TKO NAS PITA?

 

Sjeli smo, u pet do podne, da donesemo Plan upravljanja.

Ne znam da li su formalno istekli svi rokovi za donošenje Plana upravljanja koji Unesco zahtijeva od Dubrovnika, svoje zaštićene cjeline, ali poslovično se u nas sve donosi u pet do podne pa tako i ovaj Plan. Naravno da u godini upisa, 1979. taj Plan nije bio obavezan. Niti je Unescova zaštićena cjelina, Grad, isti kao što je bio 1979. To napominjem glede izvješća monitoringa oko kojeg svi spekuliraju, za čije dijelove svi imaju vlastita tumačenja, posebno oni koji ga nisu ni pročitali, a čije selektivno odabrane pasuse potrebiti izdvajaju iz konteksta i zloupotrebljavaju kako im odgovara u medijsko- političke svrhe.
spuzvagolf

Revalorizacijom pozicije Dubrovnika kao zaštićene cjeline, redefiniranjem, odnosno definiranjem sadašnje situacije ( 2016.) u odnosu na prostor koji ga okružuje zaključci bi bili drugačiji od onih koji se donose u odnosu na godinu upisa. To je svakome jasno. Da danas nije 1979.
1979. kanalima ispod Straduna mogao je šetati čovjek, danas jedva kroz neku rupu prođe pantagana. 1979. niti jedna poprečna ulica nije imala stolove i stolice, samo Stradun i poljane.
1979. Grad je imao svoje građane, danas ima svoje građevine.
Građevine i Udruge zbile su svoje redove, delegirali su predstavnike i odlučili neko svoje vrijeme i energiju uložiti u ono u što još uvijek vjeruju, vlastiti Grad.

Voda uvijek nađe svoj put, pa tako i Vodovod

Čitam račun od Vodovoda koji ima 9 stavki koje zbrojene vode do ukupnog iznosa računa za vodu.

eterthjrjjyj
Među njima krije se stavka koja generira godišnje cca 600.000, 00 kuna koje Vodovod iznosi u godišnjem izvješću tvrdeći, kako opisno stoji, da ih je godišnje utrošio na način da je dva puta tjedno u Gradu čistio kunete. Koga god pitam od susjeda i sugrađana nitko nikad nije sreo ni vidio djelatnike Vodovoda da to rade. Jer da su svi radili svoj posao danas bi kanalima ispod Straduna isto mogao šetati čovjek, a ne može. Potrošio ja tako Vodovod od 1979. na to “čišćenje” cca
22.200.000,00 kuna poreznih obveznika koje su zasigurno pošle u kunetu, samo ne znamo koju. U one u Gradu sigurno nisu. To potvrđuju podzemne snimke kanala ispod Straduna.
Za čišćenje kanala ispod i okolo Straduna dovoljno bi bilo cca 1,5 milijun kuna. Naravno da nas je čišćenje u tom slučaju koštalo 23.700.000, 00 kuna. S tim smo soldima mogli napravit novi sustav kanalizacije, spojit na isti sve od Prevlake do Stona, kupit 10 pročišćivaća i poć na Maldive.

Vrhunac licemjerstva je prihvaćanje izvješća Vodovoda u kojem piše da su ta sredstva potrošena na navedeno čišćenje, od strane većine u Gradskom vijeću.
Tako se dižu ruke bez postavljanja pitanja. Unaprijed instruirani dižu ruke bez da razmisle, prouče, propituju.

Grad u terminalnoj fazi

Tako će najvjerojatnije dignuti ruke za Terminal u Gružu, na isti način kao i za Garažu. Sjednica Gradskog vijeća je istezanje ruku za dogovornu većinu.
Zato je ovaj Grad ( i grad) u terminaloj fazi. Jedina terapija je građanska angažiranost.
Na istu računa Plan upravljanja.
Ne želim da mi u dogledno vrijeme dođe bilo kakav podpredsjednik Vlade i reče da bez obzira na Plan upravljanja i ono što želi lokalna zajednica, projekt” Razvoj Pustjerna” ide, na primjer.
Ne želim da se Zakon o strateškim investicijama prevodi kao Zakon o Dubrovniku i da se Gradom rješava nacionalna, investitorka, talačka, dužnička ili bilo kakva kriza. Ne želim da tako malen prostor Grada i oko njega bude as u rukavu bilo kakvog političara u zemlji u kojoj se svaka neuka budala može istim zvati.

Omiljena slobodna aktivnost: tumačenje

Najvjerojatnije će se tako jednog lijepog dana tumačiti na raznorazne načine i Plan upravljanja.

acid_picdump_91
Tumačenja su upravo ono što želimo izbjeći ovim Planom. Nedostatak kriterija vazda otvara vrata nebrojenim manipulacijama. Plan bi trebao reći tko smo i kuda idemo. Plan bi trebao potvrditi da se ipak ponekad i nas nešto pita. Međutim, ukoliko ga ne prati zakonska regulativa s kojom će se uskladiti gradski, županijski, državni, investitorski, svemirski i ini akti te ukoliko za iste ne bude obvezatan, uzalud nam trud svirači. To je jedini način da se zaustave oni koji misle da se građane Dubrovnika nema što pitat. Zakon koji implementira naputke Plana upravljanja.
U suprotnom, ako ga samo formalno donesemo, bez zakonskih okvira, svatko će ga moći tumačiti po osobnom interesnom nahođenju i tu nema kraja.
Teksas je nastao kad su se dokinuli DPU ovi. Ne samo u Gradu nego i u svim ostalim gradskim zonama, Lapadu, Gružu…Kad je legalizirano sve što se krivo radilo. Intezivno se radilo samo na tome da reda nema.

Dijagnoza je pola zdravlja

Anamneza destrukcije:

1667. razoran je potres uništio Grad, 1979. pogodio ga je još jedan, Grad je upisan na listu svjetske zaštićene baštine, a 2005. Grad je pogodio GUP koji ga nastavlja razarat dugoročno, čije su posljedice nesagledive, posljedice koje se izmjenama i dopunama samo šire. Koje mu uništavaju zelene površine, vizure i njegov bitak. Koje ga pretvaraju u Grad čiji su PUP ovi ostvarene želje investitora koji ih i financiraju. A Gradsko vijeće je čarobni štapić.
Dijagnoza: nosioci G virusa
Terapija: mijenjati GUP i mijenjati strukturu GV a

GV je gradski DNK. Sadašnji genski zapis je javni interes pretvorio u investitorski, u dogovornog mutanta s dvostrukim interesnim kromosomom.
Možda uvesti, kao test očinstva, DNK test javnog interesa kod vijećnika?
Većina ne bi nikad odgovarala takvom roditeljskom profilu.
Jer ta većina pripada strukturama koje ne dozvoljavaju emociju niti lokalni patriotizam kad su u pitanju “viši ” interesi pa kad se donose, po Grad fatalne Odluke, uvjetovani pritiscima odozgo, odozdo, s lijeva, s desna i sa strane, dižu ruke po naputku svevišnjih središnjica.

Tko nas pita?

Postoji li uopće mogućnost pomaka?
Pita nas Plan upravljanja. Ne propustite bit dio tog, naizgled, malog odmaka od dogovorne političko- interesne stvarnosti. Pita svih nas ali ponajviše one koji u njemu žive i po šiloku kad mu udara u zidine, one koji njime šetaju kad je gužvovit, kad mu se u predvečerje lučidaju kamene ploče Straduna dok svaki đir prate čiope ali i onda kad ga pomete bura i kad nema ni kučka ni mačka ..  oni koji satima kruže ili čekaju parking…oni koji bacaju smeće u svako doba dana u veljači kad za to ne možemo krivit turiste…oni koji prolijevaju ulje u sifone i kunete…koji u njega zabijaju čavle i klime, oni koje boli ranjeni Dvor.
Mi smo već dobili najbolje od tog Grada, nije li red, sad kad nas pita, da mu damo najbolje od nas?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *