JINGLE & MINGLE

JINGLE AND MINGLE

Godišnje preispitivanje

Počinje nam godišnje preispitivanje nas samih i svijeta i ljudi oko nas. Što smo napravili dobro, što loše, pusta obećanja za Novu. I vječno pitanje: što želim? U konzumerističkom duhu bilo bi to pitanje koji poklon želim ispod bora? Odgovor bi bio :iznenadi me, kad bi me više itko uopće pitao. Kad sebi postavljam pitanje što želim, a nemam odgovore, postajem svjesna da sam se opametila, otrijeznila od velikih očekivanja, odrasla, organizirala, posložila prioritete.

christmas-joint-a-new-creative-business-in-london

Kako godine prolaze, sve manje želim tako da sve više imam. Ili možda ipak znam što imam pa sam s tim sretna i vesela zbog same spoznaje. Blagdansko mi je vrijeme kad sve to samo potenciram, kao dan zahvalnosti za još jednu godinu koja odleprša i smjesti se u oblačić izabranih sjećanja. Zamišljam blagdane, otprilike, kao sve lijepo i veselo na hrpici u kojoj se valjam sretna ko prasica.

Kad posložim sjećanja kojih se intezivno, živo sjećam, nisu to nužno ona vezana uz spektakularne događaje, datume, to su najviše ljudi i povezanost koju osjećam. Svaki susret s prijateljicama, s kojima dijelim bulikan životnih avantura i priča, dovede kroz razgovor opet prepričavanje istih, ali nikad ih dosta. To stalno podsjećanje na veselje čini mi iznova novu radost. Kao gledanje istih, ali jako dragih i neibježnih  filmova za Božić. Tko može imat nešto protiv repriza s happy endom?

img_4633

Božić je isto takav. To je dan koji podsjeća na veselje. Dobro, postoje reprize koje ne priželjkujemo, kao zagorene sarme koje su se podgrijavale, krema za tortu koja se nikad nije stisnula, ludilo nabavljana namirnica kojima kao da hranite vojsku, spisak želja u sukobu sa mogućnostima jednog malog bokuna plastike. Blagdani su reality check koliko god ih reklame nastojale učiniti bajkovitima, a mi se polomili udovoljiti toj slici. Ide to na bolje s godinama, svake godine manje nervoze jer smo stariji, manje viroze jer i djeca jačaju i rastu. Zvončiće čujem kad provlačim karticu na rate, ali jako je tiho i nema više ni svjećica ni bora kad dođe račun krajem siječnja. Blagdani su kao i regularni, ups and downs dani, ali opći dojam je : blago nam se na Blagdanima…

Blago nam se na Blagdanima

Blago nam se na toj divnoj simbiozi biljnog i životinjskog svijeta u obliku sarme, na tonama čokolade koju ne smijemo prestat jesti jer je zaliha kakovca sve manje, blago nam se na velikim količinama različitih vrsta alkohola koje prate blagdansko raspoloženje, posebno nužnima u Gradu kao što je naš, u kojem se stav : nisam stručna, ali sam spremna, tretira kao stručna sprema. Blago nam se jer ne pripadamo takvim nahvao skupinama i nakupinama. Blago se na blagdanima i raznim političkim opcijama jer je to doba blagdanskih amandmana koji se, u zanosu još jednog proračunskog bora nađu ispod njega s fjočicom ( ups, nema bora ove godine). Blago nam se na domaćim kobasicama u zelenoj menestri koje kupujemo od prijatelja iz Slavonije i nisu u konfekcioniranim vakumiranim ciglama. Blago nam se što postoji Ulica od Puča za doć do Pila. Blago nam se što postoje blagdani pa se popravi vodokotlić koji na to čeka mjesecima i opituraju persijane u pet do podne. Kad me je, “sve što možeš ostavi za sutra” muž, pitao da mu ih pomognem skinut uvjerila sam ga da ne želi moju pomoć jer bi zajedno s tim persijanama, kroz prozor, mogao završit na stranicama crne kronike. Zazvo je susjeda. Može u Pametno.

fashion-shopping-centre-christmas-small-68079

Blago nam se što postoje Blagdani jer su oni ustvari podsjetnik na to da nam se blago na svakom danu u kojem smo voljeni, zagrljeni i pomireni sa svijetom.  Blagdani se, gotovo u pravilu, uvijek vrte oko svega onoga što reklame ne pokrivaju. Koliko god slogani govorili drugačije. Makar ima zgodnih. Za kraj, a za početak neke potencijalno divne priče u kontekstu organizacije vjenčanja koja, naravno, ( još uvijek) implicira ljubav kao sadržaj, a za sve one koje su u vječnoj potrazi svega onoga što reklame ne pokrivaju, evo jedan prigodno blagdanski slogan uz dozu poduzetnosti …

Naime, svake me godine delegiraju da za jednu malu manufakturu ljubavi ( agenciju za vjenčanja) iznjedrim neku blagdansku rečenicu. Ove godine, kako krediti sve više stežu, postala sam direktnija u porukama:

Jingle and minlge

you can t keep us busy if you re single

Ah, ta ljub$v.

Sretni vam Blagdani u jingle and mingle scenariju s dragim i najdražim ljudima!!!!

Filmska lektira

Filmska lektira

Koliko polemika oko cjelovite kurikularne reforme, poglavito oko popisa lektire. Ideološke polemike, metodološke zavjere. Obavezni i neobavezni popisi. Odgovorni i neodgovorni izbori.

sloboda1

Obavezno uvesti autonomiju u filmsku lektiru. Otvorenost svakog popisa donosi izbornicima slobodu, nužno uz nju i odgovornost. Neodgovorno bi bilo ne uvrstiti u filmsku lektiru dokumentarac Gazda. Ionako mnogi ne vole čitat. Svi nariču da su generacije zakržljale od nezainetresiranosti i pomanjkanja motivacije. Neka gledaju i čitaju između redaka.

Da sam ja netko

Case study za široku studentsku populaciju, ako ćemo misliti na budućnost. Da sam predavač na psihologiji studenti bi dobili za zadatak izraditi profil uspjeha. Vodila bih buduće ing. arhitekture da znaju kako odolijevati pritiscima pri izradi prostornih planova. Da sam predavač na sociologiji cijeli bi semestar posvetila poremećenim odnosima u društvu podvučenima crvenim flomasterom u filmu. Da educiram buduće novinare volontirali bi kao istraživači na svakom sljedećem projektu istog autora. Studenti matematike izračunali bi prekoračenja , u stotinama tisuća, prekomjerne eksploatacije izvora, resursa. Postoje milijuni razloga da svi pogledaju film. Ogledni je to primjer kako NE treba raditi. Slučaj koji se dodirnuo svega u društvu. Slučaj koji generira sve ostale slučajeve, a ništa nije slučajno.

.no-money-gt-backgrounds

Nisam pogriješila

Kad sam se odlučila uputit u kino poslala sam prijateljicama na WhatsApp grupi poruku:

Idem u 18 gledat Gazdu da shvatim gdje sam pogriješila … tko je zainteresiran?

Kad sam izašla iz kina shvatila sam da sam pogriješila što nisam odvela i djecu.

Razmišljala sam kome je najgore nakon što pogleda film… nedajbože da film gleda obitelj poginulog branjitelja koji je za ovu zemlju dao vlastiti život, pomislila sam.

Popis lektire-popis kina

Kao što postoji popis lektire, postoji i popis kina u kojima možete vidjet taj dokumentarac. Samo u kinima s popisa možete pogledat film.Veseli me da moj grad ima takvo kino. Sloboda ga, naravno, slobodno prikazuje.

fejscover6-cvijece

To kako bi i Michael Moore bio ponosan na uradak piše i Rafaelić pa nam ne preostaje nego složit se da je vlastiti glas jedino za što se još uopće isplati boriti.

Razlog zbog kojeg još uvijek mogu slobodno govorit što želim je činjenica da ne stanem u gepek.

Tajna moje slobode govora je u vagi.

Šalu na stranu, pogledajte film. Disturbira.

MILIJUNAŠ S GOVORNICE

Sretan Dan neovisnosti!

Dan neovisnosti  zaslužuje botilju vina. Za one koji stvarno vole bevandu vijest dana , za dobro jutro, je : Voda nije za piće.
Gdje to piše na engleskom? pita me trenutačna susjeda iz apartmana.
Tu vam obavijest treba dati vlasnik apartmana, odgovorim u ne baš tourist frendly raspoloženju ali raspoložena za osvrt. Osim toga, sve i da sam raspoložena, kako joj objasniti uzročno posljedičnu vezu između najbogatijeg proračuna i moje burse pune boca vode? Ostali bi danas bez objeda.

vlah

( Olakotna je okolnost da moj toč bolje podnosi  litru vina od litre vode.)

Milijuni

Što je tako milo u milijunima?

Zanimljivo bi bilo napraviti intervju s gradonačelnikom u nekim zadanim okvirima, npr. da u odgovorima na pitanja ne upotrebljava milijune.
Možda mu se, s govornica gradskog vijeća, neke prigodne svečanosti pa čak i otvaranja izložbi, omakne pokoja uvodna rečenica bez njih, ali ubrzo krene milijunski stampedo u noćenjima, dolascima, kunama, eurima, kvadratnim metrima.
Milijuni su njegovi prefiksi i sufiksi. Milijuni su njegov doručak i njegova večera.
Milijuni su njegova viagra.
Kakav bi to antiklimaks bio da je, nedajbože, gradonačelnik nekog grada s proračunom od malo milijuna.
Taj milijunaš s govornice gradskog vijeća podržava milijune u Vodovodu makar već dugo ne vode u pravom smjeru pa nakon svake kiše kupujemo vodu danima dok račune plaćamo za potpuno ispravnu i nezamućenu vodu.
Na osnovu čega podržati rad i izvješće Vodovoda? Na zamućenoj vodi, nerealiziranom pročistaču, najgorem primjeru javne nabave u Hrvata, onečišćenom slijevu s Grabovice, rekordnim uhljebljenjima, povećanju cijene kubika vode ili fekalnim onečišćenjima?   Nije li krajnje neodgovorno tako raspolagati milijunima poreznih obveznika, još neodgovornije to javno podržavati?
Ali za govornicama je važno da svaka rečenica i svaki rečenični niz imaju barem nekoliko milijuna u sebi.

To će zadovoljiti razinu percepcije njihovih birača koji slijepo vjeruju milijunima u rečenicama i milijunašu s govornice,  dok preostalo, razumno i neovisno biračko tijelo zna da je najizvjesniji uspjeh u radu Valentina Dujmovića, na čelu Vodovoda, njegov apartman na Obodu.

Ja priželjkujem da nam više nijedan dan ne ovisi o takvima. Poglavito ne Dan neovisnosti.

THE PRESUDA

THE PRESUDA

mi je uljepšala život. Pobjeda ravna zlatnom olimpijskom odličju u disciplini David protiv Golijata.

2

Hodala sam pola metra iznad zemlje. Jedna od onih 10.500 sretnika koji već dugo vremena čekaju takav trenutak. Taj je dan bar četvrtina stanovnika Dubrovnika bila iskreno sretna i zadovoljna. Mislim da se taj postotak sreće u ovom Gradu odavno nije dogodio.

Mnoge su, vrijeme koje je odmicalo i pravda, spora ali dostižna, poljuljali u vjeri da se građanski aktivizam isplati i da se rezultati jednog dana moraju dogoditi.

Oni koji insinuiraju i prozivaju da se za presudu unaprijed znalo valjda to prozivanje temelje na svojim vlastitim uzancama i saznanjima. Upravo su oni bili ti koji su, nekad, sve unaprijed znali. Jer za njih postoje naše i vaše presude, naše i vaše, a ne neovisno sudstvo i pravosuđe. 

A onda im se dogodilo: PRAVOSRĐE

a pravosrđno bi bilo obuhvat sa 310 smanjiti na 100 h,  jednostavno odluku sprovesti u djelo. Sve drugo, ovo dosadašnje oglušivanje, čisto je nedjelo.Nusproizvod, nakon nedjeljne presude birača, bit će i uzanca da se odluke suda i provode. 

keep-calm-and-serve-justice-3-1

KAD SMO POČINJALI NIJE BILO OVOLIKO MIKROFONA

rečenica je Srđevca uključenog u priču od prvog dana. Spontana i genijalna rečenica bila je reakcija na pozicioniranje bulikan mikrofona i i phona pred njim na presici i uvodna rečenica u retrospekciju borbe protiv sprege politike i investitora. Sve je rečeno tom jednom rečenicom. Cijela presica u nju stane. U nju stanu životi. Dug je put od trenutka kad se pobunite zbog nepravde, govorite, urlate, do onog trenutka u kojem vas svi slušaju, čitaju, osluškuju i prate na svakom koraku, u svakom trenutku i na svaku temu, od vas očekuju i s vama se nadaju. Dobra je to vijest za sve one koji vode svoje male i velike bitke u Hrvatskoj, za sve istarske Plomine,  dubrovačke Srđeve, zagrebačke Savice. Loša za sve one koji ne osluškuju, ne poštivaju i ne komuniciraju s lokalnom zajednicom. Svaka investicija koja nije društveno i ekološki prihvatljiva bit će osuđena na propast sve dok se protiv takvih bore hrabra srca.

Građanski je aktivizam infuzija društvu koje atrofira pod korumpiranim establishmentom.

SEPTEMBER ELEVEN, Hrvatska

nadam se da ćemo ovu nedjelju srušit političke twinse, HDZ i SDP, centre političke trgovine, political trade center, simbole neuspješnosti i uzurpatore vesele i bezbrižne hrvatske sadašnjosti. One koji su nas izmjenom svojih pozicija i koalicija na vlasti vazda držali u pretežno oblačnoj prognozi budućnosti, a jedino što se redovito izmjenjivalo u ovih 25 g. bile su plime afera i oseke gospodarskog napretka.

BIRAČKO MJESTO  GRAD

img_4827

Moje biračko mjesto je u školi po kojoj sam i oko koje sam trčkarala, u kojoj sam odrastala, učila, veselila se. Takvo su djetinjstvo imala i moja djeca. dajem svoj glas  jos jednom takvom djetinjstvu u zagrljaju zidina koje bezbrižno šeta ulicama Grada… U kojem je  život u njemu jednako vrijedan kao kamen, u kojem se živi i nakon sto odletu sve čiopice, a Slaven u njemu kreira neke nove art radionice… U nedjelju izabirem tu priču i za  sljedeću, akobogda treću, generaciju s adresom u Karmenu. 

NEDJELJA

Recite, sto ste zgriješili od zadnje ispovijedi ? 

Svaki put glasam za iste.

To vam nije grijeh, jer svi su isti. Grijeh je ne prepoznat među njima one koji se mogu mijenjat i bit bolji od onih koji se nikada  neće promijenit. Grijeh je ove nedjelje upravo te prve ne podržat.

Treba nam još ta presuda u nedjelju.

Ovu nedjelju, prije Mise, prije Kafe, 5min šetando od svog doma,  4će stanovnika Grada glasat za treću sreću.

Zaista, zar ne bi bio totalni neugodnjak nakon 25 g. Ispovijedati iste grijehe?! 

LIBERTAS

LIBERTAS

Ususret podizanju barjaka Slobodi, razmišljam o njoj.
Koliko smo zaista slobodni?
Jesmo li uopće slobodni?
Koliko smo slobodni na osobnoj razini, koliko je slobodan naš Grad?

1

Sloboda

Dubrovačka je Republika svojim promišljanjima oblikovala i aktima definirala svoju slobodu do najbolje razine mogućeg. U manirima najboljeg brendinga o toj uvjetovanoj i mukom, upornošću i soldima, isposlovanoj i plaćenoj slobodi, još dan danas pričamo bajke i priče. Je li to bila umješnost privida slobode i da li je svima davala osjećaj iste? Nije. Formalno nisu svi ni bili slobodni.
Slavna je Republika ukinula trgovinu ropstvom prije nego je u nekim zemljama ono i postojalo.
Tome će sad 600 godina, 1416-2016.
Sloboda nije podignut barjak Libertas. Sloboda nije samo 91 va. Sloboda treba bit jedini i najveći brend ovog Grada. Ali on je se uporno odriče i stavlja na čelo grada ljude koji zaboravljaju da je u tu slobodu utkano puno umješnosti ali i proliveno puno krvi.
To je ona sloboda kojom upravljamo vlastitim gradom, prostorima u njemu i oko njega, njegovom sadašnjošću misleći vazda i na budućnost. Propitkivanjem, osluškivanjem svojih građana, svojih posjetitelja, promišljanjem i odgovornim odlukama koje podrazumijevaju suživot i generiraju održivost.

single_652x435_1452186249slika

Fotografija: Pavo Urban

Inače, svakodnevno robujemo.
Netko robuje s osmjehom na licu, malo čvršćeg duha i rezistentnosti.
Netko se pomaže normabelima, alkoholom, travom, a netko očajava svjestan neslobode u sebi i drugima.

Sjetimo se mudrijih od nas, Sv. Tome Akvinskog:
Slobodna volja nije ništa drugo nego mogućnost izbora. Najgore mi je gledat Grad kako ga stavljaju u okove svojih interesnih krugova i u položaj u kojem nema izbora nego robovat njihovim kompenzacijama. Grad nikako da zasluži nekog lokal patriotu koji neće svirat onako kako oni odozgo dirigiraju. Dubrovnik, taj financijski neovisan superjunak trebao bi bit dovoljno ponosan na sve materijalno i nematerijalno koje baštini stoljećima i oduprijet se zlima i pohlepnima, ali fali mu pokriće u ljudima. On je danas grad o čijoj sudbini neki odlučuju na razini sms -a.

Inače, načelo slobode ne postoji bez kontranačela odgovornosti, tako za djecu kazneno odgovaraju roditelji…a za ono što se Gradu događa ne odgovara još uvijek nitko.
Determinirani smo društvenim konvencijama koje su nam nametnute. Neki ih lakše podnose, neke sputavaju. Lako je biti dio većine.
Usađene su rodne uloge, one koji ih mijenjaju gledamo s prezirom… u nas s sve podrazumijeva umjesto da je stvar izbora…

Nezavisnost

Često nedostižna. Kad postanete svjesni te riječi i težine koju nosi u vašem životu, imate već dovoljno godina. Pogledom unatrag utvrdite greške u koracima koje su dovele do ovisnosti o familiji, o poslovnim odnosima, o emotivnim odnosima, materijalno. Bez obzira koje godine dočekali uvijek je važno radit na tome da postanete nezavisni. Održavanje statusa još je teža misija. Ali vrijedi svake kapi znoja.

 

Nezavidnost

Pretpostavka slobodi. Oslobađanje od tog osjećaja i njegovih razarajućih posljedica bitno bi promijenilo osjećaj slobode. I puno bi ljudi zaista bilo slobodno.
Niti želim niti mogu imati sve što imaju drugi. Odrastanje pomaže nezavidnosti.
Zašto bi Dubrovnik trebao imati sve što ima Monte Carlo?
Zar Dubrovnik zaista želi biti  Monako?
Ne, to su samo frustracije onih koji misle da oni sami najbolje žele za njega.
Koji bi retard želio, tako jedinstvenu i neuniformiranu priču o skladu materijalnog i nematerijalnog u nerazdvojnu i posebnu cjelinu, kao što je ovaj Grad, učiniti klonom i kvaziestetskim operacijama u prostoru, betonskim filerima, napunit i zauvijek promijenit lice grada u bezličnu masu sličnu plavušama iz najgorih makeovera. Ovaj grad puca po šavovima od korupcijskog botoxa kojim pune posljednje milimetre njegovog bolnog resursa-prostora.
Terminal u Gružu nije tek zahvat, od te se operacije ovaj grad zadugo neće oporavit, oporavak neće bit dug i bolan, nego nemoguć.

Libertosukcija.

Ne želi Dubrovnik bit još ljepši, još veći, još bogatiji, još poznatiji. On samo želi bit i ostat ono što već jest.

Skladan i slobodan.
Nije se za svoju slobodu stoljećima borio da bi je sad pohranio u I cloud, tamo negdje gore gdje se simbolično vijori barjak Libertasa, nebu pod oblake.
Ona mu treba u svakom trenutku, sad i zavazda, očajnički mu treba da bude ono što jest i ne izgubi svoj identitet. Mi trebamo stat u obranu njegove slobode. Jer tako stojimo i u obrani svoje vlastite.

 

 

Petka secret

www.svišutimo.du

Jeste učinili prvu banju? Kakvo je more? ( ove godine ne mislim je li hladno …;-) Ove godine kupanje ne diktira lijepo vrijeme, temperatura mora, već kurenat. Nadajmo se da će bit dovoljno jak. Kad zaključite koji je, kupajte se na suprotnu stranu od one na koju nosi. Ove nas je godine grubo vrijeme ustvari zaštitilo od kupanja.
Nismo ni svjesni da bismo tom grubom vremenu trebali bit zahvalni. Da je bilo lijepo djeca bi nam se već infetala, kupovali bismo kreme za nekakav osip…
Teško ćemo spriječit dolazak lijepog vremena i kad tad uplivat ćemo u mutne vode koje već duže vrijeme sukljaju u more.

2

Osim izravnim letom do Istanbula Dubrovnik se može pohvaliti izravnim letom  fekalija u more. Ali nemojte poć o tome kome govorit. To je tajna. Neki dan sam zvala 112 i upitala imaju li neki naputak od Zavoda za javno zdravstvo o onečišćenjima mora i gdje je preporuka kupati se. Ja ne znam o čemu govorite, rekao je dežurni. Ma znate, o onome ispod Petke…onome o čemu nitko ne govori… Izbjegavajući, ovako skladna,  na prvu izustit: govno… Ja ne znam, gospođa, sto vi mene pitate… Opet će začuđeno dežurni. Pomislila sam da nisam možda dobila 112 Zadar, a ne 112 Dubrovnik. Rekla sam da dobijam upite zabrinutih gostiju koji dolaze, te da me uputi sto ću odgovorit… Ja ne znam sto me vi pitate, gospođa, zašto me to pitate…rekao je promijenjenim tonom, uporan u svom neznanju, dežurni, vidno iznerviran mojoj upornošću da nešto doznam …i pitanjem živimo li u istom gradu?!
Itanto, tokalo bi da netko aviza centar 112. Jer oni nemaju pojma o ničemu ili su tako instruirani. Nije njihov poso. Nije ničiji?
Pohvale dežurnom, nije posustao i cijelo se vrijeme držao priče da ne zna o čemu govorim.

1

Taj glupi konsenzus o šutnji. Sezona je zlato. Ali preveliko je s.anje  da bi o njemu šutali.
Sagledajmo i neke dobre strane. Uštedit ćemo silne depilacije. Ovo će nam ljeto celulit bit najmanji problem u životu . A bijeli će bikini s kupanjem u moru malo požutit pa cemo imat ispriku za kupit novi. Kolekcija ljeto 2016. s flekama. Ma kakva Victoria, autohtona ” Petka secret ” kolekcija.
Powered by Vodovod. I prigodan slogan kao dobra vijest za pripadnice ljepšeg spola : ovo ljeto celulit će bit vas najmanji problem .
Profitirat ce i Vodovod s bazenima i računima za vodu.

Houston, we have a problem

Znate kako znamo da stanje nije dobro i da nisu sanirali problem. Tako što je izostao naslov : Pobijedili  smo (govna) ! Na svim portalima .
Jer da jesu, odavno bi hvalospjeva sljedbenika i poslušnika bio prepun Facebook.
Ako netko dozna neka javno objavi na koju gradsku plažu g.Dujmović pušta na kupanje svoju djecu? Da i mi svoju pošaljemo.
Dotični mi je vrlo upitan i mrzak jer je igrom političke sudbine u uhljebničkom preslagivanju bio u jednom trenutku direktor Sanitata, zatim Vodovoda. To su inače moje najbolnije točke : parking, voda i more. Inače, mogao se nekim drugim imenom zvati, svatko bi mi jednako mrzak bio kao odgovorna osoba i na jednom i na drugom radnom mjestu. Nije on kriv što su ga postavili na mjesta kojima nije dorastao, zasigurno je poslušao savjet Odbora za uhljebimenovanja. Možda ni on ne bi znao o čemu govorim, da ga se pita.

Odgovornost

Ovo ljeto pazite što jedete i jedite puno vlakana da ne biste susreli vaše vlastito. Jer nitko nije odgovoran od odgovornih. Stoga je odgovornost na onima čija su govna. A to smo svi mi.
Silnim prepumpavanjem izlaze u obliku koji strancima možemo prodat kao planktončiće. Jedino ih vonj odaje.
I dok svi šute i peru ruke pitam se samo je li ih peru više u vodi ili u moru? 

Što sve u Hrvatskoj možeš ( i ne možeš ) s 10.000 glasova?

Moj glas u Hrvatskoj nije uvijek jednako važan makar je u svakom slučaju, na lokalnim izborima ili na izborima u obliku referenduma, jednostavno isti- jedan. On ipak nema istu težinu. Nema istu posljedicu. Nema istu budućnost.

Moj glas u Hrvastkoj uvijek je samo moj i samo jedan. Međutim, uvijek je i gubitnik. Moj glas u Hrvatskoj nikad nije pobijedio.

Scenarij A

Ako iza sebe imam 10.000 glasova mogu pobijediti na lokalnim izborima i biti gradonačelnik grada koji mi onda sve više služi kao poligon otplate dugova i vraćanja usluga što državi, što političarima, a ne kao grad kojim upravljam i za čije se građane borim.

1

Naravno, da bi netko postao gradonačelnik sa cca 10.000 glasova, otprilike četvrtinom biračkog tijela, treba imati pokriće u zakonskoj regulativi koja odgovorno tvrdi da je on postao gradonačelnikom običnom biračkom većinom koja se, gle čuda, primjenjuje na lokalnim izborima, ali ne i u drugim izbornim situacijama. To znači da se na dan lokalnih izbora ne morate nužno maknuti s kauča da bi vaš kandidat pobijedio jer nije važna, kako prigodno, izlaznost.

Dok se u situacijama kad se odlučuje na referendumu, uz dužno poštovanje prilagođenim zakonskim iznimkama kao što je bila ona za ulazak Hrvatske u EU, zainteresirane strane trebaju polomiti da bi većinu od “50% plus jedan birač” pokrenuli i maknuli s kauča te sunčane nedjelje. Čak bez obzira na stav o pitanju. Jer je izlaznost ovaj put-presudna.

To se, uz svesrdnu pomoć medija i odgovorne osobe koji su zagovarali neizlazak na referendum, dogodilo našem referendumu. Cca 10.000 glasova izabralo je gradonačelnika, cca 10.000 glasova izabralo je PROTIV projekta na Srđu ali u kontroliranim i nadasve prilagođenim zakonskim uvjetima ishod je bio jednako prilagođen.

Kako onda zaključiti? Da glas na lokalnim izborima vrijedi više?

Scenarij B

Kao i uvijek, osobnog i građanskog angažmana radi, dižem se s kauča i nakon prve kafe nedjeljom glasam. Užasnuta opstrukcijom i komuniciranjem da je neizlazak na referendum stav i glas protiv projekta. Tko vam daje za pravo svojatati moj glas? Ako nisam izašla na referendum, zašto sam automatizmom protiv? Jer to tako komunicira medijska bojna, plaćenićka postrojba iz redova neistomišljenika? O, kako demokratsko sportski.

2

Na lokalnim izborima nisam bila među pobjedničkih cca 10.000 glasova i bez obzira na preostalu veliku većinu od cca 30.000 glasova kojoj sam pripadala, moj glas bio je gubitnik.

Na referendumu sam bila među pobjedničkih 10.000 ljudi koji su glasali PROTIV projekta. Ali moj glas je opet bio gubitnik. Mediji, investitor, gradonačelnik i hrvatski zakoni komunicirali su da sam gubitnik objašnjavajući istovremeno i prisvajajući onih 30.000 koji na isti nisu izašli kao podršku i glasove ZA projekt. Dakle bilo je to 30.000 pobjedničkih glasova.

Na izborima iz prethodne statistike, pripadajući većini od cca 30.000, bila sam gubitnik.

Ovo je zemlja dvostrukih kriterija i licemjernih piskarala, poltičarima prilagođenih zakona i nekolicine neprilagođenih građana.

3

Obavezno moramo podržati izmjene zakona o referendumu jer teško će se dogoditi da političke elite same sebi izglasaju promjene i ukinuće privilegija. Ne postoji saziv Sabora koji će sam sebi i ostalim parazitskim državnim službama otkinut prst i ukinut beneficije. Za to će nam zaista trebati referendum, jedini građanski način koji može dirnuti u osinjak. Za to će nam trebati izmjene izbornih zakona i zakona o referendumu koji neće selektivno podržavati, a kamoli selektivno komunicirati većinom i pobjedom ishod iza kojeg stoji jednak broj glasova. Poglavito onaj ishod iza kojeg stoji 10.000 glasova plus jedan, a to je pravomoćna presuda. To što je ovaj parametar “plus jedan” zadovoljen pravomoćnom presudom trebalo bi nekako ozakoniti da dobije na težini, zar ne? Na način da bude teško ponavljati nedjela, a nemoguće ista kapitalizirati na izborima.

Za to će nam trebati, jednak za sve:

Scenarij C.

U kojem će, jednog lijepog nedjeljnog jutra, i moj glas napokon bit pobjednik:-)

TKO NAS PITA?

 

Sjeli smo, u pet do podne, da donesemo Plan upravljanja.

Ne znam da li su formalno istekli svi rokovi za donošenje Plana upravljanja koji Unesco zahtijeva od Dubrovnika, svoje zaštićene cjeline, ali poslovično se u nas sve donosi u pet do podne pa tako i ovaj Plan. Naravno da u godini upisa, 1979. taj Plan nije bio obavezan. Niti je Unescova zaštićena cjelina, Grad, isti kao što je bio 1979. To napominjem glede izvješća monitoringa oko kojeg svi spekuliraju, za čije dijelove svi imaju vlastita tumačenja, posebno oni koji ga nisu ni pročitali, a čije selektivno odabrane pasuse potrebiti izdvajaju iz konteksta i zloupotrebljavaju kako im odgovara u medijsko- političke svrhe.
spuzvagolf

Revalorizacijom pozicije Dubrovnika kao zaštićene cjeline, redefiniranjem, odnosno definiranjem sadašnje situacije ( 2016.) u odnosu na prostor koji ga okružuje zaključci bi bili drugačiji od onih koji se donose u odnosu na godinu upisa. To je svakome jasno. Da danas nije 1979.
1979. kanalima ispod Straduna mogao je šetati čovjek, danas jedva kroz neku rupu prođe pantagana. 1979. niti jedna poprečna ulica nije imala stolove i stolice, samo Stradun i poljane.
1979. Grad je imao svoje građane, danas ima svoje građevine.
Građevine i Udruge zbile su svoje redove, delegirali su predstavnike i odlučili neko svoje vrijeme i energiju uložiti u ono u što još uvijek vjeruju, vlastiti Grad.

Voda uvijek nađe svoj put, pa tako i Vodovod

Čitam račun od Vodovoda koji ima 9 stavki koje zbrojene vode do ukupnog iznosa računa za vodu.

eterthjrjjyj
Među njima krije se stavka koja generira godišnje cca 600.000, 00 kuna koje Vodovod iznosi u godišnjem izvješću tvrdeći, kako opisno stoji, da ih je godišnje utrošio na način da je dva puta tjedno u Gradu čistio kunete. Koga god pitam od susjeda i sugrađana nitko nikad nije sreo ni vidio djelatnike Vodovoda da to rade. Jer da su svi radili svoj posao danas bi kanalima ispod Straduna isto mogao šetati čovjek, a ne može. Potrošio ja tako Vodovod od 1979. na to “čišćenje” cca
22.200.000,00 kuna poreznih obveznika koje su zasigurno pošle u kunetu, samo ne znamo koju. U one u Gradu sigurno nisu. To potvrđuju podzemne snimke kanala ispod Straduna.
Za čišćenje kanala ispod i okolo Straduna dovoljno bi bilo cca 1,5 milijun kuna. Naravno da nas je čišćenje u tom slučaju koštalo 23.700.000, 00 kuna. S tim smo soldima mogli napravit novi sustav kanalizacije, spojit na isti sve od Prevlake do Stona, kupit 10 pročišćivaća i poć na Maldive.

Vrhunac licemjerstva je prihvaćanje izvješća Vodovoda u kojem piše da su ta sredstva potrošena na navedeno čišćenje, od strane većine u Gradskom vijeću.
Tako se dižu ruke bez postavljanja pitanja. Unaprijed instruirani dižu ruke bez da razmisle, prouče, propituju.

Grad u terminalnoj fazi

Tako će najvjerojatnije dignuti ruke za Terminal u Gružu, na isti način kao i za Garažu. Sjednica Gradskog vijeća je istezanje ruku za dogovornu većinu.
Zato je ovaj Grad ( i grad) u terminaloj fazi. Jedina terapija je građanska angažiranost.
Na istu računa Plan upravljanja.
Ne želim da mi u dogledno vrijeme dođe bilo kakav podpredsjednik Vlade i reče da bez obzira na Plan upravljanja i ono što želi lokalna zajednica, projekt” Razvoj Pustjerna” ide, na primjer.
Ne želim da se Zakon o strateškim investicijama prevodi kao Zakon o Dubrovniku i da se Gradom rješava nacionalna, investitorka, talačka, dužnička ili bilo kakva kriza. Ne želim da tako malen prostor Grada i oko njega bude as u rukavu bilo kakvog političara u zemlji u kojoj se svaka neuka budala može istim zvati.

Omiljena slobodna aktivnost: tumačenje

Najvjerojatnije će se tako jednog lijepog dana tumačiti na raznorazne načine i Plan upravljanja.

acid_picdump_91
Tumačenja su upravo ono što želimo izbjeći ovim Planom. Nedostatak kriterija vazda otvara vrata nebrojenim manipulacijama. Plan bi trebao reći tko smo i kuda idemo. Plan bi trebao potvrditi da se ipak ponekad i nas nešto pita. Međutim, ukoliko ga ne prati zakonska regulativa s kojom će se uskladiti gradski, županijski, državni, investitorski, svemirski i ini akti te ukoliko za iste ne bude obvezatan, uzalud nam trud svirači. To je jedini način da se zaustave oni koji misle da se građane Dubrovnika nema što pitat. Zakon koji implementira naputke Plana upravljanja.
U suprotnom, ako ga samo formalno donesemo, bez zakonskih okvira, svatko će ga moći tumačiti po osobnom interesnom nahođenju i tu nema kraja.
Teksas je nastao kad su se dokinuli DPU ovi. Ne samo u Gradu nego i u svim ostalim gradskim zonama, Lapadu, Gružu…Kad je legalizirano sve što se krivo radilo. Intezivno se radilo samo na tome da reda nema.

Dijagnoza je pola zdravlja

Anamneza destrukcije:

1667. razoran je potres uništio Grad, 1979. pogodio ga je još jedan, Grad je upisan na listu svjetske zaštićene baštine, a 2005. Grad je pogodio GUP koji ga nastavlja razarat dugoročno, čije su posljedice nesagledive, posljedice koje se izmjenama i dopunama samo šire. Koje mu uništavaju zelene površine, vizure i njegov bitak. Koje ga pretvaraju u Grad čiji su PUP ovi ostvarene želje investitora koji ih i financiraju. A Gradsko vijeće je čarobni štapić.
Dijagnoza: nosioci G virusa
Terapija: mijenjati GUP i mijenjati strukturu GV a

GV je gradski DNK. Sadašnji genski zapis je javni interes pretvorio u investitorski, u dogovornog mutanta s dvostrukim interesnim kromosomom.
Možda uvesti, kao test očinstva, DNK test javnog interesa kod vijećnika?
Većina ne bi nikad odgovarala takvom roditeljskom profilu.
Jer ta većina pripada strukturama koje ne dozvoljavaju emociju niti lokalni patriotizam kad su u pitanju “viši ” interesi pa kad se donose, po Grad fatalne Odluke, uvjetovani pritiscima odozgo, odozdo, s lijeva, s desna i sa strane, dižu ruke po naputku svevišnjih središnjica.

Tko nas pita?

Postoji li uopće mogućnost pomaka?
Pita nas Plan upravljanja. Ne propustite bit dio tog, naizgled, malog odmaka od dogovorne političko- interesne stvarnosti. Pita svih nas ali ponajviše one koji u njemu žive i po šiloku kad mu udara u zidine, one koji njime šetaju kad je gužvovit, kad mu se u predvečerje lučidaju kamene ploče Straduna dok svaki đir prate čiope ali i onda kad ga pomete bura i kad nema ni kučka ni mačka ..  oni koji satima kruže ili čekaju parking…oni koji bacaju smeće u svako doba dana u veljači kad za to ne možemo krivit turiste…oni koji prolijevaju ulje u sifone i kunete…koji u njega zabijaju čavle i klime, oni koje boli ranjeni Dvor.
Mi smo već dobili najbolje od tog Grada, nije li red, sad kad nas pita, da mu damo najbolje od nas?

Povjerenstvo za licemjerstvo

Zapisnik s prve sjednice Povjerenstva za licemjerstvo:

Ponovimo:

Licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga. Etimološki potječe iz riječi hypokrisis koja znači “gluma”. “Hipokrit” u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.

kredit_ubija

Označava nemoralno ponašanje kojem se osoba predstavlja drugačije nego što je u stvarnosti.

Pušači su ” zaštićena” katergorija koja se prva susrela s rezultatima zakonske regulative koja proizvođačima nalaže da na propisan način moraju označiti proizvod tako da upozorava, alarmira konzumente o posljedicama i štetnim djelovanjima tog proizvoda. Zasigurno ste na kutijama cigareta vidjeli raspadnuta pluća, male zakržljale fetuse, kožna oboljenja i sl. Nimalo zabavno.

Međutim, moglo se vrlo lako dogodit da je zakon koji obvezuje primjenu ovih propisa na duhanske proizvode donio netko tko ima račun na Djevičanskim otocima.

Bio bi to krasan potez zakonodavca kad bi se primjenjivao na široku paletu kojekakvih proizvoda koji nam izravno štete u životu. Bilo bi pravedno kad bi nas o svakom riziku po zdravlje i okoliš i po smisao života odmah obavijestili. Bilo bi genijalno da postoje zakonske regulative jednake za svih. Međutim stvarnost je drugačija, a primjena zakona i principa selektivna pa smo se malo istom pozabavili u pretežno licemjernom tonu naše još licemjernije stvarnosti.

ZALILULE

Kad smo kod pušenja kao štetne navike, kad popušite kredit u švicarcima to jednako metastazira u vašem životu kao najgori oblik raka i prenosi se na cijelu obitelj.Žarište je na adresi neke banke u kojoj nigdje ništa nije upozoravalo na štetne posljedice takvog aranžmana, nije bilo plakata sa srčanim udarom, naprotiv, sve je zvučalo kao novi hit Mila Hrnića u rimi. Ispostavit će se kasnije da je rima bila dvostruka kao i kamata.

Krediti nisu pušenje,oni su pušiona.

Proizvod u kojeg se teška srca diram jer ga obožavam je kraljica svih rođendana, proslava, Božića i Nove … ponekad posluži za prijetnje i potkupljivanja male djece.

cocacola_deblja

 

Glumica oko koje se vrte najbolje osmišljene i plaćene reklame. Iza koje stoji mašinerija veća od holivudske. Idila koja priča o okupljanju i obitelji dok kroz blještavo okićen i snijegom prekriven grad prolazi kamion uz zvuk zvončića i osmjehe na licima ljudi i Djeda koji je donosi…

Te idilične reklame učinile su da mala djeca misle da Djed Mraz donosi Coca Colu jer istu roditelji pokušavaju reducirat na neku suvislu mjeru ( samo za blagdane) s obzirom na impakt koju ista ima na mjere. Bez nje ne i sličnih ne bi bilo XL, XXL, XXXL...ali gdje to piše? Na deklaraciji malim slovima? Zašto onda ne piše da jedna čaša dnevno znači jedan X godišnje?

Prelijepe stjuardese mame osmjehom i pričaju o uslugama na avio kompaniji. Uvijek kad letite na duže staze zamišljate upgrade karte na prvi razred? Sve i da imate za prvu klasu avionske nesreće , koje su najčešće s fatalnim posljedicama, ne uzimaju u to u obzir. Kad letite važno je gdje sjedite, ali kad padate malo je važno što ste u prvoj klasi. Rezultat je isti za svih. Postoje više toga što nam avio kompanije ne govore od onog što nam govore…Fly Emirates, Die Emirates…

letite_s_nama

Kao šlag na kraju prvog zasjedanja Povjerenstva za licemjerstvo jedan krasan primjer savjesnog člana povjerenstva te propuštanja informacija u javnost u aferi za koju je Snowden mala beba.

Panama leaks.

Prije četiri dana iscurilo je točno onoliko informacija koliko su uspjeli obraditi je radi se o zavidnoj bazi licemjera koju su u Mossack Foneseca gradili i skupljali ravno 40 godina. Izašli su sa najzvučnijim imenima. Slijedeći mjesec izlaze nova imena. Kad tad na toj ćemo listi prepoznati one s ovih prostora. Ipak je to baza od 1977. Zasad se radi o 140 političara iz 50 zemalja, njihovim ministrima, premijerima, pomoćnicima, dužnosnicima…sportašima, biznismenima.

bez_racuna

Znate onu našu poznatu krilaticu koja priča priču i straši djecu i odrasle kako neće biti novaca za zdravstvo, kako neće biti škola i vrtića…E pa toga ustvari nema i neće bit upravo zbog njih, zbog onih koji lansiraju krilatice kojih se sami ne drže…

Jer bez računa se ne računa, osim ako nemate račun otvoren na Djevičanskim otocima, u Panami ili nekom drugom poreznom raju.

Makar i Hrvatska je mali (porezni) raj ali kao i svaki raj, ona je to samo za odabrane

 

 

HNB, Hvala Ne Bi…

Bankovni svjedoci

Svaki normalan građanin danas banku izbjegava u širokom luku. Internet nas je spasio. Ako se nekad ipak dogodi da tamo moramo ući imamo osjećaj da nas obrađuje trgovački putnik za porobljivanje kamatama.

Slavery-equals-debt-1024x676

Živimo u zemlji koja živi stalno na kredit pa smo tu uzancu copy paste tehnikom samo spustili na razinu svakog pojedinca . Što naučiti iz prezentacije državnog proračuna? Nigdje rezanja, nigdje štednje, ne priča se manje, ne vozi se manje, ne putuje se manje, sve je neizvjesno osim slijedećeg zaduživanja.

“Dobar dan , platila bih račun od amexa.”
“Dobro…evo, vidim, odobren vam je brzi kredit bez jamca, možete ovo, možete ono…”
Nakon druge rečenice već ne mogu pratit toliku količinu informacija i svako malo pokušavam zahvalit, sa hvala, ali ne hvala…ali ne uspijevam iz prve, već iz petnaeste…

I to nije sve

Jeste li skoro izlaskom iz banke imali osjećaj da ste bili u nekoj butizi gdje vam je preljubazna prodavačica stalno nešto pokušavala prodati? Obično takav entuzijazam u prodaji susrećemo kod visokomotiviranih prodajnih predstavnika čija je motivacija na kraju mjeseca lijepo izražena u postotcima . Oni koji se polome oko vas, izvade pola butige tako da vam je u jednom trenutku neugodno da izađete bez da ste kupili barem neku sitnicu. Neki ne izlaze nikad sa sitnicama.

3
Neki odolijevaju ali u moru ponuda i osoba koje ih prezentiraju kako prepoznati dobronamjerne savjete? Lako je kad shvatite doma ispred ogledala da vam ta vesta ne stoji baš onako kako vam je nahvalila prodavačica, ali kad shvatite da ste, zbog prodavačice u banci doveli u pitanje svoju egzistenciju, obitelj i budućnost, počinjete , s pravom , postavljati pitanja.

Kreditni top shop

Uzeli ste kredit s povoljnom kamatnom stopom i jednostavnom realizacijom. On se u nekoliko godina pretvorio u noćnu moru s teško izvedivom otplatom. A  Andrije nigdje. Bili ste samo jedan od onih koji je prodavačicama u bankama brojka u mjesečnom planu. Ona je te davne 2008. ispunila plan taj mjesec i dobila nagradu. Za nagradu ste vi ostali bez života.

2
Mislite da zbog vas nekoga grize savjest ili se svake nedjelje ispovjedi i u ponedjeljak kreće u nove pohode ispunjanja mjesečnih planova.
Zar nije poražavajuće shvatiti da je vaša financijska propast službenici u jednom trenutku bila nagrada na kraju mjeseca. Njihovi mjesečni planovi imaju za zadatak pretvorit vas u kreditnog roba.
S druge strane ljudi kojima zaista trebaju krediti polome se s papirologijom i administracijom dok ih ostvare.
Još više vas izbacuju iz takta beneficije zaposlenika HNB- a koje su potpuno sulude jer na planeti HNB ne žive isti građani Republike Hrvatske već samo oni koji nemaju dodira sa stvarnošću.
Taj isti planet HNB, iako formalno u sustavu drugih hrvatskih institucijskih
planeta, nije prstom mrdnuo dok ste potpisivali, na nagovor revnih bankovnih svjedoka, svoj funero, kredit u švicarcima.

Uporni i naporni

Upornost bankovnih svjedoka, veća od upornosti svih drugih poznatih i priznatih svjedoka, zaista je zastrašujuća i nadasve upitna. Kao Očenaš i Zdravomarijo prezentiraju brzopotezne kredite, njihove kamate, pogodnosti i projekcije kojima tako suvereno vladaju da se čovjeku učini jako dobrom idejom biti dužan. U kunama ili nekoj nesretnijoj valuti. Zasigurno se sad sa žaljenjem sjećaju svojih informativnih izračuna svi dužnici u švicarcima. Ti su izračuni tada izgledali kao vedra prognoza njihove budućnosti. Vi ste promislili, ok, ovo je kamen koji imam snage nositi svakodnevno kroz život. Kako to da danas kamen od 2,75 kg teži 8,50 kg?

ddos-attacks-on-u-s-banks-reach-end-as-anti-muslim-video-pulled
Često smo prije išli u banke. Tamo su radile naše poznanice iz škole, naše susjede, znali smo im odnijet čokoladu, bombonjeru. Zaista sam se puno puta informirala i dobijala informacije kojima sam vjerovala.
Gdje su se zagubili ljudi i u kojem su trenutku ljudske sudbine postale mjesečni planovi?

Tortura katova

Nestala je jedina linija obrane nas korisnika koja je ikad postojala u prizemlju.
Oni na drugom katu mjesečnim analizama, inspekcijama i inim torturama kontroliraju ove na donjem. Oni na trećem katu pritišću drugi i sve tako, ovisno o broju katova situacija se lančano pogoršava.

Banke su odavno dio priče na koju više nemamo utjecaja. U njoj su korisnici objekti i postale su neprijatelji ili nužno zlo.
Polako ali sigurno gubimo kontrolu nad svime. Dajemo, prodajemo, rasprodajemo.
Informativno, za 10- 20 godina, kako sad stvari stoje, nećemo imat nikakvu kontrolu nad ičim u svojoj vlastitoj zemlji, u svom vlastitom Gradu. Premalo toga činimo da se to ne dogodi.
I za sve što se dogodilo i zemlji i Gradu sami smo mi krivi jer smo u ulozi pasivnih promatrača dočekali da nam drugi manipuliraju životom i budućnosti , a u svakoj rečenici umjesto subjekta postali objekt .