Stavite pamet na Tez.or0,00

 

Stavite pamet na Tez.or0.000,00

Ova je predstava, na obljetnicu smrti, tako divno opjevala život. Držićev vlastiti, i život koji je, u smijehu i u suzama, s ljudima dobrim i naopakim, njegova vječna inspiracija. Vodila nas je kroz prizore njegovog života i stvaranja pune dvije ure u vremeplovu punom emocija, doživljaja, veselja, razbibriga, briga, turobnih misli i primisli, bojazni, kroz rečenice koje smo davno pročitali, u kojima se pronalazimo bezvremenski. Zrcali se svaki od naših, u tim vrludanjima svakog životnog puta, u skretanjima s istoga koja su nekad naš izbor, ali nekad i van naše kontrole. Pomalo kafetarijske aluzije na stvarnost jedine su me u nju vraćale, da me otrijezne od opijenosti i učine mi jos jednom shvatit univerzalnost rijeci, misli, osjećaja, karaktera utkanih u njegova djela na nacin da me je ponos, na Grad i Držića i osjećaj pripadnosti istima, dovodio kroz te rečenice, u momentima, do ganuća.

Izvukla je iz njegovog opusa svu raskoš izvornosti i životnosti mladosti. Mladost je na toj pozornici bila zarazna, skidala je godine, zatezala lice, nisam skidala osmjeh s njega od te njene ljeposti. Razigrane koreografije živahnost su i mladenački zanos vodile na sljedecu razinu, činile su mi cupkat nogama i zanosit se da jos mogu tako poskakivat, tancat… I divan je izbor, ustvari, odabir studentata, te mladosti koja se glumi uči, koja će pamtit zavazda svoje prve korake, svoje prve predstave kao prve ljubavi. Katapultirale su me te koreografije i pjesme u doba mladosti, veselja, one uznemirenosti ljubavne, svakog pogleda, poljupca i dodira, nekako su bile tako iskrene i stvarne da sam čula u glavi, dok sam ih gledala, one stihove: …lijepo li je igrat pjevat dok si mlad, a jos ljepše biti ljubljen to se zna… Tu nije nitko glumio mladost, na pozornici je zaista ta mladost bila mladost, sjajila u svoj svojoj blistavosti i bezbrižnosti. Sjajni songovi, lepršave koreografije i mladenački nezahtjevne spretnosti u njima, zaista divna ostvarenja. Bila je to nepatvorena, autentična, vrckava svečanost mladosti.

Držimo se Držića

Vazda se trebamo držat Držića. On drzi vodu, ugradjen, ukorijenjen u svima nama, u svim nijansama ljudske naravi.
Njegove se rečenice ponavljaju kako sto se povijest ponavlja.
Ukazuju, prozivaju, prepoznajemo ih kao svoje, kao iz sadašnjosti. Svi se jednom u zivotu sudaramo s rečenicom koju sebi izgovara: “Vise su cijenjeni oni koji manje umiju, nego oni koji vele znaju i razumiju.” Neki se s time mire i pomire, neki su zauvijek u sukobu, sa sobom i sa svijetom oko sebe. I kad ga družina zove, zna da “od te ljubavi sit ne moze bit, ali ko je namuran nije sam, a mahnitos jednostavno čovjekom ovlada.”

Umjeteonstvo glumačko

Kad je kao Pomet izgovorio rečenicu : treba se s bremenom akomodavat, dogodio mi se bljesak stvarnosti, koji mi je smetao već na Hinkemanu, a to je ona uloga pivopije iz reklame. Taj me Hinkeman imenom užasno podsjećao na Heineken. Je li reklama tako bravuroznom glumcu s bremenom akomodavanje, kao sto je nama, na primjer, afitavanje? Reklo bi se da i to dobro radi. Tu sam se malo ukljucila u stvarnost iz, skoro napamet znanog Pometa, uz svaku jarebicu, prepelicu, kapuna, vidjela bocu pive, a ne zmuo vina. Nije mu za zamjerit. Dao se, svega je sebe dao, u svakom prizoru, kroz sve likove, zaista odavno me neka predstava nije držala tako za sebe, u sebi.
Ponovio je to, s bremenom akomodavanje, i dva puta, za ne falit, da dobro memoriramo.
Njegov je Skup samo utvrdio gradivo. Stvarnost se vratila u najgorem mogućem obliku, u obliku duga i dugova, samo su se gomilali. Povratak u stvarnost osvijestio je bolnu činjenicu da nema mjesta, nema prostora za neke tradicije i vrijednosti. Da placamo i svoje i tudje dugove. Da imamo puno vise od 20 ludijeh nakaza. Da je u nas “dukat car i gospodar.” Da smo odavno već Stavili pamet na Tezor0,00….zaboravili na čovjeka, pa u životu ima vise plača negoli smijeha. Aristokratski je despotizam zamijenio primjenjeni nepotizam. Cesto nazivaju neprijateljima upravo one prave saveznike Grada, dan danas.

Život je san

A Fortuna, nestalnosti radi ženskoga roda, “sad te kareca, sad te duši.” Kojim putem hodamo, biramo sami. Hocemo li se pobunit protiv nahvao isto tako biramo sami. Drzicevski je, svakako, pobunit se. Ako vaša pobuna čini bolje Gradu ne marite kad vas neprijateljem Grada nazivaju. Svaka, pa i najmanja pobuna, zlata je vrijedna. Završio se san urotničkim činom, urotili se svi protiv nahvao znanjem i vrlinom. Pomolimo se da nam djeca čitaju Lektire i gledaju šire.

Neki dan sam fermala s Kerom u Klubu pomoraca, prisjećajući se svake, pa i najmanje pobune Nazbilj…Onima koji su je svojim dolascima na performanse podržavali, sve je bilo jasno i ostalo je zapisano u sjećanju. Ovaj put cu se spomenut “Deklaracije Nazbilj”, neka ostane u pameti svima.
Na kraju balade mozes plesat Lindjo, sa zvijezdama ili step… Život je zavazda lijep kad nijesi slijep…

NAZBILJ JE SKLADNO
NAZBILJ JE LAKO
ISKRENO, POŠTENO
TO NE UMIJE SVATKO
NAHVAO KUDIT
VAZDA NEPRAVDI SE ČUDIT
PROTIV NESLOBODE SE BORIT
OD LJUBAVI IZGORIT
MUDROST POŠTIVAT
OD ZLA SE SKRIVAT
ZRNO PO ZRNO
RADOM POSTAT
UČENJEM DOZNAT
ČOVJEKOM OSTAT
BOGA SE BOJAT
ZA POSLJEDNJI KONAT

Stavite pamet na Tezoro.

Iako je svima prva asocijacija na materijalno, nisam na to mislila. Nego onako kako je na njega pamet ova predstava stavila. Blago koje se ne broji u kunama ili eurima, nego u versima, slovima, rijecima, ono nematerijalno koje baštinimo, tako krasno opjevano u ovoj predstavi koja prica, razmišlja, povezuje, upire prstom, proziva, doziva i nadasve arajdava.

moj glas#prostorZAonoUstoVjerujem

 SJG stanje svijesti.
Status bloga mi je #prostorZAsrđevskiStateOfMind


Srđ je Grad
janski nukleus. Jezgra koja isijava energiju koja vas obuzima i prožima kad joj se približite. Kojoj pripadate u potpunosti kad joj se pridružite. 

Fuzija je to različitih osobnosti i energija koje se nadopunjuju i osnažuju. Neosporan doprinos procesu uvažavanja dijaloga, snazi argumenta.

Smjer  SJG  fokusiranost je na oslobađanje gradske vijećnice balasta političkih opcija koje Grad vide kao #prostorZAutrzivost umjesto da ga mijenjaju u #prostorZAsuzivotiOdrzivost.

Srđevska retorika uvijek je spoj umjerenosti i umješnosti, rasprave su #prostorZAargumentaciju, svaka tema i problem predstavljaju  #prostorZAkomunikaciju. U gradskoj vijećnici SJG je #prostorZAputokaz.
Terminal u Gružu za srđevce je
#prostor ZAvlastiteInvesticije  jer davanje u koncesiju na 40 godina, tako strateški važnog prostora, znači dati drugima u ruke vlastitu budućnost.
Srđ
Srđ, odnosno budućnost tog prostora, referentna je točka ovih izbora, tema svake debate, izbornog sučeljavanja, koju je SJG kao okosnicu i ključnu točku uveo u sve pore društvenog i političkog života grada.
Srđ je nadišao sam sebe, prerastao taj prostor i problem samog Srđa.
Srđevci su ga učinili metaforom borbe za svoj grad, za prostor, afirmirali ga u zdravorazumsko zastupanje interesa svih građana, borbu protiv sprege politike i kapitala. Srđ je mjerna jedinica lokalnog patriotizma. Srđ je svjetionik. Upozorenje svim investitorima koji ne osluškuju i ne uvažavaju prostor i zajednicu, svim projektima koji je negiraju, da će se nasukat  na snazi otpora i ljubavi prema Gradu.
Sa srđevcima, ovaj je Grad u svojoj vijećnici opet dobio #prostorZApoklisare.
Srđevski State Of Mind infuzija je građanske supstance u društvo koje atrofira od posljedica nemotiviranosti i korumpirane svakodnevice. Infuzija entuzijazma i zanosa u bolju budućnost svih građana koja posrće pred onom pojedinaca.

 

Kapetani duge i sigurne plovidbe

Na zvukove broda koji se oglašava u dolasku nekad  smo s veseljem trčali na Bužu, otvorenog srca i s ponosom pozdravljati vlastitu tradiciju i vrijednosti, brodove na dugim plovidbama… mahali im linculima i šugamanima, da im bude mirno i sigurno more kojim plove. Pozdravljajte taj state of mind dugoročnosti i održivosti, ponosa i tradicije. Pozdravite ih svojim glasom jer izbori su #prostorZAnasGlas, za sve glasove koji osluškuju vlastiti grad.

Izbori mijenjaju i moje sutra. Moj izbor je moj doprinos. Moj glas je moj prostor.

Izlaskom na izbore poštujem vlastito mišljenje. Svaki glas mijenja smjer. Mi smo timunjeri.


Srđevski State of Mind ima ponajbolji kapetanski potencijal one, nepravedno zaboravljene tradicije, duge i sigurne polovidbe Dubrovnika, potencijal građanskih vrijednosti, pripadnosti, različitosti, odgovornosti, a to su oni, zaista posebni, mentalni manevri pokrenuti emocijom kojom se voli i osjeća Samo Jedan Grad.
Dobro im more. Budimo im vjetar u jedra. 
 
moj glas#prostorZAoneUkojeVjerujem
Moj glas je samo jedan. Trudim se odgajati još dva. Moj glas je samo jedan i zato je isključivo #prostorZAonoUstoVjerujem. Prečesto smo glasali za manje krivo, manje zlo. Neprocjenjiv je osjećaj  na izborima glasati za one u koje zaista vjerujete. Taj osjećaj želim svima koji izlaze na izbore. Ne pristajte ni na što manje od toga. Toliko dugujete sebi, svom glasu i svom gradu. Kako god se zvao, a posebno ako se zove Grad. 

Dan zaljubljenih u (pro)viziju Dubrovnika

Poštenjaci su preuzeli stvar

Novo U(s)pravno vijeće danas će možda uputiti žalbu prema Ministarstvu. Igrokaz će možda zadovoljiti neupućene koji misle da se s novim upravnim vijećem otvaraju nove mogućnosti. One su vazda u istim gabaritima. U gabaritima poštenja i transparentnosti, dvama sinonimima za utopiju u hrvatskom rječniku, možda ih je bolje nazvati tzv stranim riječima.

Iako se radi o jednoj stranci mislim ova priča ne amnestira druge od odgovornosti. Poštenjaci sve drže u šaci. Imaju kontrolu nad tužbom i uvažavanjem iste. Isti copy, ista pasta.

“O, poštenjaci, sve vam je u šaci, ma zašto da se baci, ostavite nešto i za nas, poštenjaci, braćo i zemljaci, budite ortaci, pa smanjite barem taj gas…”

Novi plagijatori

Nakon projekata istarskog ipsilona i zračne luke Zagreb stiže copy paste i u naš mali grad.

Oni žele, ni više ni manje, nego morska vrata od Grada. Dubrovnik je trebao već odavno naučit lekciju o zemlji sklonoj copy pasteu, odnosno građani. Ono što još nismo naučili to je reagirati. Nekad smo se u razgovorima pozivali na ( nedostižnu) Norvešku, žaleći što nemamo njene moralne i etičke uzuse u svim segmentima društva, sad nam je ( ajme!!!) mjerna jedinica Rumunjska.Za 44.000 eura ekipa je bila na nogama. Dubrovnik ne mogu mobilizirat niti milijuni eura. Očito nam je previše dobro.

Turci i Francuzi

Poslovično dobre povijesne odnose s Turcima i Francuzima kvare poštenjaci. Evo male lekcije iz povijesti. Danas nas dogovori koštaju puno, puno dukata više i ne dobijemo zauzvrat slobodu, naprotiv, prestajemo sudjelovati i odlučivati. Svi genijalni projekti s milijunskim inevsticijama i novim radnim mjestima temelje se na sprezi lokalne i nacionalne politike s raznim investitorima kreirajući situacije i odnose u kojima serviraju najvažnije gradske i državne resurse bez obaziranja na lokalnu zajednicu, ne uvažavajući primjedbe, sugestije, kao ni posljedice takvih uigranih scenarija kojima gubimo svaku mogućnost sudjelovanja, odlučivanja i upravljanja vlastitim gradom. Nedopustivo je to trajanje koncesije.

Kad nešto u Dubrovniku dajete u koncesiju na 40 g onda servirate vlastitu budućnost drugima i prestajete bit stranka u postupku.

Poštenjaci dovode investitore koji zapasavaju prostor, uzimaju dobit i ukidaju budućnost, potpisuju ugovore koji garantiraju investitorima dobit, gradu i građanima probleme.

Heroji U(s)pravnog vijeća, danas, “Računamo na vas”.

“Poštenjaci na ključnim mjestima i u glavnim vijestima…”

Danas je Valentinovo i sasvim je legitimno biti zaljubljen u svoj Grad.

Nadam se da nije sve veća blamaža biti jedan od nas… koji tako razmišljamo…

PS

nadam se da ste (se) prepoznali stihove… 

JINGLE & MINGLE

JINGLE AND MINGLE

Godišnje preispitivanje

Počinje nam godišnje preispitivanje nas samih i svijeta i ljudi oko nas. Što smo napravili dobro, što loše, pusta obećanja za Novu. I vječno pitanje: što želim? U konzumerističkom duhu bilo bi to pitanje koji poklon želim ispod bora? Odgovor bi bio :iznenadi me, kad bi me više itko uopće pitao. Kad sebi postavljam pitanje što želim, a nemam odgovore, postajem svjesna da sam se opametila, otrijeznila od velikih očekivanja, odrasla, organizirala, posložila prioritete.

christmas-joint-a-new-creative-business-in-london

Kako godine prolaze, sve manje želim tako da sve više imam. Ili možda ipak znam što imam pa sam s tim sretna i vesela zbog same spoznaje. Blagdansko mi je vrijeme kad sve to samo potenciram, kao dan zahvalnosti za još jednu godinu koja odleprša i smjesti se u oblačić izabranih sjećanja. Zamišljam blagdane, otprilike, kao sve lijepo i veselo na hrpici u kojoj se valjam sretna ko prasica.

Kad posložim sjećanja kojih se intezivno, živo sjećam, nisu to nužno ona vezana uz spektakularne događaje, datume, to su najviše ljudi i povezanost koju osjećam. Svaki susret s prijateljicama, s kojima dijelim bulikan životnih avantura i priča, dovede kroz razgovor opet prepričavanje istih, ali nikad ih dosta. To stalno podsjećanje na veselje čini mi iznova novu radost. Kao gledanje istih, ali jako dragih i neibježnih  filmova za Božić. Tko može imat nešto protiv repriza s happy endom?

img_4633

Božić je isto takav. To je dan koji podsjeća na veselje. Dobro, postoje reprize koje ne priželjkujemo, kao zagorene sarme koje su se podgrijavale, krema za tortu koja se nikad nije stisnula, ludilo nabavljana namirnica kojima kao da hranite vojsku, spisak želja u sukobu sa mogućnostima jednog malog bokuna plastike. Blagdani su reality check koliko god ih reklame nastojale učiniti bajkovitima, a mi se polomili udovoljiti toj slici. Ide to na bolje s godinama, svake godine manje nervoze jer smo stariji, manje viroze jer i djeca jačaju i rastu. Zvončiće čujem kad provlačim karticu na rate, ali jako je tiho i nema više ni svjećica ni bora kad dođe račun krajem siječnja. Blagdani su kao i regularni, ups and downs dani, ali opći dojam je : blago nam se na Blagdanima…

Blago nam se na Blagdanima

Blago nam se na toj divnoj simbiozi biljnog i životinjskog svijeta u obliku sarme, na tonama čokolade koju ne smijemo prestat jesti jer je zaliha kakovca sve manje, blago nam se na velikim količinama različitih vrsta alkohola koje prate blagdansko raspoloženje, posebno nužnima u Gradu kao što je naš, u kojem se stav : nisam stručna, ali sam spremna, tretira kao stručna sprema. Blago nam se jer ne pripadamo takvim nahvao skupinama i nakupinama. Blago se na blagdanima i raznim političkim opcijama jer je to doba blagdanskih amandmana koji se, u zanosu još jednog proračunskog bora nađu ispod njega s fjočicom ( ups, nema bora ove godine). Blago nam se na domaćim kobasicama u zelenoj menestri koje kupujemo od prijatelja iz Slavonije i nisu u konfekcioniranim vakumiranim ciglama. Blago nam se što postoji Ulica od Puča za doć do Pila. Blago nam se što postoje blagdani pa se popravi vodokotlić koji na to čeka mjesecima i opituraju persijane u pet do podne. Kad me je, “sve što možeš ostavi za sutra” muž, pitao da mu ih pomognem skinut uvjerila sam ga da ne želi moju pomoć jer bi zajedno s tim persijanama, kroz prozor, mogao završit na stranicama crne kronike. Zazvo je susjeda. Može u Pametno.

fashion-shopping-centre-christmas-small-68079

Blago nam se što postoje Blagdani jer su oni ustvari podsjetnik na to da nam se blago na svakom danu u kojem smo voljeni, zagrljeni i pomireni sa svijetom.  Blagdani se, gotovo u pravilu, uvijek vrte oko svega onoga što reklame ne pokrivaju. Koliko god slogani govorili drugačije. Makar ima zgodnih. Za kraj, a za početak neke potencijalno divne priče u kontekstu organizacije vjenčanja koja, naravno, ( još uvijek) implicira ljubav kao sadržaj, a za sve one koje su u vječnoj potrazi svega onoga što reklame ne pokrivaju, evo jedan prigodno blagdanski slogan uz dozu poduzetnosti …

Naime, svake me godine delegiraju da za jednu malu manufakturu ljubavi ( agenciju za vjenčanja) iznjedrim neku blagdansku rečenicu. Ove godine, kako krediti sve više stežu, postala sam direktnija u porukama:

Jingle and minlge

you can t keep us busy if you re single

Ah, ta ljub$v.

Sretni vam Blagdani u jingle and mingle scenariju s dragim i najdražim ljudima!!!!

Filmska lektira

Filmska lektira

Koliko polemika oko cjelovite kurikularne reforme, poglavito oko popisa lektire. Ideološke polemike, metodološke zavjere. Obavezni i neobavezni popisi. Odgovorni i neodgovorni izbori.

sloboda1

Obavezno uvesti autonomiju u filmsku lektiru. Otvorenost svakog popisa donosi izbornicima slobodu, nužno uz nju i odgovornost. Neodgovorno bi bilo ne uvrstiti u filmsku lektiru dokumentarac Gazda. Ionako mnogi ne vole čitat. Svi nariču da su generacije zakržljale od nezainetresiranosti i pomanjkanja motivacije. Neka gledaju i čitaju između redaka.

Da sam ja netko

Case study za široku studentsku populaciju, ako ćemo misliti na budućnost. Da sam predavač na psihologiji studenti bi dobili za zadatak izraditi profil uspjeha. Vodila bih buduće ing. arhitekture da znaju kako odolijevati pritiscima pri izradi prostornih planova. Da sam predavač na sociologiji cijeli bi semestar posvetila poremećenim odnosima u društvu podvučenima crvenim flomasterom u filmu. Da educiram buduće novinare volontirali bi kao istraživači na svakom sljedećem projektu istog autora. Studenti matematike izračunali bi prekoračenja , u stotinama tisuća, prekomjerne eksploatacije izvora, resursa. Postoje milijuni razloga da svi pogledaju film. Ogledni je to primjer kako NE treba raditi. Slučaj koji se dodirnuo svega u društvu. Slučaj koji generira sve ostale slučajeve, a ništa nije slučajno.

.no-money-gt-backgrounds

Nisam pogriješila

Kad sam se odlučila uputit u kino poslala sam prijateljicama na WhatsApp grupi poruku:

Idem u 18 gledat Gazdu da shvatim gdje sam pogriješila … tko je zainteresiran?

Kad sam izašla iz kina shvatila sam da sam pogriješila što nisam odvela i djecu.

Razmišljala sam kome je najgore nakon što pogleda film… nedajbože da film gleda obitelj poginulog branjitelja koji je za ovu zemlju dao vlastiti život, pomislila sam.

Popis lektire-popis kina

Kao što postoji popis lektire, postoji i popis kina u kojima možete vidjet taj dokumentarac. Samo u kinima s popisa možete pogledat film.Veseli me da moj grad ima takvo kino. Sloboda ga, naravno, slobodno prikazuje.

fejscover6-cvijece

To kako bi i Michael Moore bio ponosan na uradak piše i Rafaelić pa nam ne preostaje nego složit se da je vlastiti glas jedino za što se još uopće isplati boriti.

Razlog zbog kojeg još uvijek mogu slobodno govorit što želim je činjenica da ne stanem u gepek.

Tajna moje slobode govora je u vagi.

Šalu na stranu, pogledajte film. Disturbira.

MILIJUNAŠ S GOVORNICE

Sretan Dan neovisnosti!

Dan neovisnosti  zaslužuje botilju vina. Za one koji stvarno vole bevandu vijest dana , za dobro jutro, je : Voda nije za piće.
Gdje to piše na engleskom? pita me trenutačna susjeda iz apartmana.
Tu vam obavijest treba dati vlasnik apartmana, odgovorim u ne baš tourist frendly raspoloženju ali raspoložena za osvrt. Osim toga, sve i da sam raspoložena, kako joj objasniti uzročno posljedičnu vezu između najbogatijeg proračuna i moje burse pune boca vode? Ostali bi danas bez objeda.

vlah

( Olakotna je okolnost da moj toč bolje podnosi  litru vina od litre vode.)

Milijuni

Što je tako milo u milijunima?

Zanimljivo bi bilo napraviti intervju s gradonačelnikom u nekim zadanim okvirima, npr. da u odgovorima na pitanja ne upotrebljava milijune.
Možda mu se, s govornica gradskog vijeća, neke prigodne svečanosti pa čak i otvaranja izložbi, omakne pokoja uvodna rečenica bez njih, ali ubrzo krene milijunski stampedo u noćenjima, dolascima, kunama, eurima, kvadratnim metrima.
Milijuni su njegovi prefiksi i sufiksi. Milijuni su njegov doručak i njegova večera.
Milijuni su njegova viagra.
Kakav bi to antiklimaks bio da je, nedajbože, gradonačelnik nekog grada s proračunom od malo milijuna.
Taj milijunaš s govornice gradskog vijeća podržava milijune u Vodovodu makar već dugo ne vode u pravom smjeru pa nakon svake kiše kupujemo vodu danima dok račune plaćamo za potpuno ispravnu i nezamućenu vodu.
Na osnovu čega podržati rad i izvješće Vodovoda? Na zamućenoj vodi, nerealiziranom pročistaču, najgorem primjeru javne nabave u Hrvata, onečišćenom slijevu s Grabovice, rekordnim uhljebljenjima, povećanju cijene kubika vode ili fekalnim onečišćenjima?   Nije li krajnje neodgovorno tako raspolagati milijunima poreznih obveznika, još neodgovornije to javno podržavati?
Ali za govornicama je važno da svaka rečenica i svaki rečenični niz imaju barem nekoliko milijuna u sebi.

To će zadovoljiti razinu percepcije njihovih birača koji slijepo vjeruju milijunima u rečenicama i milijunašu s govornice,  dok preostalo, razumno i neovisno biračko tijelo zna da je najizvjesniji uspjeh u radu Valentina Dujmovića, na čelu Vodovoda, njegov apartman na Obodu.

Ja priželjkujem da nam više nijedan dan ne ovisi o takvima. Poglavito ne Dan neovisnosti.

THE PRESUDA

THE PRESUDA

mi je uljepšala život. Pobjeda ravna zlatnom olimpijskom odličju u disciplini David protiv Golijata.

2

Hodala sam pola metra iznad zemlje. Jedna od onih 10.500 sretnika koji već dugo vremena čekaju takav trenutak. Taj je dan bar četvrtina stanovnika Dubrovnika bila iskreno sretna i zadovoljna. Mislim da se taj postotak sreće u ovom Gradu odavno nije dogodio.

Mnoge su, vrijeme koje je odmicalo i pravda, spora ali dostižna, poljuljali u vjeri da se građanski aktivizam isplati i da se rezultati jednog dana moraju dogoditi.

Oni koji insinuiraju i prozivaju da se za presudu unaprijed znalo valjda to prozivanje temelje na svojim vlastitim uzancama i saznanjima. Upravo su oni bili ti koji su, nekad, sve unaprijed znali. Jer za njih postoje naše i vaše presude, naše i vaše, a ne neovisno sudstvo i pravosuđe. 

A onda im se dogodilo: PRAVOSRĐE

a pravosrđno bi bilo obuhvat sa 310 smanjiti na 100 h,  jednostavno odluku sprovesti u djelo. Sve drugo, ovo dosadašnje oglušivanje, čisto je nedjelo.Nusproizvod, nakon nedjeljne presude birača, bit će i uzanca da se odluke suda i provode. 

keep-calm-and-serve-justice-3-1

KAD SMO POČINJALI NIJE BILO OVOLIKO MIKROFONA

rečenica je Srđevca uključenog u priču od prvog dana. Spontana i genijalna rečenica bila je reakcija na pozicioniranje bulikan mikrofona i i phona pred njim na presici i uvodna rečenica u retrospekciju borbe protiv sprege politike i investitora. Sve je rečeno tom jednom rečenicom. Cijela presica u nju stane. U nju stanu životi. Dug je put od trenutka kad se pobunite zbog nepravde, govorite, urlate, do onog trenutka u kojem vas svi slušaju, čitaju, osluškuju i prate na svakom koraku, u svakom trenutku i na svaku temu, od vas očekuju i s vama se nadaju. Dobra je to vijest za sve one koji vode svoje male i velike bitke u Hrvatskoj, za sve istarske Plomine,  dubrovačke Srđeve, zagrebačke Savice. Loša za sve one koji ne osluškuju, ne poštivaju i ne komuniciraju s lokalnom zajednicom. Svaka investicija koja nije društveno i ekološki prihvatljiva bit će osuđena na propast sve dok se protiv takvih bore hrabra srca.

Građanski je aktivizam infuzija društvu koje atrofira pod korumpiranim establishmentom.

SEPTEMBER ELEVEN, Hrvatska

nadam se da ćemo ovu nedjelju srušit političke twinse, HDZ i SDP, centre političke trgovine, political trade center, simbole neuspješnosti i uzurpatore vesele i bezbrižne hrvatske sadašnjosti. One koji su nas izmjenom svojih pozicija i koalicija na vlasti vazda držali u pretežno oblačnoj prognozi budućnosti, a jedino što se redovito izmjenjivalo u ovih 25 g. bile su plime afera i oseke gospodarskog napretka.

BIRAČKO MJESTO  GRAD

img_4827

Moje biračko mjesto je u školi po kojoj sam i oko koje sam trčkarala, u kojoj sam odrastala, učila, veselila se. Takvo su djetinjstvo imala i moja djeca. dajem svoj glas  jos jednom takvom djetinjstvu u zagrljaju zidina koje bezbrižno šeta ulicama Grada… U kojem je  život u njemu jednako vrijedan kao kamen, u kojem se živi i nakon sto odletu sve čiopice, a Slaven u njemu kreira neke nove art radionice… U nedjelju izabirem tu priču i za  sljedeću, akobogda treću, generaciju s adresom u Karmenu. 

NEDJELJA

Recite, sto ste zgriješili od zadnje ispovijedi ? 

Svaki put glasam za iste.

To vam nije grijeh, jer svi su isti. Grijeh je ne prepoznat među njima one koji se mogu mijenjat i bit bolji od onih koji se nikada  neće promijenit. Grijeh je ove nedjelje upravo te prve ne podržat.

Treba nam još ta presuda u nedjelju.

Ovu nedjelju, prije Mise, prije Kafe, 5min šetando od svog doma,  4će stanovnika Grada glasat za treću sreću.

Zaista, zar ne bi bio totalni neugodnjak nakon 25 g. Ispovijedati iste grijehe?! 

LIBERTAS

LIBERTAS

Ususret podizanju barjaka Slobodi, razmišljam o njoj.
Koliko smo zaista slobodni?
Jesmo li uopće slobodni?
Koliko smo slobodni na osobnoj razini, koliko je slobodan naš Grad?

1

Sloboda

Dubrovačka je Republika svojim promišljanjima oblikovala i aktima definirala svoju slobodu do najbolje razine mogućeg. U manirima najboljeg brendinga o toj uvjetovanoj i mukom, upornošću i soldima, isposlovanoj i plaćenoj slobodi, još dan danas pričamo bajke i priče. Je li to bila umješnost privida slobode i da li je svima davala osjećaj iste? Nije. Formalno nisu svi ni bili slobodni.
Slavna je Republika ukinula trgovinu ropstvom prije nego je u nekim zemljama ono i postojalo.
Tome će sad 600 godina, 1416-2016.
Sloboda nije podignut barjak Libertas. Sloboda nije samo 91 va. Sloboda treba bit jedini i najveći brend ovog Grada. Ali on je se uporno odriče i stavlja na čelo grada ljude koji zaboravljaju da je u tu slobodu utkano puno umješnosti ali i proliveno puno krvi.
To je ona sloboda kojom upravljamo vlastitim gradom, prostorima u njemu i oko njega, njegovom sadašnjošću misleći vazda i na budućnost. Propitkivanjem, osluškivanjem svojih građana, svojih posjetitelja, promišljanjem i odgovornim odlukama koje podrazumijevaju suživot i generiraju održivost.

single_652x435_1452186249slika

Fotografija: Pavo Urban

Inače, svakodnevno robujemo.
Netko robuje s osmjehom na licu, malo čvršćeg duha i rezistentnosti.
Netko se pomaže normabelima, alkoholom, travom, a netko očajava svjestan neslobode u sebi i drugima.

Sjetimo se mudrijih od nas, Sv. Tome Akvinskog:
Slobodna volja nije ništa drugo nego mogućnost izbora. Najgore mi je gledat Grad kako ga stavljaju u okove svojih interesnih krugova i u položaj u kojem nema izbora nego robovat njihovim kompenzacijama. Grad nikako da zasluži nekog lokal patriotu koji neće svirat onako kako oni odozgo dirigiraju. Dubrovnik, taj financijski neovisan superjunak trebao bi bit dovoljno ponosan na sve materijalno i nematerijalno koje baštini stoljećima i oduprijet se zlima i pohlepnima, ali fali mu pokriće u ljudima. On je danas grad o čijoj sudbini neki odlučuju na razini sms -a.

Inače, načelo slobode ne postoji bez kontranačela odgovornosti, tako za djecu kazneno odgovaraju roditelji…a za ono što se Gradu događa ne odgovara još uvijek nitko.
Determinirani smo društvenim konvencijama koje su nam nametnute. Neki ih lakše podnose, neke sputavaju. Lako je biti dio većine.
Usađene su rodne uloge, one koji ih mijenjaju gledamo s prezirom… u nas s sve podrazumijeva umjesto da je stvar izbora…

Nezavisnost

Često nedostižna. Kad postanete svjesni te riječi i težine koju nosi u vašem životu, imate već dovoljno godina. Pogledom unatrag utvrdite greške u koracima koje su dovele do ovisnosti o familiji, o poslovnim odnosima, o emotivnim odnosima, materijalno. Bez obzira koje godine dočekali uvijek je važno radit na tome da postanete nezavisni. Održavanje statusa još je teža misija. Ali vrijedi svake kapi znoja.

 

Nezavidnost

Pretpostavka slobodi. Oslobađanje od tog osjećaja i njegovih razarajućih posljedica bitno bi promijenilo osjećaj slobode. I puno bi ljudi zaista bilo slobodno.
Niti želim niti mogu imati sve što imaju drugi. Odrastanje pomaže nezavidnosti.
Zašto bi Dubrovnik trebao imati sve što ima Monte Carlo?
Zar Dubrovnik zaista želi biti  Monako?
Ne, to su samo frustracije onih koji misle da oni sami najbolje žele za njega.
Koji bi retard želio, tako jedinstvenu i neuniformiranu priču o skladu materijalnog i nematerijalnog u nerazdvojnu i posebnu cjelinu, kao što je ovaj Grad, učiniti klonom i kvaziestetskim operacijama u prostoru, betonskim filerima, napunit i zauvijek promijenit lice grada u bezličnu masu sličnu plavušama iz najgorih makeovera. Ovaj grad puca po šavovima od korupcijskog botoxa kojim pune posljednje milimetre njegovog bolnog resursa-prostora.
Terminal u Gružu nije tek zahvat, od te se operacije ovaj grad zadugo neće oporavit, oporavak neće bit dug i bolan, nego nemoguć.

Libertosukcija.

Ne želi Dubrovnik bit još ljepši, još veći, još bogatiji, još poznatiji. On samo želi bit i ostat ono što već jest.

Skladan i slobodan.
Nije se za svoju slobodu stoljećima borio da bi je sad pohranio u I cloud, tamo negdje gore gdje se simbolično vijori barjak Libertasa, nebu pod oblake.
Ona mu treba u svakom trenutku, sad i zavazda, očajnički mu treba da bude ono što jest i ne izgubi svoj identitet. Mi trebamo stat u obranu njegove slobode. Jer tako stojimo i u obrani svoje vlastite.

 

 

Petka secret

www.svišutimo.du

Jeste učinili prvu banju? Kakvo je more? ( ove godine ne mislim je li hladno …;-) Ove godine kupanje ne diktira lijepo vrijeme, temperatura mora, već kurenat. Nadajmo se da će bit dovoljno jak. Kad zaključite koji je, kupajte se na suprotnu stranu od one na koju nosi. Ove nas je godine grubo vrijeme ustvari zaštitilo od kupanja.
Nismo ni svjesni da bismo tom grubom vremenu trebali bit zahvalni. Da je bilo lijepo djeca bi nam se već infetala, kupovali bismo kreme za nekakav osip…
Teško ćemo spriječit dolazak lijepog vremena i kad tad uplivat ćemo u mutne vode koje već duže vrijeme sukljaju u more.

2

Osim izravnim letom do Istanbula Dubrovnik se može pohvaliti izravnim letom  fekalija u more. Ali nemojte poć o tome kome govorit. To je tajna. Neki dan sam zvala 112 i upitala imaju li neki naputak od Zavoda za javno zdravstvo o onečišćenjima mora i gdje je preporuka kupati se. Ja ne znam o čemu govorite, rekao je dežurni. Ma znate, o onome ispod Petke…onome o čemu nitko ne govori… Izbjegavajući, ovako skladna,  na prvu izustit: govno… Ja ne znam, gospođa, sto vi mene pitate… Opet će začuđeno dežurni. Pomislila sam da nisam možda dobila 112 Zadar, a ne 112 Dubrovnik. Rekla sam da dobijam upite zabrinutih gostiju koji dolaze, te da me uputi sto ću odgovorit… Ja ne znam sto me vi pitate, gospođa, zašto me to pitate…rekao je promijenjenim tonom, uporan u svom neznanju, dežurni, vidno iznerviran mojoj upornošću da nešto doznam …i pitanjem živimo li u istom gradu?!
Itanto, tokalo bi da netko aviza centar 112. Jer oni nemaju pojma o ničemu ili su tako instruirani. Nije njihov poso. Nije ničiji?
Pohvale dežurnom, nije posustao i cijelo se vrijeme držao priče da ne zna o čemu govorim.

1

Taj glupi konsenzus o šutnji. Sezona je zlato. Ali preveliko je s.anje  da bi o njemu šutali.
Sagledajmo i neke dobre strane. Uštedit ćemo silne depilacije. Ovo će nam ljeto celulit bit najmanji problem u životu . A bijeli će bikini s kupanjem u moru malo požutit pa cemo imat ispriku za kupit novi. Kolekcija ljeto 2016. s flekama. Ma kakva Victoria, autohtona ” Petka secret ” kolekcija.
Powered by Vodovod. I prigodan slogan kao dobra vijest za pripadnice ljepšeg spola : ovo ljeto celulit će bit vas najmanji problem .
Profitirat ce i Vodovod s bazenima i računima za vodu.

Houston, we have a problem

Znate kako znamo da stanje nije dobro i da nisu sanirali problem. Tako što je izostao naslov : Pobijedili  smo (govna) ! Na svim portalima .
Jer da jesu, odavno bi hvalospjeva sljedbenika i poslušnika bio prepun Facebook.
Ako netko dozna neka javno objavi na koju gradsku plažu g.Dujmović pušta na kupanje svoju djecu? Da i mi svoju pošaljemo.
Dotični mi je vrlo upitan i mrzak jer je igrom političke sudbine u uhljebničkom preslagivanju bio u jednom trenutku direktor Sanitata, zatim Vodovoda. To su inače moje najbolnije točke : parking, voda i more. Inače, mogao se nekim drugim imenom zvati, svatko bi mi jednako mrzak bio kao odgovorna osoba i na jednom i na drugom radnom mjestu. Nije on kriv što su ga postavili na mjesta kojima nije dorastao, zasigurno je poslušao savjet Odbora za uhljebimenovanja. Možda ni on ne bi znao o čemu govorim, da ga se pita.

Odgovornost

Ovo ljeto pazite što jedete i jedite puno vlakana da ne biste susreli vaše vlastito. Jer nitko nije odgovoran od odgovornih. Stoga je odgovornost na onima čija su govna. A to smo svi mi.
Silnim prepumpavanjem izlaze u obliku koji strancima možemo prodat kao planktončiće. Jedino ih vonj odaje.
I dok svi šute i peru ruke pitam se samo je li ih peru više u vodi ili u moru? 

Što sve u Hrvatskoj možeš ( i ne možeš ) s 10.000 glasova?

Moj glas u Hrvatskoj nije uvijek jednako važan makar je u svakom slučaju, na lokalnim izborima ili na izborima u obliku referenduma, jednostavno isti- jedan. On ipak nema istu težinu. Nema istu posljedicu. Nema istu budućnost.

Moj glas u Hrvastkoj uvijek je samo moj i samo jedan. Međutim, uvijek je i gubitnik. Moj glas u Hrvatskoj nikad nije pobijedio.

Scenarij A

Ako iza sebe imam 10.000 glasova mogu pobijediti na lokalnim izborima i biti gradonačelnik grada koji mi onda sve više služi kao poligon otplate dugova i vraćanja usluga što državi, što političarima, a ne kao grad kojim upravljam i za čije se građane borim.

1

Naravno, da bi netko postao gradonačelnik sa cca 10.000 glasova, otprilike četvrtinom biračkog tijela, treba imati pokriće u zakonskoj regulativi koja odgovorno tvrdi da je on postao gradonačelnikom običnom biračkom većinom koja se, gle čuda, primjenjuje na lokalnim izborima, ali ne i u drugim izbornim situacijama. To znači da se na dan lokalnih izbora ne morate nužno maknuti s kauča da bi vaš kandidat pobijedio jer nije važna, kako prigodno, izlaznost.

Dok se u situacijama kad se odlučuje na referendumu, uz dužno poštovanje prilagođenim zakonskim iznimkama kao što je bila ona za ulazak Hrvatske u EU, zainteresirane strane trebaju polomiti da bi većinu od “50% plus jedan birač” pokrenuli i maknuli s kauča te sunčane nedjelje. Čak bez obzira na stav o pitanju. Jer je izlaznost ovaj put-presudna.

To se, uz svesrdnu pomoć medija i odgovorne osobe koji su zagovarali neizlazak na referendum, dogodilo našem referendumu. Cca 10.000 glasova izabralo je gradonačelnika, cca 10.000 glasova izabralo je PROTIV projekta na Srđu ali u kontroliranim i nadasve prilagođenim zakonskim uvjetima ishod je bio jednako prilagođen.

Kako onda zaključiti? Da glas na lokalnim izborima vrijedi više?

Scenarij B

Kao i uvijek, osobnog i građanskog angažmana radi, dižem se s kauča i nakon prve kafe nedjeljom glasam. Užasnuta opstrukcijom i komuniciranjem da je neizlazak na referendum stav i glas protiv projekta. Tko vam daje za pravo svojatati moj glas? Ako nisam izašla na referendum, zašto sam automatizmom protiv? Jer to tako komunicira medijska bojna, plaćenićka postrojba iz redova neistomišljenika? O, kako demokratsko sportski.

2

Na lokalnim izborima nisam bila među pobjedničkih cca 10.000 glasova i bez obzira na preostalu veliku većinu od cca 30.000 glasova kojoj sam pripadala, moj glas bio je gubitnik.

Na referendumu sam bila među pobjedničkih 10.000 ljudi koji su glasali PROTIV projekta. Ali moj glas je opet bio gubitnik. Mediji, investitor, gradonačelnik i hrvatski zakoni komunicirali su da sam gubitnik objašnjavajući istovremeno i prisvajajući onih 30.000 koji na isti nisu izašli kao podršku i glasove ZA projekt. Dakle bilo je to 30.000 pobjedničkih glasova.

Na izborima iz prethodne statistike, pripadajući većini od cca 30.000, bila sam gubitnik.

Ovo je zemlja dvostrukih kriterija i licemjernih piskarala, poltičarima prilagođenih zakona i nekolicine neprilagođenih građana.

3

Obavezno moramo podržati izmjene zakona o referendumu jer teško će se dogoditi da političke elite same sebi izglasaju promjene i ukinuće privilegija. Ne postoji saziv Sabora koji će sam sebi i ostalim parazitskim državnim službama otkinut prst i ukinut beneficije. Za to će nam zaista trebati referendum, jedini građanski način koji može dirnuti u osinjak. Za to će nam trebati izmjene izbornih zakona i zakona o referendumu koji neće selektivno podržavati, a kamoli selektivno komunicirati većinom i pobjedom ishod iza kojeg stoji jednak broj glasova. Poglavito onaj ishod iza kojeg stoji 10.000 glasova plus jedan, a to je pravomoćna presuda. To što je ovaj parametar “plus jedan” zadovoljen pravomoćnom presudom trebalo bi nekako ozakoniti da dobije na težini, zar ne? Na način da bude teško ponavljati nedjela, a nemoguće ista kapitalizirati na izborima.

Za to će nam trebati, jednak za sve:

Scenarij C.

U kojem će, jednog lijepog nedjeljnog jutra, i moj glas napokon bit pobjednik:-)