Festival nejestivih predizbornih obećanja

“TRUD UZALUD” Festival nejestivih predizbornih obećanja

Politička trpeza prekuhanih predizbornih rečenica na kojoj su najviše prostora zapasali oni politički trgovci koji najduže kuhaju.

meni

Ima već neko vrijeme da se predjela kuhaju i podgrijavaju na mala vrata dok se ovaj tjedan Festival nejestivih predizbornih obećanja, radnog naslova TRUD UZALUD, približio i svojim glavnim jelima .
U Gradu je završio Good Food festival. Partio je gospar Rudenjak i to izgleda kao kraj jedne ere. Dubrovačka je trpeza donijela šarenilo koje se samo naizgled čini takvim jer gradski su meniji previše slični i neinventivni. Slično je stanje na nekim drugim menijima.
Znate onu situaciju kad imate dobre kuhare, iste sastojke i zadanu temu onda sve ipak ovisi, osim o okusu , dijelom i  o prezentaciji. Kad pitate PR stručnjaka što ima u nedjelju za objed on krene pričat kako će to biti jedna mirisna teleća ruža sa odabranim ličkim seljačkim krompirom rustikalno prezentiranim u mediteranskom začinskom bilju, a na isto uzvraćeno pitanje ( isto) odgovorite da su u vas u nedjelju za objed meso i patate.To jednako vonja kroz kuću i za trpezom, zar ne?

Što se tiče lokalne i nacionalne pollitičke trpeze, u tjednu Trud Uzalud festivala predizbornih obećanja, na meniju i prvih  i drugih i šesnaestih isti su sastojci. Neki su potrošili više neki manje para u nabavi, ali predvidivi predizborni svehrvatski meniji ne obećavaju. Odnosno obećavaju, jedino to i rade ali poučeni dosadašnjim iskustvom mijenjanja imena restorana u kojem su ostala ista jela radije ih zaobilazimo. Tu i tamo otvori se i bljesne poneki novi restoran i veselimo se promjeni i novom iskustvu mladih nada pa nadanja radi, ovu nedjelju, u njemu rezerviramo mjesto za obiteljski objed.  Jer sve što smo do sad probali na menijima poznatih bezkarakternih političkih kuhara bilo je slično svekolikoj mediokratskoj političkoj ponudi posve trećerazrednih stranačkih kuhinja. Onih u kojima smo  do sad bar jednom pokvarili stomak, a od nekih je već to kronična stomačna viroza.

Oni kojima smo se nadali, koji  su možda i počeli dobro, s godinama nisu zadržali kvalitetu i sve su varijacije na temu postale jednako nejestive. Više nas ni s čim ne mogu iznenadit, bar ni s čim dobrim. Stoga je razumljivo da se vazda nadamo nekom novom. Generacijski želim i moram vjerovat da su to i mlađi naraštaji. Zaista je krajnje vrijeme da se u ovoj političkoj kuhinji neki ostave kuhače i operu svoje izmačane kompromitirane traverse. Makar nisam sigurna da za takve mače postoji neko efikasno sredstvo za odstranjivanje . Znam samo da kad postoje meterijalna sredstva da se pregače lako mijenjaju .
Ne samo da su nam ti meniji dosadili, već je  izbor i način obrade namirnica štetio našem zdravlju.
Primjera radi evo menija provjereno štetnog djelovanja. Isti ubuduće moramo izbjegavati jer je njegova visokokaloričnost ( čitaj visokokompromitiranost) zagadila i opstruirala  cijeli društveni krvotok. Početak sepse.

Dobar tek:

Restoran “Kod predizborne laži”

HLADNA PREDJELA

hladni statistički tuš od gospodarske pozicije Hrvatske u svijetu
carpaccio od promašenih investicija na dalmatinski

 

TOPLA PREDJELA

zagorena predizborna obećanja na zagorski
lijena pita od ostataka podgrijane pameti

GLAVNA JELA
(  odabrano iz ciklusa :oskusi zaboravljenih reformi  )

biftek na posteljici od izgubljenog povjerenja s prekuhanim gospodarskim programima
šporka domaća posla s makarulima
održiva zelena menestra s uvoznim mesom
medaljoni od poreznih obveznika u toču od predizbornog blaćenja
sindikalni povjerenici bez glutena bez mirisa i bez okusa

( uz sva glavna jela služimo naše poznate  uhljebljene pogačice ispod peke)

 

DESERT

dubrovačka dogovorna rozata
torta od skorupa kojeg su pokupili vladajući
partizanski retro mousse
kolačići od light hrvatske budućnosti

bdp brule

2

Vrijeme je za knjigu žalbe.

U zadnje vrijeme, ustvari već neko vrijeme osjećam tegobe jer sam , kao i mnogi, pretjerala s gore navedenim menijem, a sada mi je, zbog tjeskobe kao posljedice istoga , već počelo preskakati i srce.
Krenula sam s pretragama kod obiteljskog liječnika. Klasičnim pretragama krvi i mokraće utvrđene su prekomjerne količine razočaranja i nada u tragovima. U razgovoru s njim kaže da je to opća pojava. Cijelo susjedstvo se javlja sa simptomima. I nije samo lokalnog karaktera.
Sad se, naravno kao i svi pacijenti držim nade pa makar i u tragovima. Srce je već toliko iscrpljeno da je liječnik specijalist preporučio premosnicu. Od glagola premostiti.
Ovu nedjelju odlučila sam poć u taj zdravljak uravnotežene budućnosti . S prijateljima koji razmišljaju kao ja. A to je da se treba hraniti drugačijim razmišljanjima i promišljanjima svoje i mladih generacija. Drugačijim načinom rada, komuniciranja, djelovanja. Odluke koje donosimo  mijenjaju nam put. Uvijek se nadamo da ćemo ga mijenjat na bolje. U svakom slučaju ne smijemo propustit priliku da tome pridonesemo i sami.

Neinventivnost  ponude dviju glavnih kuhinja, što crvene što plave, što južne što sjeverne, generiraju rezignaciju, dosadu, stagnaciju i neučinkovitost koliko god se prezentacija istih činila ideološki ili bilo kako drugo različitom.Imaju istu nuspojavu-opstipaciju.

Taj kulinarski dvoboj krušaka i jabuka svodi nas opet samo na voće. Koliko god zdravo, nije dovoljno. Život treba malo mesa, povrća, zanimljivih začina. Odmak i promjenu kako bi se  pokrenuo društveni, gospodarski i politički metabolizam ove zemlje.

I budućnost od čokolade. Budućnost kojoj ćemo se veselit. O njoj odlučujemo sami. U nedjelju.