Med, propolis i ostale pčelinje izlučevine

Med i propolis. Dvije najdivnije stvari na svijetu kada je kozmetika u pitanju, ako se mene pita, a očito me se pita, jer evo, pričam o dotičnima. Doduše, ne baš stručno, kako još u uvodnom tekstu napomenuh, već onako… zanesenjački. Popularno. Laički. Prvo sam mislila da ćemo sve riješit u jednom postu. Onda sam krenula pisat i shvatila da faking nema smisla, jer ću vas udavit. Pa ćemo prvo odradit uvodni post o svakom sastojku ponaosob, a ondak, sljedeći tjedan, obrađujemo kolekcijicu proizvoda koji konceptualno imaju naglasak na obrađenom proizvodu. Jel može?

 

 

Proizvode s medom (i ostalim pčelarskim proizvodima) krasi (uglavnom) prepoznatljiva žuto do narančasta vizualna odrednica, često uparena s prikazima letećih prijatelja (pčela, op.a.), ponekad s geometrijskim oblicima, i to šesterokutima, koji simboliziraju saće. Sretno ili nesretno po pčele, kozmetika s medom i sličnim stvarima je popularna. Očito. Inače ne bi postojao toliki izbor svega i svačega – na bazi meda. Med i mlijeko (o potonjem će biti riječi uskoro), rekli bismo, za kozmetikopčeloljupce poput mene. Pomalo i okrutno, no moralne dileme ostavljam vama na dušu.

 

Osim ambalažno-vizualnih odrednica, tu su još i organoleptička svojstva meda, koja su nam svima dobro poznata. Miris, boja, okus, ljepljivost, slatkoća, viskoznost… Kad tu ubacimo ekološku i nutritivnu komponentu, dobivamo savršen spoj… svega. Imamo savršen prirodni proizvod široke namjene i primjene, stoga se omotajmo u slatku kukuljicu, poput ličinki u svojim toplim saćama-krevetićima. ROFL.

 

 

Med.

Gust, mirisan, hranjiv i sladak, sačinjen od cvijetnog nektara i/ili medene rose koje prerađuju zujajuće bubice zvane pčele, med je najčarobniji sok na planetu. Sastoji se od gluktoze i fruktoze, vode, minerala, aminokiselina, organskih kiselina (mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna), raznoraznih fitokemikalija (flavonoida i fenola), voska, enzima, minerala i vitamina, čiji postoci variraju od vrste do vrste meda. Štoviše, ne postoje dva uzorka meda koja su svojstvima i sastavom ista.

Med se u kozmetici u principu i djelomično iz gorenavedenog razloga ekstenzivno koristi, bili mi toga svjesni ili ne. Zbog svojeg mikrobicidnog i mikrobiostatskog djelovanja često ga se može naći u pripravcima za njegu kože s aknama, no iz istog razloga djeluje i kao konzervans, odnosno produljuje trajnost samog proizvoda. Antimikrobno svojstvo meda doduše varira u učinkovitosti ovisno o vrsti meda, ali to je pak sad drugi problem, regulative, transparentnosti ili čega već. Uz tu krasnu medenu predispoziciju, med je i sjajan humektans, jer je izrazito higroskopan (šećeri!!!), pa nanesen na kožu on zadržava vlagu privlačeći je iz same kože i okoline, te ujedno, zbog svoje viskoznosti, štiti od “isparavanja”. Med se u kozmetičkim proizvodima ne mora nalaziti u nešto strašno visokim postocima da bi dostavio sve svoje blagodati. Tako količina meda u pojedinom proizvodu može iznositi od 0.1% pa sve do 10%, s time da je 2% sasvim dovoljno da bi proizvod bio osjetno meden u svojem kozmetičkom djelovanju na koži.

 

 

Osim navedenog, med zahvaljujući svojem sastavu, posjeduje i antioksidatvno djelovanje, odnosno, štiti kožu od oksidacijskog stresa, to jest od slobodnih radikala, što je jače izraženo kod tamnih vrsta meda. Osim što te divne tvari neutraliziraju slobodne radikale, one bivaju i aktivne te pomažu u obnovi i zacjelivanju kože. Uz to ima i keratolitički učinak, pa je koristan kod perutave i masne kože.

Med dakle ima prekrasno raznolik spektar funkcijskih svojstava, te:

– omekšava

– vlaži

– štiti

– okrepljuje

– jača

– zaglađuje

– umiruje

– učvršćuje

– osvježava

– i tako dalje… i tako bliže… sve divnost do divnosti…

Propolis.

Osim meda, pčele luče i propolis, moj podjednako omiljen pčelinji kozmetikosastojak. To je smolasta smjesa koju pčele koriste za brtvljenje rupa u košnici, odnosno sterilizaciju ćelija saća. Prerađevina je, odnosno, prikupljevina biljnog izvora, a prikupljaju je pčele izletnice.

Propolis je najviše istražen pčelinji produkt, a ima anestetički, antioksidacijski, antiseptički i antimikrobni (gljivice, bakterije, virusi), spazmolitički i antitumorski učinak. Nešto kao prirodni antibiotik dakle, koji uz sve navedeno potiče regeneraciju tkiva, djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju i epizelizaciju kože, te jača imunološki sustav. Inače mi je najdraža stvar za naprskat u grlo kad me krenu post-stresne viroze i streptokoke ujesen. Moj žmu obožava mućkat alkoholni ekstrakt propolisa umjesto zubnih vodica, te tvrdi da mu čini čuda za desni, a i sama nailazim na podatak da uklanja otekline kod zubobolje, te djeluje preventivno kod paradentoze. Puno je tu svakakvih benefita, ali ne želim da mi blog počne sličiti portalima o “alternativnom zdravlju” (jer ja sam veliki pobornik moderne medicine, da se razumijemo).
Iako njegov sastav nije istražen u potpunosti, zna se da sadrži oko 55% smola, 30% voska, 10% eteričnih ulja, 5% peludi i hrpu vitamina, željezo, cink, neke enzime i organske kiseline, i smatra se gotovo bezopasnim proizvodom. Mislim da je evidentno zašto ga ja pak volim u kozmetici, na koži.

Ostalo (vosak, otrov, matična mliječ)

Od ostalih košničkih proizvoda tu su pčelinji vosak, matična mliječ i pčelinji otrov. Pčelinji vosak susrećemo svakodnevno u kozmetici, od ruževa, kojima daje teksturu, do krema za lice u kojima služi kao okluziv, bogat vitaminom A i F, no meni osobno ne previše zanimljiv kao “konceptualna odrednica”. Stoga, iako nalazi svoju kozmetičku primjenu zbog ljekovitosti i ostalih dobrobiti, nećemo drviti danas o njemu.

Ono što nam je ostalo su matična mliječ i pčelinji otrov, koji su mi u principu neistražena područja. Jednostavno se nisam susretala (barem što ja znam i barem ne konceptualno snažno kao s medom i propolisom), ili sam se susrela ovlaš.

 

 

(foto by Waugsberg)

 

Matična mliječ je kremasta, mliječno bijela supstanca, ljepljiva i jako kisela, te može prouzročiti alergijske reakcije kod ljudi osjetljivih na pelud i ine pčelinje stvarčice, a u principu je hrana je za ličinke, i još štošta, no podaci o razvoju pčelinjih jajnika nisu toliko ni bitni ni interesantni za ovaj tekst. O matičnoj mliječi se puno piše, ali malo se uistinu zna. Ostali benefiti su doslovno spas čovječanstva. A to nam nije bitno u ovom momentu. Svakako, najcjenjenija je pčelinja izlučevina. Termo je nestabilna, a sastoji se od vode (60-70%), proteina (10-18%), šećera (9-15%), lipida (1-7%), anorganskih tvari i vitamina. Od ovih površnih i prizemnih benefita izdvajam sljedeće: pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa (anti bore properties) i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva. Nailazim na podatak da potiče proizvodnju kolagena, no nećemo puno u detalje. Ovog se sastojka u kozmetici nisam puno nauživala u životu – skupa je, malo je ima, pa i najmanji udio nje u kremici čini dotičnu “luksuznom”.

 

 

 

Pčelinji otrov, alitiga apitoxin je relativno nova vijest u kozmetičkom svijetu, a ja sam ga prvi put susrela, naravno, u korejskoj kozmetici. Pretpostavka je (ne znanstvena studija, da se razumijemo), da nanošenje malih količina apitoksina na kožu simulira ubod pčele, pa uzrokuje plumpanje (iritaciju) kože, pa otkud vidljivi efekt “peglanja” bora. Nešto kao hijaluronska kiselina (uopće ne baš tako, ali dopustite mi ipak ovu totalno kretensku analogiju) samo puno rizičnije i po kožu agresivnije. Neki idu toliko daleko da ga nazivaju “prirodnim botoksom bez igala”, i tako dalje, da ne odemo predaleko u teorije i insinuacije, osobno neam neko specijalno mišljenje o njemu kao sastavu. Ne bih znala. No me interesa.

 

Sljedeći tjedan ću vam pisati o raznoraznim, isprobanim, uglavnom propolisno-medenim proizvodima. Neki od njih su noviji, neki stariji, ali odmah da vam spojlam – svi su (uglavnom) super.

Zaključno možemo podvući zajednički nazivnik – svi se košnički proizvodi od davnina koriste u tretiranju rana i ozljeda, stoga ne čudi da tradicionalna upotreba, upotpunjena i potvrđena znanstvenim istraživanjima, u raznim oblicima biva prisutna do dan danas. Puno sam ja tu toga nadrobila, ali sam još previše toga izostavila, zbog namjerno konformističko-neopterećujućeg stava prema kozmetici.

Pčele, hvala vam na medu. I svemu ostalome.

 

 

_

 

Izvori & za one koji o pčelama žele znati više:

http://www.pcelarstvo.hr

http://www.pcelinjak.hr

http://www.inpharma.hr/index.php/news/5/18/Upotreba-meda-u-kozmetici

https://en.wikipedia.org/wiki/Propolis

 

fotke su s Pixabay-a <3

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *