Mazanje očiju

Dvotjedna pauza je bila nužna. Burnout, koji još uvijek nisam sanirala i podosta neplaniranih bljakastih situacija u mojem životu su me natjerale da nekako presložim prioritete, a pauza se dogodila jer jednostavno nisam imala ni vremena ni snage skoncentrirati se na elokvenciju na par sati, kamoli da budem suvisla, još k tome.
U međuvremenu nije bilo nekih značajnih kozmetičkih noviteta kod mene, a još uvijek se nisam natjerala počet uopće mazat s bilo čime, kamoli da složim kakvu minimalnu rutinu. Međutim, bura nas je svih iznenadila, pa je lice počelo zatezat, stoga ubacujem u petu brzinu. Nisam se pripremila za jesen.
No prije nego nastavim neozbiljno trkeljat u revijalnom tonu, imam potrebu podijeliti s vama neka moja druga razmišljanja i to o kozmetičkoj industriji. O ovim stvarima se na našim “beauty blogovima” malo govori. Kako ja nemam namjeru zvati se influencerom, iako sam bila (s naglaskom na prošlo vrijeme) na spisku influencera nekih brendova, osjećam se slobodnom dijeliti ovakve misli.
Kozmetička industrija je masivna, globalna i isplativa. Za razliku od znanosti, pleše na granici pseudoznanosti, all the time. Jer, radi se prvenstveno o INDUSTRIJI, i to proizvodnoj, a kad nešto proizvedeš to moraš i prodat, inače možeš “zatvorit butigu”. Uzmite nesigurnost koju su nam mediji usadili u genom, skombinirajte je s usponom srednje građanske klase, dodajte tomu utjecaj bombastični i suptilnog marketinga, i dobit ćete široku potrošačku skupinu kozmetičke industrije. Od pasti za zube, preko dezodoransa, baby ulja, ruževa i sjajila, pa sve do ultra specijaliziranih “niche” sheet maski.
Ono što prvo treba naglastiti kada se priča o ovakvim stvarima jest činjenica da su masovno proizvedeni proizvodi za higijenu malo blaži retaji industrije sredstava za čišćenje. Imaš multinacionalnu korporaciju koja je vlasnik jako puno brendova, koji proizvode jako puno proizvoda. Neki od tih brendova su kozmetički brendovi. Neki od tih kozmetičkih brendova su namjenjeni ovoj ili onoj populaciji, ali proizvod je u suštini isti. Uzmimo npr. sapun. Sapun namjenjen tinejdžerima će biti rozasti, mirisat će na žvake, i bit će zapakiran u sjajuckavu kutijicu na jednoroge. Sapun namjenjen bakama će bit zapakiran u pragmatičnu kartonsku kutijicu i mirisat će na ružu. Sapun namjenjen vašem tati će biti u modroj kutijici na kojoj će pisati “energy” ili “power”. Sapun namjenjen vama će vjerojatno biti upakiran u biorazgradivu foliju, bit će na bazi bademovog mlijeka i neće sadržavati umjetna bojila. Zato jer je to sad in.
Vaš omiljeni kremasti gel za tuširanje je sastavom skoro pa identičan vašem super-učinkovitom, koncentratu detrdženta za pranje suđa. U zadnje vrijeme je to postalo još jasnije, jer sada imate u ponudi odmašćivače koji ne isušuju vaše ruke i koji mirišu na… ne znam… Lavande. Ili imaju estrakt nara u sebi, pa su “anti-age”.

Svi ovi detrdženti se rade od istih sirovina. Ako se operete tatinim sapunom, neće vam ništa biti, kao što ni vašem tati neće narasti sise ako se opere gelom za tuširanje s mirisom ruže. A ako ostanete bez detrdženta, šamponom od avokada slobodno operite suđe, ne brinite, neće mu narasti duga kovrčava kosa.

Pseudoznanost je sveprisutna, i protiv nje se možemo boriti jedino i isključivo zdravim razumom.

 
Ovdje negdje možemo spomenuti i tzv. “angel dusting”, iliti “aktivni sastojci u tragovima”. Naziv je to za trend ubacivanja pola mikrograma aktivnog sastojka u kacu od 500 litara, pa se taj proizvod zapakiran u šljašteću trideset mililitarsku teglicu s foliotiskom oglašava kao proizvod koji sadrži bombastični AKTIVNI SASTOJAK.
Ekvivalent tome je ona viralna fotka Vitamina K od 0.5 ML kojeg daju djeci gdje piše da proizvod sadrži 100 mikrograma aluminija po litri. To je priča sama za sebe, ali ako iole baratate zdravim razumom i imate donekle razvijenu logiku i sjećate se što su decimalni brojevi, trebalo bi vam biti jasno da su to realno zanemarive količine, u usporedbi s anti-perspirantima koje tako olako sprejamo i mažemo ispod pazuha. Ljudi su licemjerni, jel da?
U kategoriji “totalnih sranja” se nalazi kromaterapija, odnosno tretmani za kožu LED svjetlom u boji.
Ovo sranje, poznato još i kao “kromaterapija” je apsolutna pseudoznanost i nema nikakvog utjecaja na kožu.
Jedan od ekstra pompoznih uređaja koji se nalaze na tržištu jest Foreo UFO, koji osim već opjevanih “T-SONIC” pulsacija (koje nisu ništa drugo doli vibracije, vidi članak OVĐEN) nudi i razne druge pogodnosti, poput spomenute terapije LED svjetlom u boji.
Kromaterapiju treba razlikovati od fototerapije odnosno izlaganjem kože raznim UV zračenjima, koja dokazano bilježi rezultate kod određenih kožnih stanja, npr. atopičnog dermatitsa, psorijaze, kao i kod poremećaja spavanja, dijabetičke retinopatije, ali i neonatalne žutice. U ovim slučajevima se, jasno, radi o nečemu što nema nikakve veze sa “smanjivanjem bora” i “opuštajućim tretmanima” i zahvalimo dragom Bogu što nam takvi tretmani ne trebaju.
Vratimo se mi “anti-age” kovanici. Ova floskula je alfa i omega svega sranja koje nam se lopatama servira na policama naših drogerija, parfumerija i online shopping destinacija.
Anti age ne postoji. Ne poštoji mehanizam koji poništava ili usporava proces starenja. Postoje antioksidansi koji će usporiti propadanje ali ne i starenje. Postoje preparati koji će za vrijeme korištenja kožu održavati u nekom optimalnom stanju, ali starenje je ustvari jedan vrlo linearan proces, koji se događa s vremenom, a znamo da vrijeme ne možemo ni zaustaviti ni vratiti. Jer bilo bi super da možemo, onda bi se namazala kremom i nitko ne bi skontao da je bilo pauze od dva tjedna, ha. Možda ću zvučati deterministički, ali svi moramo umrijeti, netko prije, netko poslije. To što će jedan od dva leša izgledati mlađe od onog drugog, kasnije više stvarno nije bitno, zar ne? 🙂
Sad sigurno mislite da sam pukla, ali zbilja, da vas pitam – zar nije sve to skupa TOTALNO nepotrebno? Apsolutno. Pa zašto i dalje kupujemo kremice od pesto kuna, mažemo se i bivamo ili ne bivamo razočarane izostankom rezultata? Mislim da se sve svodi na očekivanja. Krema nas neće pomladiti, ali će nam koža ljepše izgledati. A onda ćemo se i mi osjećati bolje. A kad se osjećamo bolje onda smo i bolji prema drugim ljudima, uzročno posljedično, i oni prema nama. Ja zapravo tražim smisao u ovome svemu. Koliko kozmetike u životu je nužno? Koliko je previše? Što je optimalno?
Mislim da ću se u budućnosti posvetiti ovim pitanjima. Iako ću i dalje kupovati sranja i gluposti jer me to veseli, kao što me vesele nove kuhinjske krpe s printom. Kao što me veseli biorazgradivo univerzalno sredstvo za čišćenje površina od lavande. Ne pričam danas o ljubavi, unutrašnjoj ljepoti, poštenju, miru u svijetu i općeljudskim vrijednostima. Pričam o svim onim materijalnim sitnicama koje život znače nama potrošačima.
I nakon ovog teksta, moram vam reći, i dalje ću i kupovati i koristiti kozmetičke proizvode i ne, neću mućkati sama svoje kremice. I dalje ću kupovati kreme na kojima piše da su “98% prirodnog podrijetla” i dalje ću kupovati detrdžente za pranje tijela i kreme koje obećavaju brisanje bora. Jer nije sve tako crno. Nije sve nepotrebno i naravno da nije sve beskorisno. Ima itekako korisnih stvari. Možda se nakanim vam napisati listu najkorisnijih kozmetičkih proizvoda. Da. To zvuči zabavno. Barem meni 🙂

1 thought on “Mazanje očiju

  1. Ja se smatram dovoljno starom da ne moram nikome opravdavati svoju opsesiju kozmetikom niti padam na ambalazu,padam na sastav.

    Razlog zasto to radim je upravo ono sto si ti rekla,cini me sretnom i bolje se osjecam,kao i hrana,knjige,cigarete i kava.

    Cekam post o omiljenim stvarima da slozim novu narudzbu

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *