio bi to krasan potez zakonodavca kad bi se primjenjivao na široku paletu kojekakvih proizvoda koji nam izravno štete u životu. Bilo bi pravedno kad bi nas o svakom riziku po zdravlje i okoliš i po smisao života odmah obavijestili. Bilo bi genijalno da postoje zakonske regulative jednake za svih. Međutim stvarnost je drugačija, a primjena zakona i principa selektivna pa smo se malo istom pozabavili u pretežno licemjernom tonu naše još licemjernije stvarnosti.

ZALILULE

Kad smo kod pušenja kao štetne navike, kad popušite kredit u švicarcima to jednako metastazira u vašem životu kao najgori oblik raka i prenosi se na cijelu obitelj.Žarište je na adresi neke banke u kojoj nigdje ništa nije upozoravalo na štetne posljedice takvog aranžmana, nije bilo plakata sa srčanim udarom, naprotiv, sve je zvučalo kao novi hit Mila Hrnića u rimi. Ispostavit će se kasnije da je rima bila dvostruka kao i kamata.

Krediti nisu pušenje,oni su pušiona.

Proizvod u kojeg se teška srca diram jer ga obožavam je kraljica svih rođendana, proslava, Božića i Nove … ponekad posluži za prijetnje i potkupljivanja male djece.

cocacola_deblja

 

Glumica oko koje se vrte najbolje osmišljene i plaćene reklame. Iza koje stoji mašinerija veća od holivudske. Idila koja priča o okupljanju i obitelji dok kroz blještavo okićen i snijegom prekriven grad prolazi kamion uz zvuk zvončića i osmjehe na licima ljudi i Djeda koji je donosi…

Te idilične reklame učinile su da mala djeca misle da Djed Mraz donosi Coca Colu jer istu roditelji pokušavaju reducirat na neku suvislu mjeru ( samo za blagdane) s obzirom na impakt koju ista ima na mjere. Bez nje ne i sličnih ne bi bilo XL, XXL, XXXL...ali gdje to piše? Na deklaraciji malim slovima? Zašto onda ne piše da jedna čaša dnevno znači jedan X godišnje?

Prelijepe stjuardese mame osmjehom i pričaju o uslugama na avio kompaniji. Uvijek kad letite na duže staze zamišljate upgrade karte na prvi razred? Sve i da imate za prvu klasu avionske nesreće , koje su najčešće s fatalnim posljedicama, ne uzimaju u to u obzir. Kad letite važno je gdje sjedite, ali kad padate malo je važno što ste u prvoj klasi. Rezultat je isti za svih. Postoje više toga što nam avio kompanije ne govore od onog što nam govore…Fly Emirates, Die Emirates…

letite_s_nama

Kao šlag na kraju prvog zasjedanja Povjerenstva za licemjerstvo jedan krasan primjer savjesnog člana povjerenstva te propuštanja informacija u javnost u aferi za koju je Snowden mala beba.

Panama leaks.

Prije četiri dana iscurilo je točno onoliko informacija koliko su uspjeli obraditi je radi se o zavidnoj bazi licemjera koju su u Mossack Foneseca gradili i skupljali ravno 40 godina. Izašli su sa najzvučnijim imenima. Slijedeći mjesec izlaze nova imena. Kad tad na toj ćemo listi prepoznati one s ovih prostora. Ipak je to baza od 1977. Zasad se radi o 140 političara iz 50 zemalja, njihovim ministrima, premijerima, pomoćnicima, dužnosnicima…sportašima, biznismenima.

bez_racuna

Znate onu našu poznatu krilaticu koja priča priču i straši djecu i odrasle kako neće biti novaca za zdravstvo, kako neće biti škola i vrtića…E pa toga ustvari nema i neće bit upravo zbog njih, zbog onih koji lansiraju krilatice kojih se sami ne drže…

Jer bez računa se ne računa, osim ako nemate račun otvoren na Djevičanskim otocima, u Panami ili nekom drugom poreznom raju.

Makar i Hrvatska je mali (porezni) raj ali kao i svaki raj, ona je to samo za odabrane

 

 

HNB, Hvala Ne Bi…

Bankovni svjedoci

Svaki normalan građanin danas banku izbjegava u širokom luku. Internet nas je spasio. Ako se nekad ipak dogodi da tamo moramo ući imamo osjećaj da nas obrađuje trgovački putnik za porobljivanje kamatama.

Slavery-equals-debt-1024x676

Živimo u zemlji koja živi stalno na kredit pa smo tu uzancu copy paste tehnikom samo spustili na razinu svakog pojedinca . Što naučiti iz prezentacije državnog proračuna? Nigdje rezanja, nigdje štednje, ne priča se manje, ne vozi se manje, ne putuje se manje, sve je neizvjesno osim slijedećeg zaduživanja.

“Dobar dan , platila bih račun od amexa.”
“Dobro…evo, vidim, odobren vam je brzi kredit bez jamca, možete ovo, možete ono…”
Nakon druge rečenice već ne mogu pratit toliku količinu informacija i svako malo pokušavam zahvalit, sa hvala, ali ne hvala…ali ne uspijevam iz prve, već iz petnaeste…

I to nije sve

Jeste li skoro izlaskom iz banke imali osjećaj da ste bili u nekoj butizi gdje vam je preljubazna prodavačica stalno nešto pokušavala prodati? Obično takav entuzijazam u prodaji susrećemo kod visokomotiviranih prodajnih predstavnika čija je motivacija na kraju mjeseca lijepo izražena u postotcima . Oni koji se polome oko vas, izvade pola butige tako da vam je u jednom trenutku neugodno da izađete bez da ste kupili barem neku sitnicu. Neki ne izlaze nikad sa sitnicama.

3
Neki odolijevaju ali u moru ponuda i osoba koje ih prezentiraju kako prepoznati dobronamjerne savjete? Lako je kad shvatite doma ispred ogledala da vam ta vesta ne stoji baš onako kako vam je nahvalila prodavačica, ali kad shvatite da ste, zbog prodavačice u banci doveli u pitanje svoju egzistenciju, obitelj i budućnost, počinjete , s pravom , postavljati pitanja.

Kreditni top shop

Uzeli ste kredit s povoljnom kamatnom stopom i jednostavnom realizacijom. On se u nekoliko godina pretvorio u noćnu moru s teško izvedivom otplatom. A  Andrije nigdje. Bili ste samo jedan od onih koji je prodavačicama u bankama brojka u mjesečnom planu. Ona je te davne 2008. ispunila plan taj mjesec i dobila nagradu. Za nagradu ste vi ostali bez života.

2
Mislite da zbog vas nekoga grize savjest ili se svake nedjelje ispovjedi i u ponedjeljak kreće u nove pohode ispunjanja mjesečnih planova.
Zar nije poražavajuće shvatiti da je vaša financijska propast službenici u jednom trenutku bila nagrada na kraju mjeseca. Njihovi mjesečni planovi imaju za zadatak pretvorit vas u kreditnog roba.
S druge strane ljudi kojima zaista trebaju krediti polome se s papirologijom i administracijom dok ih ostvare.
Još više vas izbacuju iz takta beneficije zaposlenika HNB- a koje su potpuno sulude jer na planeti HNB ne žive isti građani Republike Hrvatske već samo oni koji nemaju dodira sa stvarnošću.
Taj isti planet HNB, iako formalno u sustavu drugih hrvatskih institucijskih
planeta, nije prstom mrdnuo dok ste potpisivali, na nagovor revnih bankovnih svjedoka, svoj funero, kredit u švicarcima.

Uporni i naporni

Upornost bankovnih svjedoka, veća od upornosti svih drugih poznatih i priznatih svjedoka, zaista je zastrašujuća i nadasve upitna. Kao Očenaš i Zdravomarijo prezentiraju brzopotezne kredite, njihove kamate, pogodnosti i projekcije kojima tako suvereno vladaju da se čovjeku učini jako dobrom idejom biti dužan. U kunama ili nekoj nesretnijoj valuti. Zasigurno se sad sa žaljenjem sjećaju svojih informativnih izračuna svi dužnici u švicarcima. Ti su izračuni tada izgledali kao vedra prognoza njihove budućnosti. Vi ste promislili, ok, ovo je kamen koji imam snage nositi svakodnevno kroz život. Kako to da danas kamen od 2,75 kg teži 8,50 kg?

ddos-attacks-on-u-s-banks-reach-end-as-anti-muslim-video-pulled
Često smo prije išli u banke. Tamo su radile naše poznanice iz škole, naše susjede, znali smo im odnijet čokoladu, bombonjeru. Zaista sam se puno puta informirala i dobijala informacije kojima sam vjerovala.
Gdje su se zagubili ljudi i u kojem su trenutku ljudske sudbine postale mjesečni planovi?

Tortura katova

Nestala je jedina linija obrane nas korisnika koja je ikad postojala u prizemlju.
Oni na drugom katu mjesečnim analizama, inspekcijama i inim torturama kontroliraju ove na donjem. Oni na trećem katu pritišću drugi i sve tako, ovisno o broju katova situacija se lančano pogoršava.

Banke su odavno dio priče na koju više nemamo utjecaja. U njoj su korisnici objekti i postale su neprijatelji ili nužno zlo.
Polako ali sigurno gubimo kontrolu nad svime. Dajemo, prodajemo, rasprodajemo.
Informativno, za 10- 20 godina, kako sad stvari stoje, nećemo imat nikakvu kontrolu nad ičim u svojoj vlastitoj zemlji, u svom vlastitom Gradu. Premalo toga činimo da se to ne dogodi.
I za sve što se dogodilo i zemlji i Gradu sami smo mi krivi jer smo u ulozi pasivnih promatrača dočekali da nam drugi manipuliraju životom i budućnosti , a u svakoj rečenici umjesto subjekta postali objekt .

ARS UHLJEBICA i njena Sila

Stopa nezaposlenosti.
Postoji jedan siguran put za rješavanje nezaposlenosti, a to je otvaranje novih radnih mjesta ovisnih o državnom proračunu. Glavna motivacija političkih struktura, koje kad dolaze na vlast rade na takvom rješavanju nezaposlenosti, je glasačko tijelo ovisno o njima, odnosnu o rješavanju zapošljavanja koje generira slijedeću ovisnost : lojalno glasovanje na svakim slijedećim izborima. Uvijek sam se pitala koji su mehanizmi kontrole.

jobsintown

Hipotetski, da me zaposle jedni od istih kako na dan glasovanja znaju za koga sam glasala?

Situacija s marinom u Gružu preslikava političku. Lako bi se Grad i Županija dogovorili oko komunalne lučice da se mogu dogovoriti čija će to biti zasluga na slijedećim izborima. Tko će se hvaliti sa 600 novih komunalnih vezova. Jer to je big deal, nije to 48 vezova nego 600!! Zamislite samo što znači taj broj na predizbornim plakatima. To je 600 glasova više, to je 600 kuna više, to je 600 razloga više za optimizam, to je 600 m prednosti u finishu. Zamislite njihove fotoshopirane glave s friziranim smješkom i pobrojane hvalospjeve među kojima stoji boldan broj 600. Broj koji na kraju priče znači tek samo 600 uhljeba više. Počinjem priželjkivat da se neki projekti ne ostvare samo zato da ne bi još nekoga zaposlili. Na žalost.

Demokracija na reanimaciji.
Rješavaju li se građanima problemi po tom ključu? Zaton. Tamo je najviše glasova dobio HDZ na prošlim izborima pa neka sad malo piju fekalije. Zašto bi stranka(e) na vlasti rješavale probleme građana koje nisu njihovo glasačko tijelo? Njihova ciljna skupina. Neka malo pričekaju i koprcaju se ne bi li shvatili da su trebali glasat za druge ? Činjenica je da zaista nedovoljno promišljamo da kad zaokružujemo imena na izbornim listama to ima ogroman utjecaj na naš život. Često i ne odemo na izbore misleći da ne možemo promijenit ili doprinjeti stanju stvari i odnosa. Upravo suprotno.

acid_picdump_112

Postoje sumrak rečenice kao što je ona o poticanju ne izlaska na referendum. One podcjenjuju sve što u tranzicijskom glibu pokušava bit i ostat vrijednost. One podcjenuju svaki naš korak , svaki naš glas. Glas koji ostane doma na kauču kad su izbori nema pravo glasa ni na Lapadskoj obali ni u Zatonu niti u Lazaretima. Taj glas je živ pokopan.
Jesmo li i odakle naslijedili vlast odabranih, nasljedna radna mjesta familijarno i stranački povezanih uhljeba koji svoju djecu ciljano školuju za neki uskoro dostupan i custom made natječaj s kriterijima kojima samo oni udovoljavaju. Samo je malo više različitih imena u partijskom ustroju. Od koga će nam djeca naslijedit građanski aktivizam ako mi sjedimo doma na kauču svaki put kad možemo doprinjeti pomaku.

o-IHEART-facebook

U toj društvenoj stratifikaciji politička kasta rješava na svoj način znanje i kompetecije -stranačkom pripadnošću. Nedavno organiziran speed dating u kojem su priliku za razgovor za posao imali mladi pred raznim poslodavcima uskoro će organizirati stranke kao poslodavci pa će birati u redovima svojih članova budući da je istih već popriličan broj i sve je više mladih koji iščitavaju iz naslovnica hrvatskih medija gdje je put ka sreći. Stranačka iskaznica.
Situacija u zemlji govori u prilog tome da ne možemo više zapošljavat proračunske ovisnike ali nitko ne reagira. Osim, ponekad, Big EU brothera.

Referent za učinkovitost .
Uskladiti plaće s učinkovitosti. Bila je to treća stavka na prošlom spisku za domaći rad koji nam je dostavila EU prije nekoliko godina. Taj je domaći rad imao 6, sad ima 12 zadataka. To otvara prostor za novi natječaj i nova radna mjesta: Agencija za učinkovitost, rEvnatelj, jer u pitanju je ravnatelj revnosti, viši referenti za učinkovitost, referenti za učinkovitost. Izađe li isti odmah se javljam na taj natječaj. To je radno mjesto za mene. Kao SOA za nerad. Kad bi plaćali po učinkovitosti preko noći bih se obogatila. Kad bi kamerama pokrili raznorazne urede i hodnike neke bi snimke bile kratke ili stalno prikazivale istu sliku( jer se aktiviraju pri pokretu, što je nemoguće kad NIŠTA ne radite) .
Kako sada stvari stoje treba nam klasna, kulturna i ine revolucije. Nemamo još organizirane ni postrojbe aktivnih građana. Možda će prisutnost Stormtroopersa u Gradu djelovati i na građanski aktivizam. Nije ništa zvjezdano u pitanju ali u stanju smo ratne pripravnosti jer dok politička kasta sama sebi gomila beneficije ja ih zamišljam u saborsko -posdstanarskom filmu u kojem dijele sobe i režije i to oni suprotnih stranaka. Budući da je nerealno očekivati da sami sebi ukinu povlastice moramo barem doći do razine na kojoj ih sami sebi ne mogu izglasavati.

Neko jutro sam u bliskom susretu zvjezdane vrste s Darth Vaderom u pratnji dva Stormtroopersa u ulici Od puča , pri pomisli na trenutačnu situaciju, čeznutljivo izrekla: “take me with you. ”

“Nema potrebe”, odgovorili su, “Dubrovnik će biti najljepši grad u dalekoj galaksiji i za njega će znat cijeli svijet. Nego, čuli smo da pišete scenarij za Građani uzvraćaju udarac ? ”

” Da”, skromno potvrdih zbog isto tako skromnog scenarija, “ali na casting se odazovu uvijek isti, nemamo raznolikost ni brojnost. Nismo snimili niti pilot projekt. ”
“Polako se ide do zvijezda”, odgovori Darth. “Nego, znaš, zaposlili smo 600 ljudi upravo na ovom projektu.”

IMG_5040

Taj broj 600 vratio me u stvarnost. Nemam vez na Batali nego u Gradu, ali tko mi garantira da neće nekoj slijedećoj političkoj kombinaciji past na pamet da ga više ne mogu koristit, da u Grad stavi velike jahte, motornjake i prepusti porat nekom koncesionaru.
Moramo se pokrenut. Sjedanje na kauču ili komentiranje na kafi je na razini opće državne učinkovitosti. Nula bodova.

Čekaju nas korektivne mjere.
Čekaju nas napokon kotarski izbori. To su oni mali potencijalni zvjezdani nukleusi aktivnih građana i prve linije obrane njihovog načina života. I prva prilika za gol u gostima jer političke stranke svojataju i taj teren. Po mom bi skromnom mišljenju političkim strankama trebalo bit zabranjeno zauzimat pozicije za demagoška gradskokotarska djelovanja makar su, s obzirom na kastriranu ulogu gradskih kotareva i njihov minoran utjecaj na razini lokalne samouprave, to možda jedina preostala djelovanja. Odavno me prati osjećaj žaljenja što moj grad nema osobu na vlasti koju građani istinski podržavaju. Gdje bi nam bio kraj. U sadašnjoj političkoj konstelaciji jedinu svijetliju budućnost ovog grada vidim u boljim građanima.

Sjedica Gradskog vijeća

Potvrdilo se da svi gradski vijećnici dobro plivaju. Zasigurno su mnogi u Juga naučili plivat.
Bila je to večer jednoglasnih Odluka. Odavno nismo vidjeli slogu te vrste. Sila je zaista s nama.

Ah, ta Garaža. Priča na kojoj su se gubili i dobijali izbori sad je priča u kojoj Grad stalno gubi. Postoji 70 milijuna razloga zbog kojih se tematska sjednica trebala održat prije 7 godina. Beskrajno je teško pratiti tijek događanja oko pojedinih upitnih gradskih investicija, budući da je sve upitno.

Jedino što sam shvatila : u slučaju Garaža jedino nevino u cijeloj priči su Djevičanski otoci , mjesto transakcijskog računa na koji momentalno odlaze pare od naplate.
Ta je nevinost najsličnija mojoj, odgovorno tvrdim.
Prijeti joj razdjevičenje najbolje vrste. Ono u kojoj smo, napokon, svi zajedno.

“Za Garažu spremni!”

jednoglasno se zaorilo u redovima Stormtroopersa. Naputak je slijedeći: “Na odlasku pomažemo Dubrovčanima preuzeti Garažu. ”

Na silu Silom.

 

Oh, Lord won t you buy me a Mercedes Benz…

Oh Lord, wont you buy me a Mercedes Benz…

Ovih dana možete mu pisati na adresu:

Pred Mercedesom 1
20 000 Dubrovnik-Benz
EU

Stalno neki prijepori u svezi javnih površina, kome ih i zašto dajemo u koncesiju, cijena istih, pridržavanja ugovornih obveza i sl. Kvadratura koja je sporna, prohodnost koja je u granicama mogućeg.

Ponekad se čini dobrom idejom dat u koncesiju ne samo javne površine već čitav grad. Ne postoji nikakva mogućnost da ga, npr. Mercedes Benz, vodi lošije od bilo koje dosadašnje gradske administracije. Službena vozila bila bi neki od novijih modela Mercedesa ali se barem u njima ne bi vozili nesposobno-podobni. Inače, ukoliko kupite jedan od modela koje lansiraju dobijate i parking mjesto na Stradunu, Pred Mercedesom, pred Klarisom u hladu, ovisno o modelu.

1

Model najbliže mojoj kući vrlo je nizak, malen, makar ne sumnjam da je tehničar. Zgodne, upadne boje kakvu zaslužuje predmet želja. Svjedočila sam zaista ultimativnoj organiziranosti poslovično radišnih Nijemaca dok se se pozicionirali. Savršeno posložene “lijeve i desne” , “gornje i donje” vite u rekordnom su vremenu s izrazito malo napora došle na svoje mjesto i zavidale podest za autić.

2

Ekipa za zauzimanje Grada u crnim radnim odijelima u svakom je trenutku znala što čini, nije bilo praznoga hoda ili improvizacije. Čini se također da činjenica da crna boja koja prevladava u konceptu i outfitima isto tako nikome ne smeta. Napokon. Isto tako svjedokom sam mnogih poziranja pred mobitelima, selfijima ali i oštećenjima tih malih limenih kućica čije su cijene zasigurno slične cijenama kućica koje su vaš dom, krov nad glavom. Dok je jedan mladić pozirao nalaktivši se na taj nizak model s puno konja njegova je cura slijedila naputke: uhvati me i s druge strane… okini me još jednom za svaki slučaj.. nek se vidi cijeli… nemoj me uhvatit u suncu da se ne vidim… pokušavajući uhvatit trenutak svojatanja . Budući da sam uporno gledala gospodin radišni koji je sastavljao podest ponudio je da se i ja slobodno fotkam…Ne, hvala, ne fotkam se s frajerima i autima nižima od sebe, spremno odgovorih onako centimetarski odozgo. Dignuo je palac odobravajući stav. Stav si uvijek može čovjek sebi priuštit:-) promislih. Kao kompenzaciju.

Metalni sklopovi korespondiraju mentalnim sklopovima, ponekad.

Osluškujem po Gradu, malo su nam, licemjerski, draži autići od kobasica koje zapasavaju Grad. Taj brend ipak korespondira brendu Grada. A ti mali metalni sklopovi korespondiraju nekim mentalnim sklopovima. Makar, nikako se odmaknut od aluzija na kobasice pa na pitanje prijateljice kako to muškoj populaciji toliko znače autići opet sam svela sve na nedužne kobasice: Pogledaj bolje, to su penisi na 4 rote, ekstenzije. Svi kompenziramo. Bolje je kompenzirat nego hiperventilirat. Zdravije je. Ukoliko nije previše skupo… Završim lekciju s usporedbom: Njemu je auto kao tebi one čizmice u kojima ti noge izgledaju duže.
Saznanje da ne može sebi priuštiti takvu igračku bilo bi čovjeku zaista teško u nekom velikom bavarskom gradu. Neuspješan Nijemac, Božemioprosti, ko je to vidio, dok je “neupješan” Hrvat koji si to ne može zaradit ni priuštit u tri života savim realna i legitimna pojavnost. Tako Hrvati sasvim bezbolno svakodnevno prolaze pokraj novih modela bez da trepnu, tu i tamo neki uzdahnu. Koliko je realno da grad koji nema pročistač za vodu ima ovakav vozni park? Nadrealno. Slijedi nam ubrzo terapija lijepo vrijeme, proljeće, sunce, more i obale. Što više poželjeti? Svaki psihoterapeut i političar zasigurno komunicira kako to sve Nijemci moraju platit:-)

Kuda ide Dubrovnik-Benz

Da Mercedes dobije koncesiju na Grad ne bi zasigurno dozvolio da se modeli njihovih vozila uništavaju prometnicama kao što su ove naše sadašnje po kojima mi se nekad čini da ima više šahtova nego asfalta. Da bar nečemu služe. Sad kad znam da ta voda u šahtovima ne odlazi nigdje, da odvodnja nije napravljena niti po projektu niti po pravilima struke još mi je gore. Raznih je pokušaja odvodnje bilo. Kad budete šetali Zagrebačkom i nastavno preko vatrogasaca i dalje pogledajte svako malo šahtove na cesti, povirite u njih, pokušajte pratit gdje voda otječe, kako se usmjerava i gdje ide dalje. Ima zaista zanimljivih rješenja kao što je ono da dva metra niz ulicu cijev izlazi nasred iste i teče u slobodnom padu i slapovima za vrijeme velikih kiše vlažeći okolo ljudima zidove i kuće.

3
Nisam sigurna koliko smo ovakav projekt platili ali začudno je koliko ne razumijemo da su to sve naši novci bačeni u kunetu.

4

O Gomnovodu da ne govorimo. Mislim da bi u prijedlozima novih zakona trebalo uvesti reda i postaviti znatno rigoroznije kriterije tko se i kako može baviti politikom. Neovisno o potvrdi o nekažnjavanju. Naime, većini muškaraca ispod 1,80 ne bi trebalo dozvoliti bavljenje politikom jer to rade iz krivih razloga. Skupo je to liječenje. Ni HZZO to ne bi odobrio, a kad ne ide na njihov, ide na teret poreznih obveznika. Problem je što je lista troškova koja ide na teret poreznih obveznika stalno sve duža i teža.

Oh, Lord

I dok nam je odvodnja na putu za nigdje čini se da su i drugi ključni projekti. Imamo labavu javnu nabavu, bropoteznu građevinsku i infetane palme koje svoje posljednje njišu grane.
U koga se uzdat ako ne u Nebesa : Oh Lord, won t you buy me a Mercedes Benz?
Mercedes neka stane u red. Jer lista prioriteta počinje s P kao pročistač, Z kao Zagrebačka…a rješavanje iste kreće s općom nacionalnom tendencijom, molitvom dragome Bogu jer nam ništa ovozemaljsko i ovopolitičko neće pomoć. Janis je to odavno shvatila…

Za vas koji ne vjerujete u Oh, Lord, neka Sila bude s vama ! Ups, opet sam se izlajala…:-)

P.S.
Nakon povijesnog susreta na Kubi dogodit će se još jedan. Naime, u Gradu će se susresti Lord i Sila što svjedoči poslovičnoj organiziranosti i koordiniranosti gradskih službi koji su im svevišnju javnu površinu istovremeno dali na korištenje.Nadamo se da će susret proći u miru te da će  ekipa, u nekoj dalekoj galaksiji, u nekom slijedećem nastavku, voziti Mercedes Benz.

Festa

Crveni tapit.

Učinite đir ovih dana Stradunom omeđenim stendalima, okićenima girlandama od lovorike s kojih se spuštaju barjaci. Šesni, zdricani, bez daška vjetra. Kad silazite s Pila ti vam stendali čine šetat između njih, središnjim, sjajnim dijelom Straduna, drže vam pravac i vode vas do Sv. Vlaha. Pogledajte prema gore, propinju se svi istom visinom parirajući skladu kuća cijelom dužinom. Dok hodate pred vama se lučida jedinstveni crveni tapit od kamena. Onaj kojim, na Kandeloru i na Festu od Sv. Vlaha, šetaju njegovi štovatelji. Već je sada, ususret Festi, đir po Stradunu mala svečanost.

IMG_4737

Rijeke će se ljudi slijevat s Pila i s Ploča jer svekolika čeljad dohodi sa svih strana. S Pelješca, iz Primorja, iz Konavala. Kako te rijeke ljudi postaju sve veće i šire može vam se učinit da je ovaj Grad mali i da u njega ne mogu svi stat. Ali Grad raširi svoje ruke i prigrli sve duše koje hrle u Grad željne blagoslova njegovog i svog zaštitnika.

IMG_4624

Zaštitnika koji ovaj Grad već stoljećima u lijevoj ruci drži, a desnom blagoslivlja. I ako vam se ponekad, a propos života u ovom lijepom Gradu, učini da nas je zaboravio ili preskočio koju godinu blagoslovit, nije tako. Mi samo zaboravljamo koliko smo blagoslovljeni. Ipak, često se pitam, dok slušam himnu, hoćemo li se i mi jednog dana svojim postupcima i načinom na koji se odnosimo prema Gradu i svemu što isti predstavlja, uspjet ugurat u te stihove ” Prošlosti slavne nek danas ožive dni…” bojeći se ponekad da ne pripadnemo onom neslavnom dijelu. Nerazdruživ s Gradom Sv. Vlaho je vazda uz njega, samo mi ponekad nismo.

Umjesto zvonjarina-trombunjeri:-)

Ispratili se barjaci iz Grada koji idu ususret drugima. Uputio se objed.

1234096976m268

Ta ustreptalost i veselje ljudi koji u Grad dohode u najboljoj robi od festa, najljepšoj nošnji iz Primorja i Konavala, urešenoj robi od svetkovina crkvenih uzvanika vazda me razgaljuje i arajdava. Ona pusta mladost koja se danas trudi isto tako obuć najbolju robu, nesvjesna da je mladost sama po sebi i lijepost i krepost, gurka se po Stradunu, barjaci u svoj svojoj raskoši i veličini, poredani jedan iza drugoga uz svoje zaštitnike barjaktare kreću se kamenim crvenim tapitom u sporom, svečanom hodu. Zvučna kulisa najljepših melodija gradskih zvonika, ta zvona koja u sav glas slave Parca i u zboru prizivaju one koji se još uvijek nisu spustili neka se spuste u Grad, svi zajedno dišu u neponovljivom duhu pripadnosti Gradu i podneblju, vjeri i običaju, veselju i ponosu.

IMG_4676

Onda Maro i Baro rebate i opominju da je vrijeme za objed.

I kad sam doma uz špaher ostavljam funjestru otvorenu jer po zvukovim iz vanka znam u svakom trenutku gdje se i što događa u Gradu.

IMG_4701

Taj dan ne treba zvonit na vrata. Zvone samo zvona od crkava. Vrata od portuna širom otvorena. Svi dobrodošli. Svima se veselim. I po kući je “procesija”. Dok se kuća pomalo puni i mladima i starima učini se i meni da sva čeljad u nju neće stat. Malo je važan broj stolica ili mjesta na šufadinu. Ono što čini da svi imaju mjesta, da svi imaju pjat šporkih makarula, da se svi naguramo i stanemo pred funjestrama gledat razvijanje barjaka je kvadratura emocije koju taj dan u nama čini beskrajnom. Neprocjenjivo.

Neka vam Festa bude u zdravlju i u veselju.

Živio Sveti Vlaho!