Sjajolikini sastojci – uvod

Nisam neki stručnjak za kozmetiku. Nisam nikakav stručnjak. Ali sam veliki zaljubljenik. I konceptualac. I meni je, kao i vama, jasno da svijet treba promatrati s “marketinškim” odmakom, odnosno, ne treba slijepo vjerovati nikome i ničemu. Pogotovo ne reklamnim kampanjama kozmetičke industrije, o kojem god brendu da se radi. Svi oni nas uvjeravaju u transparentnost i iskrenost, ali poanta je ta da smo svi mi jebene ovce. Ali to zapravo nije poanta ovog današnjeg teksta. Ona je nešto sasvim drugo. Pjesnik se želi ograditi odmah na početku, a zapravo želi pričati o nečemu sasvim drugom. Želim pričati o sastojcima, ali iz jednog sasvim drugog aspekta od onog koji se očekuje od jednog beauty bloga.

Prirodna kozmetika me je oduvijek zanimala, ali ne iz potrošačkog, već iz sanjarskog kuta. Herbalizam bi bio točniji naziv moje sfere interesa, iako uopće ne pripadam neopaganskom krugu entuzijasta. U ovoj mojoj priči je totalno nebitno “muljanje kupaca” s “poluprirodnim sastojcima” i neadekvatnim popisima sastojaka. Ne govorim o tržištu, advertajzingu, jeftinim sloganima i još jeftinijim sirovinama i ambalaži. Ne pričam danas o tome. Danas pričam o onome što potiče takvu proizvođačku praksu. Pričam o našim (mojim) željama, kao potrošača. Kao nekoga tko želi dobro svojoj koži, ali mu je ipak stalo do imidža proizvoda kojeg koristi. Ne želim reći da nije važno što je u proizvodu, već da je meni osobno, kao potrošaču, bitno da je proizvod “dobar” izvana i iznutra. Jasno vam je da će sve u nastavku biti jako, jako subjektivno.

 

 

Ima nešto kolektivno-svjesno, iskonsko i istinito u konceptu da “zdravlje dolazi iz prirode”, “priroda liječi”, “prirodno je najbolje” itd. I taj konceptualni momenat da je nešto “iz prirode”, nešto sirovo i divlje obuzdano modernim metodama, iscijeđeno u čarobni ekstrakt koji iz fensi bočice dolazi na moje lice. Kozmetički proizvodi su prema tome mali čarobni napitci za kožu. Barem ih ja svojim (uvjetno rečeno) dječjim očima tako vidim. Laboratoriji i punionice su mjesta čaranja i mućkanja, i meni je takav način razmišljanja totalno kul. Vjerujem da nisam jedina koja ih na takav način doživljava 😉

Iako je većina današnjih kozmetičkih preparata daleko od divljeg i sirovog (i dobro da jest, inače bi riskirali brojne neugodnosti), ta misao vodilja da kožu njegujemo prirodnim sastojcima je, osim marketinške strategije, dio autosugestivnog procesa dobrog filinga. Ono, wellness i spa đir. Umorni smo od užurbane gradske vreve i u nemogućnosti iskonskog povezivanja s prirodom, korištenje “prirodne kozmetike” nam pruža to konceptualno utočište. Takav je duh vremena. U tu konceptualnu kategoriju spadaju i “organski proizvedena hrana”, humusi, chia sjemenke i ostale hipsterske izmišljotine. I sranja. Koje to možda i nisu. Sudit će nam unuci na satu povijesti. No i to je sada totalno nebitno.

 

 

Većina kozmetičkih linija ima neku “osnovnu misao”. Ili se bazira na konkretnoj biljci/voću/povrću, pa imamo varijacije na temu u formatu gel-toner-serum-krema ili se bazira na namjeni/kompleksu djelatnih sastojaka, te apstraktnim imenom, po uzoru na farmaceutske proizvode, čini suvislu cjelinu. Kažem većina, jer naravno, uvijek ima iznimaka. O kojima neću pričati sad. Samo kažem. Ima ih.

Ja bih se malo osvrtala na jedne i na druge. Ako smijem. Taj konceptualni momenat određivanja proizvoda mi je užasno zanimljiv, jer mene osobno, ne zvala se ja bjuti blogerica, kozmetički proizvodi koje koristim na neki način definiraju. Svaki zasebno, proizvod, ima svoju namjenu, koja je (u ovoj priči) manje bitna. Ali isto tako, svaki proizvod nosi i svoj karakter. Nema mi odvratnije stvari od generičke “kreme za lice”. Mrzim mazalice s krizom identiteta, nebitno kakav je sastav. Ne pričamo danas o tome. To nije tema današnjeg posta. Ovo je, kako već napomenuh, super-ultra subjektivno trkeljanje, koje će u svojim poglavljima biti nešto manje subjektivno, ali i dalje neće biti baš jako objektivno.

Tako, da, ja bih pričala o primarnim konceptualnim sastojcima određenih proizvoda. (ova rečenica je ekšueli poanta ovog posta, tek toliko, ako ste se izgubili neđe usput)

Ovaj post je uvod u seriju postova o konkretnim sastojcima. U toj seriji (koja počinje za dva tjedna, toplo se nadam) ću vas upoznati s nekoliko mojih osobnih konceptualnih favorita. Iako će biti govora u znanstvenim terminima, poput vitamina, peptida, antioksidansa, kiselina i sličnoga, molim vas da moje riječi i proizvode koje ću vam predstavljati ne secirate kirurški znanstveno. Sagledajte ih iz drugog kuta, onog površnog, znatiželjnog, idealizirajućeg, zaigranog, dječijeg.

Također odmah da se ogradim od “popularnih” DIY recepata ljepljivih/smrdljivih maski za lice/kosu i slično, toga isto neće biti. Ja u kuhinji kuham, a mažem se u banji pred ogledalom sa stvarima koje nisu bile u posuđu iz kojeg jedem. Hrana je lijek, bla bla, al ja jednostavno nisam tip koji će mečit avokado i trackat ga po kosi. Sirovom, smečenom avokadu je mjesto uz limetu i zrno soli, na žlici tj. u mojim ustima.

Ajmo privest kraju ovo, LOL. U nastavku možete pročitati što vas to očekuje. Doduše nemam pojma u kojoj formi. Skupne recenzije mahom korejskih proizvoda i po par parafraziranih ulomaka članaka s neta. A imam i neke materijale koje mi je ustupila Goga iz Aromatičnog kutka, koji će svakako doprinjeti vjerodostojnosti i korisnosti ove serije 😉

 

Med, propolis i ostale pčelinje izlučevine.

Nisam sigurna što me toliko fascinira u mazanju medom, propolisom i ostalim pčelinjim izlučevinama, ali mogla bih reći da je med (i ostali prateći nusprodukti košnice) definitivno najdraži mi sastojak u kozmetici. Ne volim ga jest, ne volim ga pit u čajevima, ne volim ni medenjake, ali na faci… Ou jea.

 

Mlijeko.

Točnije mliječna kiselina kao omiljeni mi kemijski eksfolijant, a onda i sve ostalo, maslac na čvorugama, jogurt na leđima nakon prve “ozbiljne” banje… općenito, ta rijetka ali kremasta emulzija i njeni derivati su mi ful privlačni kao kozmetički tretman. Po uzoru na Kleopatru.

Kao što vidite, uopće nisam veganski nastrojena. Žao mi je zbog toga. Idemo dalje, u malo zelenijem, egzotičnom tonu.

 

Čajevac.

Uvijek me je privlačio više namjenom (masna koža i popratne pojave) nego mirisom (bljak), ali i činjenicom da je ful potentan. Od svojih antiseptičkih svojstava do umirujućeg učinka na koži, čajevcu sam našla široku primjenu, pa sam čak i miris zavoljela. Na neki način. Skoro. Možda.

 

Ginseng.

Otkad sam se zaljubila u korejsku kozmetiku, ginseng iskače iz paštete. Nažalost nisam dovoljno informirana da puno pričam o ginsengu kao kozmetičkoj komponenti, niti sam isprobala previše proizvoda s njime, ali kažu da je svemoćan tj. da ima fantastične primjene, kako u tradicionalnoj medicini, tako i kozmetici. Kao zemljani, korjenasti sastojak, konceptualno nosi sa sobom nešto misteriozno i egzotično. I to mi se vrlo sviđa.

 

Zeleni čaj.

Mrzim zeleni čaj, u šalici. Ali na koži ga jako, jako volim. U čemu je tajna? Odvratko je gorak, što sigurno znači da je zdrav. LOL. Krcat antioksidansima, uvelike se i naširoko koristi u kozmetičkim preparatima. Na moju sreću.

 

Slijede neki manje egzotični, ali ne manje voljeni i zabavni, a neki su i jako autohtoni – sastojci.

 

Ruža.

Točnije, damašćanska ruža, nikako divlja ruža ona mi nikako nije sjela. Ružina vodica, eliksir mladosti. “Prirodni” parfem koji je dobar za kožu, uz to je i jako, jako skup. Jedini problem s ružom imam je taj prokleti miris. Fin i krasan, ali pomalo prećeran.

 

 

Maslina.

Ali ne nužno maslinovo ulje u klasičnom smislu te riječi, već piling od njenih zrnaca, skvalan, oleuropein. A onda tek samo ulje. Osim u kuhinji. U kuhinji je ulje uvijek na prvom mjestu. Njam.

Maslina tako biva okidač, pa okida… Lokalno. Starinski… Smilje, stolisnik, pelin, majčina dušica, perunika, smokva, bor… i ostali stanovnici mediteranskog herbarija. O ovom se zadnjem nizu neću posebno izjašnjavati jer – život je kratak, jebote patak. Samo želim reći da kako bivam odraslija, tako me sve to nešto (život, hobiji, interesi, op.a.) vuče na zavičaj. Baštinu. Korijene. Iskon i prapočelo. To tako valjda ide. Unatraške.

I sto još nekih stvari i sastojaka i voća i povrća i vitamina i minerala, životinjskih derivata, mrvica, sokova, prahova i biljčica… Nemam pojma koji mi je. Sjajolika je (možda) popizdila.

Da li neki od ovih sastojaka rezonira s vama? Imate li vi neke omiljene “konceptualne” idealizirane pojedince?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *