Naturalna ja

Znate da nisam od “naturalnih” blogerica, odnosno, više sam sklona korištenju sigurnih sintetičkih proizvoda pouzadnih proizvođača, a prirodni i biljni ekstrakti su samo plus. Znate da ne podnosim “homemade” kozmetiku, proizvođenu i pakiranu u tko zna kakvim uvjetima neregistriranih proizvođača, a sumnjičava sam (možda bez razloga, ali to je samo moj stav) i prema OPG-ovima, iako se katkad potkrade neka iznimka. No, trendovi me ne zaobilaze, kao ni priče o zero-waste konceptu, problemu jednokratne plastične ambalaže, odnosu ljudi prema “smeću” i na kraju krajeva potencijalno štetnih tvari u kozmetici, odnosno u proizvodima za žensku osobnu higijenu, točnije uložaka i tampona.

 

Nije me strah parabena, oni su mi najmanji problem. Ali dugogodišnje trošenje gorespomenutih proizvoda me je dovelo do nekakvoj ekološkoj svijesti. Pa sam se odvažila na eksperiment. Prirodni. Idemo probat. Segment njege prebacit u “naturalni” spektar. Odnosno, u “što naturalnije moguće” spektar. Pokušala sam si postaviti neke kriterije prema kojima ću birati proizvode za ovaj eksperiment, no to se u konačnici ispostavilo kao prilično nemoguće. Što dakle kozmetiku čini prirodnom, a onda i dobrom za okoliš? Ovo me pitanje zaokuplja već mjesecima.

Sastojci, podrijetlo, etičnost Ili pak listić na ambalaži? Vjerovali ili ne, točan odgovor je upravo – listići na ambalaži. Zakonski, proizvod se smije deklarirati kao (djelomično) prirodan, iako se nalazi u plastičnoj ambalaži, a u sastavu ima tragove prirodnih sastojaka. Jer ona taj proizvod nije “prirodan” već je “98% sastojaka prirodnog podrijetla”. S druge strane imamo proizvod bez ambalaže koji je veganski i ekološki prihvatljiv, no sastav mu se svodi na hrpu bezvrijednih sintetičkih sastojkaka. I to tako ide do besvijesti. Kontradiktorne situacije poput opisanih su svakodnevne, i jednostavno čovjek ne može biti (i ne smije) siguran u namjere proizvođača. Idealna bi bila i veganska i organska i fairtrade kozmetika u ekološki optimalnoj ambalaži proizvedena lokalno. No situacija u stvarnosti je potpuno drukčija. Jer sva organska kozmetika može ali ne mora biti i veganska. Vrijedi i obrnuto. Sva veganska kozmetika ne znači da je uz to i organska. Sirovine se najčešće dobavljaju izdaleka, osim ako se ne mažete maslinovim uljem kojeg ste golim rukama netom istještili iz neprskanih maslina 10 kilometara od najbliže prometnice pod mladim mjesecom dok su Saturn i Uran u konjunkciji. Tako imamo disperziju temeljnih vrijednosti kriterija odabira. Na kraju ove cijele moralne dileme i unutarnje borbe, odlučila sam da jasno definiranih kriterija neće biti i da biram po vlasitoj savjeti. Savjetujem vam da i vi slušate svoju savjest, jer ispravnije od toga ne ide.

Podvrgnut ću se dakle eksperimentu zamjene svih svojih konvencionalnih proizvoda za njegu u korist prirodnih i ekološki prihvatljivih. Prema vrlo nejasnim kriterijima koje sam upravo opisala. Jedino granicu povlačim kod handmade kozmetike iz kućne izrade, bez obzira na kvalitetu sirovina i formulaciju istog.

No odakle početi?

Lako za šminku, micelarne vodice i facijalne serume, ovo je sveobuhvatan eksperiment. Treba ići dublje. Od visokospecifičnih okoloočnih kremica, pa sve do faking WC papira. Pričat ćemo dakle i o “bulk” stvarima. Koje možete podijelit s familijom. Smanjenje gomilanja ambalaže, all in one proizvodi, svijest o konzumerizmu, carbon footprint, i slično. Generičke stvari. Sapun za ruke. Pasta za zube. Štapići za uši. I da, WC papir. Ali negdje ipak treba povući granicu za javnost.

Štapići za uši se mogu pronaći u ekološki prihatljivim oblicima; s papirnatom ili drvenom drškom. Blazinice bi trebalo u potpunosti izbaciti i jednostavno si iskrojiti par starih majica i/ili ručnika koji se mogu prati sa ostalom robom u vešmašini. Ovo je vrlo prihvatljivo rješenje ako koristite double-cleansing metodu, jer blazinice se meni u tim slučajevima ponašaju prilično kretenski. Problem je samo što sam ja navikla na micelarne čistače, ali i to ćemo pokušati riješiti. Menstrualnu čašicu sam kupila jučer. Godinama već čitam o njima i mislim da je došlo vrijeme i da mi se svijest dovoljno razvila da se okuražim na korištenje. Planiram i nabavu platnenih uložaka, no ništa ne garantiram. Ipak sam ja konformist.

A tu je i dječja njega. Davno su prošli dani bejbi proizvoda, s marketinčkog stajališta uglavnom generičkih, jer ono, ne smiješ prodavat sranja TOLIKO maloj djeci. I došla sam tako u situaciju da moram s nečim ozbiljnijim namazat dijete. Ali s čime? Mliječna kiselina u obliku superpomlađujućeg seruma definitivno nije prikladna kozmetika za moje malo veće dijete. Kako se uopće ubacit u tu brzinu pre-preteen generacija. Kako ona razmišlja? Da ja imam pet i po godina s čime bih se htjela mazat, što bih danas voljela da sam znala što sad znam o kozmetici. Ali da sam muško, mada spol u toj dobi, čini mi se, ne bi trebao igrat veliku ulogu. NEGO DOBRO, ovo nije blog o majčinstvu. Nego o kozmetici. Stoga ćemo ić na neke jednostavnije varijante. Tipa blagih krutih sapuna, prirodnih šampona i njegujućih ulja na bazi nevena. Ima toga, to nije problem. Nać ćemo nešto. Ovako mala djeca (5-6 godina), čini mi se, nemaju velike potrebe za specifičnim odrednicama, osim ako furaju super prekrasne kovrče. Onda da. Al mi svi u familiji imamo prilično glupu i dosadnu kosu i relativno normalnu kožu.

 

 

Kruti šamponi, kruti sapuni i uglavnom kozmetika s minimalno ambalaže ili u ambalaži za ponovnu upotrebu će, bez obzira na sastav (koji bi prema ovim mojim odrednicama trebao biti što prirodniji, bez palminog ulja, iz organskog uzgoja i etično dobavljen) imati prednost. Teško ću se na to naviknuti, prvenstveno zbog nepraktičnosti, a onda i zbog prošlih iskustava s iušujućim sapunima, sodom bikarbonom iz prirodnih dezodoransa koja je uglavnom puno previše pregruba za moje osjetljive pazuhe i tako dalje. Ne znam kud će me to dovesti, ali prva postaja za krute šampone je svakako naša Tinktura.hr, koja svojim vizualnim identitetom neodoljivo podsjeća na Lush (i to me strašno ljuti). Zašto ne Lush pitate se? Zato jer Tinktura proizvodi svoje stvari u Hrvatskoj, za razliku od Lusha koji samo dio svojih stvari proizvodi lokalno. Eto. To je jedini razlog. A i Lush asortiman znam u dušu, a voljela bih isprobati nešto novo.

Ako imate prijedloge gdje nabaviti ovakve proizvde, molim vas da se oslobodite u komentarima. Iako imam world wide web pred sobom i par opcija odakle mislim naručit neke stvari, mi u Dubrovniku smo prilično jadni s fizičkim izborom proizvoda, iako imamo i dm i Mueller i par parfumerija. I ne, ne brinite, neću se odjednom odreći svih komoda koje 21. stoljeće pruža. Eksperiment će biti postepen. Neću sad pobacat sve otvorene kremice i naručit sve po redu na internetu. Malo po malo. Tako da ćete i dalje moći čitati o kremicama iz Koreje u zabavnim plastičnim posudicama. Ali s vremenom, ako se baš jako ne razočaram ili opečem, trebali bismo imati jedan krasan post o naturalnoj rutini njege lica. A tu su i recenzije. Mislim da je to dobar deal za vas čitatelje, što vam se čini? Nakon toga, tko zna? Tko zna što sutra nosi…

3 thoughts on “Naturalna ja

  1. Kupila sam menstrualnu casicu i sad je koristim prvi put. Sad mi je zao što je nisam kupila cim je bila dostupna kod nas. Treba jedan ili dva dana da se skonta koji nacin umetanja najbolje odgovara, ali poslije toga je divota. Savjetujem isprobavanje nacina, ako ne ide od prve, nemojte odustati. Ja stavljam na S nacin, i nista ne curi. I vjezbam s njom ( joga, pilates i trcanje), nista ne osjetim i nista ne curi okolo. Nema iritacije kao kod ulozaka, nema suhoce i peckanja kao kod tampona, evo, ne znam kako vise da pohvalim ovaj izum. Pozdrav!

    1. Draga Ivančica, potpisujem sve. Prošli mjesec sam se uvjerila u korisnost i beskrajnu slobodu koju pruža čašica. Iako je bilo problema na samom početku, uspjela sam se “upoznati” i sad je to to. Nema nazad! Inače bolujem od blažeg oblika hidradenitis suppurative, i ulošci mi strahovito smetaju okolnoj koži, dok me tamponi psihički opterećuju zbog izbjeljivača pamuka i straha od sindroma toksičnog šoka. Kako sam sad uvjerena i prosvijetljena, platneni ulošci mi se čine kao odličan izbor za “zadnje dane”. Tako da treba i dalje pričati i govoriti i dizati svijest o čašicama jer menstruacija je još uvijek strašna tabu tema, koliko god nam se činilo da je situacija “liberalnija”. Pozdrav i Vama i hvala na čitanji i komentaru <3

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *